Što je uopće zdravlje? Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije zdravlje se opisuje kao stanje fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja i homeostaze, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti. Prevencija, dijagnosticiranje i liječenje tegoba povezanih uz nečije tjelesno, psihičko, i socijalno blagostanje, nije nimalo lako jer se pravi uzroci često nalaze u intimnom prostoru osobe o kojem oni ne želi razgovarati.
U svakom slučaju, zdravlje je prilično širok pojam i svatko ga tumači na svoj način. U većini slučajeva zdravlje je individualno iskustvo vlastitog psihofizičkog stanja, i nije ga baš uvijek lako kalkulirati, testirati, dijagnosticirati, izvagati ili izmjeriti.
Zdravi, a bolesni?
Imate ljudi koji se subjektivno osjećaju sasvim zdravo, a boluju možda od neke kronične bolesti i na terapiji su, dok s druge strane ima ljudi koji su bez dijagnoze, a ipak se ne osjećaju dobro.
Prevencija, dijagnosticiranje i liječenje tegoba povezanih uz nečije tjelesno, psihičko, i socijalno blagostanje, nije nimalo lako jer se pravi uzroci često nalaze u intimnom prostoru osobe o kojem oni ne želi razgovarati.
Svatko od nas ima povremene zdravstvene smetnje i lako je uočiti da je neko „bolestan“ ako pokazuje očigledne simptome koji traju već neko vrijeme. S druge strane teže je kada se simptomi javljaju u nekim specifičnim situacijama poglavito onim stresnim. Razlog zašto određene klasifikacije bolesti gledaju na zdravlje kao na odsustvo bolesti kristalno je jasan. To znači kada ideš liječniku tražeći pomoć, pretpostavlja se da osoba ispunjava i neke određene kriterije kao pacijent, zar ne? Inače odlazak liječniku nema svrhe. Drugim riječima to znači, ako niste pacijent, onda niste ni bolesni. Je li to baš tako?
U radu s klijentima koji dolaze na psihoterapiju, često svjedočim i radim s ljudima koji dolaze jer su prije svega nezadovoljni u životu, iz različitih razloga (obitelj, djeca, posao, samopouzdanje, itd.) Dakle, nemaju medicinskim rječnikom ni jedan tjelesni simptom. Mnogi od njih su vrlo dobro situirani i ništa im ne manjka u materijalnom smislu, a svejedno se osjećaju jadno, frustrirano, nezadovoljno ili nesretno i jako pate.
Izgubljeni u vremenu i prostoru
Možemo se upitati - je li njihova patnja i osjećaj nezadovoljstva simptom iza kojega se krije neki dublji uzrok ili je osoba jednostavno izgubila (možda nikad nije ni imala) dublji smisao života?
Kao što sam naglasila većini njih ništa ne nedostaje, međutim, oni se osjećaju tako kako se osjećaju. U djetinjstvu su dobivali svega više od ljubavi i pažnje roditelja koji su kompenzirali svoje odsustvo i pažnju poklonima.
Jučer djetetu, a danas odraslom čovjeku ipak su pored onih osnovnih potreba kao što su hrana, smješta, sigurnost, potrebne puno više i neke druge stvari kako bi se osjećao siguran sam sa sobom, imao samopoštovanja i živio ispunjen život sa svrhom.
To nas dovodi do zaključka da, iako smo ‘‘zdravi‘‘, nema tegoba i simptoma koji bi upućivali na neku bolest, ipak možemo biti bolesni iznutra - ne osjeća se slobodno da misli, radi i voli.
Kada kažem nezadovoljstvo na poslovnom planu, jer se mnogi klijenti žale na to, onda prije svega mislim na to da osoba funkcionira i ima sposobnost da si organizira život kroz posao kako želi, a to znači, da ponekad radi više, ponekad manje, te da se opusti i odmara prema potrebi. Također da ima dovoljno dobre (zdrave) odnose s kolegama i nadređenim u radnom okruženju . Međutim, nije ni to dovoljno jer osobi treba i satisfakcija od samog rada, jer ako je nema, da čovjek osvijesti uzrok i prihvati takvu situaciju kao privremenu dok ne pronađe neku bolju poslovnu priliku.
Kad je u pitanju nezadovoljstvo na ljubavnom aspektu, tu je stvar puno kompliciranija iako u srži je potrebno da osoba bude emocionalno zrela i stabilna, a to znači da mora postojati želja da se bude u ljubavi, ali i da se zna što je prava i neuvjetovana ljubav - kako se daje, prima i održava unatoč povremenim kontrastima u vezi. Mogu vam reći iz radne prakse da su najčešće sva ova tri elementa u disbalansu tj. poremećeni i onda ljubav postaje disfunkcionalna i kod osobe generira sve one emocionalne manifestacije koje sam gore nabrojala, dakle osjećaj općeg nezadovoljstva i praznine.
Nezadovoljstvo samim sa sobom se dešava jer osoba ne poznaje sebe i svoj unutarnji svijet kojega čine naše emocije, vrijednosni sustav i uvjerenja. Ne zna ispravno komunicirati sa sobom, ne voli sebe, nema samopoštovanja ni samopouzdanja, itd. Kako onda očekivati da bude funkcionalna s drugima u socijalnim interakcijama?
Rješenja za naše nezadovoljstvo se nalaze u nama
Zaključno, ako se osjećate tjeskobno, anksiozno, tužno, bijesno, neurotično, a povremeno čak i psihotično, treba potražiti stručnu pomoć i pronaći rješenja. Rješenje uvijek postoji i nalazi se u nama samima. Izuzeće su osobe s poremećenom strukturom ličnosti, tipa narcisoidnog ili paranoidnog.
Ako ne poznajemo sebe i svoj unutarnji svijet, nećemo moći razumjeti ni tuđi svijet oko sebe. Stalno će nam nedostajati neka karika u lancu.
Upravo je to poanta i srž psihoterapije - upoznajući i prihvaćajući sebe sa svim vrlinama i manama, učeći komunicirati sa sobom i s drugim ljudima, i niz drugih korisnih vještina iz domene emocionalne inteligencije, dolazite do zdravlje. Sviđalo se to nekom ili ne, sve počinje i završava u glavi. Tko može učiniti neke promjene da se vi osjećate bolje, zdravo, sretno i ispunjeno? Zna se - jedino vi to možete. Znate kako se kaže da promjene započinju s tobom, jer nažalost ili na sreću druge ljude ne možemo mijenjati.
U zdravom duhu, zdravo je i tijelo
Budite sigurni da kada ozdravite i iscijelite vašu psihu i vaš duh, a ne samo tijelo, bit ćete i vi zdravo kao cjelina. Na svakom od nas je odgovornost da učinimo sve što je u našoj moći kako bi ispravili sve ono što nije dobro za nas, usvojili neke nove zdrave navike, unaprijedili naš život i na taj način postali zdrava osoba u punom smislu riječi.
Mirella Rasic Paolini, holistički psihoterapeut