Na dan sv. Ivana mladi popularni band O.S.D.S pjesmom su oduševili štićenike Centra za autizam u ulici Vile Velebita koji je zaista od srca otpjevao sve najdraže pjesme. Repertoar je bio šarolik pa su se pjesme tako izmjenjivale od Božićnih preko opće poznatih „Otvor ženo kapiju“ do „Zeko i potočić“, a na kraju svima najdraža „Kad si sretan“.
Atmosfera je bila nevjerojatna, štićenici u dobi od 15 do 25 godina, ali i stariji veselili su se, pljeskali, plesali a i rado zapjevali koji stih. O.S.D.S bacao je konfete kao snijeg i potrudio se pružiti im pažnju, ljubav, toplinu, oduševljenje i razveseliti ih pjesmom. Može se reći da je ideja koju su imali a to je posvetiti svoje vrijeme osobama s autizmom bila uspješna i radosna.
Ravnateljica Centra za autizam Žarka Klopotan, zahvalila je O.S.D.S i zamolila za još jedan posjet, kada god imaju vremena neka dođu i zapjevaju te pritom oduševljeno rekla: „Ovo je zaista tako lijep trenutak za nas. Stvarno ste nas iznenadili“
Domagoj i Dominik, svojim primjerom htjeli su pokazati kako zaista od srca žele u svoj gust raspored prepun gaža i angažmana ipak posvetiti vrijeme tako da usreće one kojima ovakav praznični poklon izmami ogroman smiješak i veliko veselje.
O.S.D.S su plemenit, društveno osjetljiv i osviješten band koji je dobro došao i iduće godine u Centru za autizam:„bilo bi lijepo kada bi ovako više dolazili umjetnici i uveseljavali nas, zaista je ovo prelijep događaj“, izrazila je želju i zahvalu ravnateljica Centra za autizam.
Saznajemo koga OSDS vole ovaj Božić i kako ljubav poklanjaju
Domagoj i Dominik, iskreno progovaraju o slavi, uspjehu, planovima ali i o onome što se skriva u njihovim srcima i za koga ono kuca! Otkrijte u samo deset pitanja na koja odgovara ovaj zagrebački band, široj publici poznat kao tamburaški sastva a sve to ususret Božiću.
Domagoj je rođen 03.07.1989. Magistrirao je psihologiju na FFZG, ali ne radi i ne planira raditi u struci dok god bend funkcionira. Kao hobi igra nogomet svaki ponedjeljak s prijateljima, voli board gameove i povremeno sudjeluje u pub quizovima.
Dominik je rođen 12.01.1997. Završio je ugostiteljsko-turističku školu. Kao hobi igra nogomet za NK Concordia, klub koji se natječe u 1. zagrebačkoj ligi. Piše iznimno puno pjesama, a mnoge od njih već su snimili neki hrvatski izvođači.
Kako se bliži Božić, što vam se čini kao prigodan poklon za djevojku, mamu ili momka?
Domagoj: Odavno smatram da su najbolji pokloni oni koji jasno, sami za sebe, pokazuju da osobu kojoj ih poklanjate doista poznajete i razumijete te da vam je to te osobe iskreno stalo. Najčešće su to doista specifične sitnice te mi se, u skladu s time, navesti materijalni poklon koji bi bio prikladan za svakog čini gotovo nemogućim pa neću ni pokušavati. Ipak, na pamet mi pada jedna nematerijalna „sitnica“ koju često previđamo, najčešće ju ne smatramo poklonom, a koja će uvijek razveseliti osobu kojoj poklanjate. Prigodan poklon za svakog do koga vam je stalo je VRIJEME. Osobama koje volite, bilo da se radi o vašoj djevojci, momku, članu obitelji ili nekome od prijatelja, poklonite svoje vrijeme.
Dominik: Nekako uvijek kad darujem nešto, bilo to za Božić, rođendan ili slično, pokušavam pronaći ili osmisliti neki originalan poklon za osobu kojoj darujem. Ponekad to bude malo teže, često je teško zadovoljiti kriterije, ali na kraju je jedino važno pokloniti nešto od srca. Tada je taj poklon najvrijedniji na svijetu!
Što je u našem društvu ispravno, a što neispravno što se tiče Božićnih blagdana?
