Bilo da je stidljivost dio osobnosti vašeg djeteta ili nešto što ono osjeća kad se nađe pred skupinom nepoznatih ljudi, to je tipično iskustvo. Tako barem pokazuju rezultati istraživanja objavljenog u časopisu Child Development američkog Društva za istraživanje dječjeg razvoja. - Stidljivost karakteriziraju strah i nervoza u novim socijalnim situacijama ili u situacijama kad se osoba nađe u središtu pažnje - kaže voditeljica studije Kristie Poole sa Sveučilišta Brock u Ontariju.
Visoka razina stresa
Za potrebe ovog istraživanja autori studije su u laboratorij doveli 152 djece u dobi od 7 i 8 godina te su im rekli da trebaju održati govor koji će se snimiti i potom pokazati drugoj djeci. Rezultati su pokazali da je oko 10 posto djece pokazalo visoku razinu stresa prilikom držanja govora kao i relativno visoku razinu stresa u životu prije studije, prema izjavama njihovih roditelja. To, smatra Kristie Poole, dokazuje da bi stidljivost mogla biti dio temperamenta te djece. Otprilike 25 posto djece, prema procjeni roditelja, prethodno nije bilo stidljivo, no pokazali su višu razinu stresa u toj situaciji zbog držanja govora.
- Vrlo je vjerojatno da je osjećaj stida kao reakcija na zadatak držanja govora pred publikom relativno uobičajeno, normativno iskustvo za djecu te dobi. Ipak, za manji broj djece koja su po svom temperamentu stidljiva biti u centru pažnje može biti stresno kontinuirano i u različitim kontekstima – pojasnila je Pool. Profesorica psihologije sa Sveučilišta u Pennsylvaniji Koraly Perez-Edgar, koja nije bila uključena u studiju, smatra da ovo istraživanje ima određena ograničenja jer su djeca uključena u njega bila pretežno bijele rase i s istom socioekonomskom pozadinom. Dodaje da su potrebne dodatne i veće studije kako bi se moglo pratiti kako se ta djeca razvijaju s vremenskim odmakom.
Je li stidljivost loša?
- Stidljiv temperament društveno nije toliko cijenjen i prihvaćen kao što su to otvorenije osobnosti, no to ne znači da je stidljivost nešto loše. Zapadno društvo idealizira osobine kao što su otvorenost i društvenost. Mislim da bismo trebali razmisliti o cijeloj lepezi različitih karakteristika osobnosti i onome što ih čini jedinstvenim i posebnim. Svatko povremeno može osjećati stidljivost, ovisno o okruženju. A osobe koje su izrazito stidljive često mogu imati ispunjen društveni život, samo je mala vjerojatnost da će baš one biti najbrbljavije osobe u prostoriji u kojoj je mnogo ljudi – kaže Pérez-Edgar upozoravajući ipak na neke zamke stidljivosti. Naime, čak polovica od djece koja su trajno stidljiva razvit će neki od ankisoznih poremećaja. - Najveći je rizik za djecu koja su ekstremno stidljiva, koja ne mogu nadvladati svoju stidljivost te teško funkcioniraju u školi, teško pronalaze prijatelje ili se uključuju u aktivnosti, kao što su sport, razni klubovi i slično. To su djeca čiji bi roditelji trebali razmisliti o ranoj intervenciji – savjetuje Perez-Edgar.