Nedavno sam (na stranicama Centra Sretan dan) napravila Facebook & Insta Live na ovu temu, pa imam potrebu o njoj nešto i vama čitateljima napisati.
Naime, svatko od nas se ponekad u životu osjeća neshvaćeno. Sasvim sigurno vam se dogodilo da neku viziju koju ste imali, ljudi s kojima ste ju podijelili nisu vidjeli ili nisu razumjeli. Možda ste imali veliku želju koju nitko oko vas nije podržao, ili pak poslovnu ideju u koju drugi nisu vjerovali. Jeste li tada svejedno krenuli u ostvarenje svoje zamisli ili ste se obeshrabrili i odustali?
Na razmišljanje o ovoj temi potaknuli su me jedan film i jedna serija koje sam nedavno pogledala
Prvi je bio film „Eiffel“- romansirana biografija o izgradnju Eiffelovog tornja. Kako ste vi zamišljali da se toranj gradio? S obzirom na to da je bio naručen od francuske države kao glavna zvijezda Svjetske izložbe 1889. u Parizu, ja sam vjerovala da se gradio kao ponos Parižana, a njegov graditelj Gustave Eiffel da je kao cijenjeni stručnjak bio poštovan i slavljen od svojih sugrađana. No gledajući film, otkrila sam koliko je to daleko od istine. U stvarnosti, toranj je od prvog dana bio osporavan. Novinari su objavljivali satiričke crteže i rugali mu se, političari nisu vjerovali u njegovu stabilnost, a sugrađani su organizirali pobune protiv ‘smiješnog rugla‘ koje će nagrditi njihov grad. Gustave Eiffel je na polovini gradnje morao uložiti vlastitu ušteđevinu da bi se toranj uopće dovršio. A eto, danas znamo kako je upravo taj toranj prepoznatljivi znak i simbol Pariza! Uza sve hvalevrijedne historijske građevine, bez tog tornja Parizu kao da bi nešto nedostajalo.
Druga je pak bila dokumentarna serija o Antoniu Gaudiu. Kad sam studirala arhitekturu, njegovi su me projekti izuzetno zaintrigirali - ta maštovitost i sloboda da izlazi izvan granica do tada zamislivog, da kreira arhitekturu kao skulpturu i organsku formu u kojoj se živi i da pri tome pazi na svaki funkcionalni i estetski detalj. Kako su danas Gaudijeva djela glavna meka za turiste koji posjećuju Barcelonu, naravno da sam pretpostavljala da je njegov genij bio slavljen i poštovan i u vrijeme u kojem je živio. I opet sam bila daleko od istine. I ovaj je graditelj bio osporavan, kako od gradskih autoriteta, tako i od sugrađana - kuću Casa Milà smatrali su tako ružnom da nitko u njoj nije htio stanovati i smatrali su da nagrđuje jednu od glavnih ulica grada. A eto, danas se ta kuća smatra ‘Španjolskom kulturnom baštinom‘ i ‘Svjetskom baštinom pod zaštitom UNESCA‘.
Zašto vam sve ovo pišem? Iz dva razloga. Prvi je zato da se podsjetite, ako budete ikada imali osjećaj da ste neshvaćeni - da ste u dobrom društvu. Većina onih koji su kreirali nove ideje bila je u početku neshvaćena i osporavana.
A drugo, da nikada ne pretpostavljate da je uspješnim ljudima taj uspjeh došao lako. Mnogi su trebali proći kroz različita iskušenja, napade i prepreke da bi uz silan trud ostvarili ono u što su vjerovali.
Dakle, kakvu god malu ili veliku ideju vi imate za sebe (ili za svijet) i osjećate da je važna, nastojte se ne obazirati na to što drugi ne razumiju ono što vi tako jasno osjećate. Poštujte taj svoj osjećaj i hrabro činite korake prema ostvarenju. Jer, ta ideja, želja ili vizija ne bi vam ni bila dana da ju je nemoguće ostvariti, a upravo vi ste ti koji ju trebaju sprovesti u djelo.
Ja navijam za vas!