Domagoj: Doista neobično pitanje. Nisam nikad stekao dojam da ljudi u vrijeme Božićnih blagdana imaju ikakvu tendenciju svrstavanja djela i ponašanja drugih ljudi na ona koja su ispravna i ona koju si neipravna na iole drugačiji način od onog kako to rade tijekom ostalog dijela godine. Ono što ipak jesam primijetio i doživio jest da je period Božićnih blagdana doba kada zaista među ljudima vlada jedna posebna doza pozitivnih vibracija, neka neopipljiva i nevidljiva energija koja ljude tjera da budu bolji ljudi te da u drugim ljudima vide dobro. To je jedan od najvećih razloga zašto uistinu volim ovaj dio godine te iskreno uživam u njemu.
Dominik: Ne bih htio biti “sudac” i određivati što je zapravo ispravno, a što neispravno. Na kraju krajeva, svatko sam određuje što će i kako će. Božić, Badnjak i svi popratni dani su zaista predivni te neka svi ljudi koji Božić slave, i koji vole taj ugođaj kojeg nam Božić nosi, provedu sa svojim bližnjima u miru i blagostanju jer to je, smatram, zaista ispravno!
Što više cijenite „kreativne poklone“ ili „skupe poklone“?
Domagoj: Najbolji pokloni, pokloni koji će na nas ostaviti najveći dojam i koje ćemo upamtiti su oni koji jasno ukazuju na to da nas osoba koja ih je poklonila poznaje i razumije te voli i cijeni. Najčešće je cijena poklona sasvim irelevantna te će za mene, ali vjerujem i za veliku većinu ljudi, „kreativni pokloni“ uvijek imati prednost pred „skupim poklonima“. Ipak, iako osobno zaista nisam ljubitelj “skupih poklona“, ne mogu reći da ne razumijem ljude koji ih vole i, ponekad, očekuju. Božić može biti prilika da dobijete nešto što zaista želite, a sami si to ne možete priuštiti ili si to sami nikad ne biste kupili. Dovoljno je jednostavno drugim osobama reći što biste htjeli... Na taj način, vjerojatno ste, u konačnici, olakšali osmišljavanje i kupovinu poklona i njima samima.
Dominik: Uvijek će me više razveseliti kreativni pokloni. Ljepše je kad znaš da si je netko stvarno dao truda i upregnuo maštu da bi te na neki način razveselio i izmamio ti osmijeh ili možda čak i neku sretnu suzu na lice.
Koji bi vam bio najdraži poklon za ovaj Božić?
Domagoj: Dan proveden uz moje najbliže. Ukoliko nešto drastično ne pođe po zlu, što vjerujem da neće, taj ću poklon doista i dobiti.
Dominik: Moram priznati da nisam razmišljao o tome do sad, ali znam da su moje želje uvijek iste i ne odnose se na neke materijalne stvari. Uvijek zaželim da su ljudi oko mene, pa i ja sam, zdravi i sretni jer stvarno mislim da je to ono što nam u životu najviše vrijedi i ono što nam je najpotrebnije.
Koji je vaš stav prema vjerskim običajima?
Domagoj: Apsolutno poštujem vjerske običaje svih vjera i religija, dok god oni ne uključuju neki oblik mržnje, netolerancije ili agresije prema drugima. Pozitivna energija, neopisivo zajedništvo, tolerancija te ta neka duboka potreba da budeš bolji čovjek koju primjećujem i na sebi i na ljudima oko sebe u ovo divno doba godine me jednostavno inspirira i oduševljava svake godine iznova.
Dominik: Nikada nisam iznosio stavove i mišljenja o vjeri javno jer mislim da je to stvar koju svaki čovjek koji vjeruje mora imati i moći zadržati za sebe. Mogu reći da se običaji, bilo vjerski ili neki drugi, trebaju poštovati i održavati, ali opet neka svatko izabere po svojim potrebama i željama.
Što je za vas dobro djelo?
Domagoj: Dobro djelo je bilo koji čin neke osobe čija je svrha pomoći ili usrećiti drugog čovjeka, a da pritom ništa ne očekujemo zauzvrat. Ponekad je to sitnica te je za njega dovoljna sekunda... Ponekad je to velika stvar i za nju su potrebne godine... Ipak, gotovo ništa ne hrani dušu čovjeka kao nesebično učinjeno dobro djelo. Nakon što ga učinimo, te se uložene godine čine malima i neznačajnima u odnosu na sreću čovjeka kojem smo ga učinili te na veličinu koju osjećaš u sebi znajući da si postupio ispravno, bez obzira na sve.
