Osjećati. To je najgora stvar za ovisnika. On ne želi osjećati, jer u tim osjećajima nema ništa lijepo. Ovisnik je odavno odlučio sedirati svoje emocije. Ubiti ih. Zalediti. I to radi svaki dan nanovo.
- Svaki ovisnik želi samo jedno, da ga prestane boljeti, da trajno odagna tu nemoguću patnju koju nosi u srcu. Nerazumijevanje tih ljudi, osuđivanje, predbacivanje još dublje ih gura u osjećaj srama, krivnje, i opet u cijeli niz emocija koje ne mogu podnijeti. Nova čaša, nova igla, nova linija ili još jedna partija karata, upravo služe da bi se ti ružni i neizdrživi osjećaji mogli izdržati. I to je krug bez kraja - rekao je dr. Ante Bagarić u emisiji Bez brige s Dijanom na portalu gloria.hr.
Osuđujemo i dalje
One ljude koji nisu funkcionalni, a koji su se jednako tako odvojili od tih osjećaja, ali su zagazili u vlastiti pokušaj liječenje narkoticima, kockom, alkoholom, olako ćemo proglasiti luzerima, jadnicima, narkićima.
Manje je važno što se u ovisnosti konzumira. Važno je shvatiti i otkriti zašto i od kuda dolazi žudnja u kojoj ovisnik posustaje. Raskrinkavanje te žudnje, prvi je korak u razumijevanju toga što stoji iza svakog ovisničkog ponašanja.
Naravno, ovisnici nas ljute, ne razumijemo ih, osuđujemo, smatramo ih manje vrijednima, lažljivcima i slabićima. Urođeno nam je da osuđujemo drugo i drugačije. Mi vlastitu destrukciju vrlo lako prenosimo u vanjske objekte. Prije nego li osudimo takve ljude, zapitajmo se što nas točno ljuti kod njih. Pogledajmo u svoje slabosti i sami ih sebi priznajmo. Put je to razumijevanja i drugih koji su različiti od nas.
VIŠE O PROBLEMU OVISNOSTI POGLEDAJTE NA PORTALU GLORIA.HR