Piše: Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
Mnogima je teško smoći snage i hrabrosti da bi se suočili sami sa sobom i svojim podsvjesnim demonima koji ih uznemiruju iznutra. Ti tzv. demoni su sve naše rane koje smo zadobili nekada u životu i koje još uvijek nisu zacijelile. To su sve naše traume i možda jako bolna iskustva koja vučemo sa sobom čitav život te koje su prerasle u rane koje su nam nesvjesno ili svjesno nanijele osobe iz najbližeg okružja jer su i sami bili izranjavani i nisu se znali nositi s tolikom boli.
Naučite prihvatiti sebe sa svim svojim prednostima i nedostacima
Radeći na sebi i upoznavajući se, čovjek nailazi na tajne koje je skrivao duboko u sebi, misleći da su iza njega u nekom ormaru iz prošlosti. Nažalost to baš i nije tako, jer nam baš te tajne ne daju mira, razdiru nas iznutra, a nažalost postaju i okidač različitih anksioznih poremećaja kao i duševnih bolesti. Sve dok ih ne pronađemo (identificiramo), osvijestimo, suočimo i pomirimo se s njima nije moguće pronaći onaj unutarnji mir koji je preduvjet za uspješan, sretan, i život sa smislom. Kroz proces rada na sebi uči se voljeti sebe baš takvi kakvi jesmo, sa svim svojim manama i vrlinama. Kada dođemo do te razine i upoznamo sebe bolje, onda više nema potrebe da pod svaku cijenu tragamo za dokazivanjem, pokazivanje, za nečijom ljubavlju, misleći da ćemo tako popuniti unutarnje praznine i iscijeliti ožiljke na duši.
Koliko god nam se ne sviđa neki dio naše osobnosti, nikada ne odbacujte onaj dio sebe koji vam se ne sviđa. Jednako tako nikada ne potiskujte i ne skrivajte neka svoja neugodna iskustva i doživljaje koristeći se psihološkim obrambenim mehanizmima poput potiskivanja, negiranja, odbacivanja, projekcije, agresije, racionalizacije... Koliko god vam zvučalo nesuvislo ili se možda ne slagali, ali ljepota je upravo u svim našim nesavršenostima.
Rad na integraciji razbijenih dijelova vašeg selfa
Tražeći neki bolji i smisleniji život od onoga kojega vodi, čovjek najčešće prolazi kroz put od traganja za vraćanjem svog starog života kada je možda bio sretan - odnosno života prije nekog traumatičnog događaja koja je imala za posljedicu kronični unutarnji osjećaj tuge, patnje i nezadovoljstva. Tek kada osoba shvati da je to prošlo svršeno vrijeme i odustane od vraćanja na staro (kada sam imala sve, bila zgodna, bogata, uspješna), i prihvati ono što jeste danas, može započeti ‘‘veliki unutarnji posao‘‘. Taj se ‘‘posao‘‘ odnosi na obradu i sastavljanje krhotina sebe i vaše ranjene duše u jednu cjelinu. Tek vraćanjem sebi može započeti neki ‘‘novi život‘‘, kada vaš život dobiva neku novu i jedinstvenu dimenziju.
Lijepo zvuči samo treba i shvatiti da proces traženja i vraćanja sebi, nije uvijek ni lagan ni kratak, poglavito kod osoba koje su duboko izranjavane nekim teškim traumatičnim događajima. To su svi oni događaji koji ugrožavaju život osobe ili možda njima bliskih osoba. Budite sigurni da koliko uložite u sebe i rad na sebi, toliko će vam se i vratiti. Ako su vam važnije sve one prolazne i materijalne stvari, a sobom se uopće ne bavite ili onako usput, takvi će biti i rezultati. Logično, zar ne?
S obzirom na to da osoba koja je doživjela neko traumatično iskustvo, imala teško odrastanje, prolazila ili prolazi kroz neku vrstu emocionalnog zlostavljanja, itd. nema mehanizme da obradi to teško iskustvo. Kroz neko vrijeme ona potpuno izlazi iz balansa zato što su njezini tjelesni, emocionalni i psihički integritet dovedeni u pitanje. Posljedično se javljaju i manifestiraju osjećaji bespomoćnosti, straha od gubitka ‘‘kontrole‘‘, nesigurnosti, očaja i beznađa. Ukratko, svi oni aspekti koji su nam potrebni za normalno funkcioniranje, bivaju dovedeni u pitanje. Ti aspekti odnose se na mišljenje, emocije, ponašanje, tjelesne doživljaje jer sve što je nekada postojalo, razbilo se u stotinu dijelova. Te razbijene dijelove treba pronaći, osvijestiti i integrirati. To je posao terapeuta.
Put iscjeljenja vaše duše nije uvijek jednostavan
Kao što sam naglasila put oporavka i iscjeljenja vaše duše nije uvijek lagan i ne može se iscijeliti za čas. Stoga će se u tom procesu iscjeljenja smjenjivati različite faze, što znači da biti dva koraka naprijed, a možda u jednom trenutku i jedan unazad. Ima slučajeva da klijent napravi značajne napretke, i u nekom trenutku posustane i opet se vrati na početak. Sve je individualno i ovisi o osobi. Svatko ima neku svoju priču, svoja iskustva, svoj mentalni sklop odnosno svoje programe kojima percipira svoju realnost, sebe i druge. I to je normalno i dio procesa iscjeljenja, tako da nikako ne bi trebalo nekoga obeshrabriti da prekine odnosno da nastavi raditi na sebi.
Koliko će nečiji proces oporavka potrajati je doista individualan i ovisi o više gore spomenutih čimbenika odnosno intenziteta i trajanja negativnih ili traumatičnih iskustava.
Pri kraju puta kada se osoba konačno pomiri sa svojom prošlošću i sa sobom, i prihvati sebe onakvu kakva jeste, tek se tada može graditi prostor za neku bolju budućnost odnosno uspješniji, sretniji i život sa svrhom, jer sve do tada se životarilo i živjelo od danas do sutra.
I kao kad nastojimo spojiti i zalijepiti neki nam dragocjeni keramički suvenir koji se razbio, tako nam kroz proces iscjeljenja treba vjere u sebe i svoje potencijale. Nakon svega kroz što je netko prošao mora vjerovati da će sve to preživjeti. Da, izaći će s bojišta pun rana i ožiljaka na duši, ali puno snažnija, jača, odvažnija, s više samopouzdanja, zahvalnosti i ljubavi prema sebi. Radeći na sebi te s vjerom i nadom da postane bolja osoba prije svega prema sebi, a onda i prema drugima, dok ožiljci naše duše bili su, jesu i zauvijek će ostati dio našega bića i samo nas podsjećati koliko smo snažni, hrabri i jedinstveni.