Dominik: Za mene je dobro djelo kada mogu pozitivno i korisno utjecati na osobu ili neku situaciju. Dobra djela se mogu svrstati u veća ili manja, bolja ili manje bolja, ali mislim da na kraju nije važno koliko i kakvo si dijelo učinio, već je važno jesi li ga učinio.
Zašto se ljudi sjete činiti dobra djela prigodno samo za ovakve blagdane kao što je Božić?
Domagoj: Ne bih se složio s pretpostavkom u pitanju; dobri će ljudi dobra djela činiti kad god mogu, neovisno o dobu godine. Ono što vjerujem jest da u Božićno vrijeme taj neki neopipljivi Božićni duh tjera ljude da dobra djela čine češće nego inače. Čak i one „manje dobre ljude“.
Dominik: To je vrijeme kada je jednostavno u zraku više emocija, čini mi se. I u to vrijeme ljudi ponekad imaju potrebu biti onakvi kakvi bi trebali biti svakoga dana: dobronamjerni i ponizni! Ne želim nikog osuđivati, ali mogu i želim reći ljudima; svakog dana mislite na druge oko sebe, ma kakvi bili, i kroz cijeli svoj život budite dobri ljudi.
Činite li vi dobra djela i koliko često?
Domagoj: Ja se zaista trudim biti jednostavno dobar čovjek. Ne mogu reći koliko često zapravo učinim dobro djelo, ne brojim to, ne ističem to, no zaista se trudim to učiniti kad god mogu te nastojim i u drugima probuditi tu čežnju, potrebu da činimo dobro bez obzira na sve. Nije usko vezano na postavljeno pitanje, no uvijek mi je bilo besmisleno što ljudi često imaju potrebu svoje ponašanje, svoja djela, temeljiti na tome kako se drugi ljudi ponašaju prema njima. Ja vjerujem da ponašanja drugih ljudi ne smiju biti opravdanje niti smjernice za naša ponašanja. Ili si dobar čovjek... Ili nisi.
Dominik: I ja osobno, a i moj bend! Davno smo naučili da u ovom poslu, ali i u gotovo svakom drugom, moraš biti blizu ljudima; u našem slučaju mogli bismo reći blizu publike. Važno je činiti dobra djela jer dobro se dobrima vrati. Osim toga, osjećaj koji te obuzme kada znaš da je netko barem malo sretniji zbog tebe ili tvog djela zaista je divan!
Kada izlazi novi album ili singl OSDS-a?
Domagoj: Dosad nismo izbacili album, ali u planu je da to promijenimo u narednih godinu dana. Novi singl planiramo izbaciti početkom sljedeće godine. Radi se o jednoj doista divnoj, pozitivnoj, totalno „uplifting“ pjesmi u koju doista vjerujemo i na koju smo ponosni te je jedva čekamo pokazati publici.
Dominik: Naš prvi album će, ako sve bude išlo po planu, izaći kroz godinu dana, a singl u siječnju! Autorski radimo aktivno i spremamo dosta novih materijala za našu publiku te mislim da će svi koji nas prate slušati prije svega super novu pjesmu, a onda, kroz neko kraće vrijeme, nadam se i još bolji album!
Što je najvažnije kad pjevate pjesme ili pišete pjesme, osjećaji koji vas nose ili ideja o slavi?
Domagoj: Slava nikad nije bila i nikad neće biti nešto zbog čega sviram i pjevam, a ne bi bila ni razlog bavljenja bilokojim drugim poslom. Osjećaji, priča, osobnost... To je ono s čime pjesma počinje i to je ono što u ljudima ostaje nakon što pjesmu poslušaju i ona završi. To je jedan od najvećih razloga zašto mi sami stvarmo svoje pjesme i trudimo se u svaku našu pjesmu, i kad je pišemo i kad je izvodimo, doista dati sebe. Da, ima izvođača koji su uspješni, a na pozornici i pred kamerama se pretvaraju u ono što nisu, izvode ono što nisu, i to prezentiraju dijelu publike koja to voli, želi i traži. „Respect“ za njih, no ja to nisam i ja to ne bih mogao biti. Ono što vjerujem jest da u ovom poslu moraš biti spreman ljudima pokazati tko si doista, što voliš, čega se bojiš, u što vjeruješ, zašto živiš... Moraš biti spreman ogoliti svoju dušu i pružiti im je, bez straha i srama, kroz pjesmu i svoju izvedbu. To je ono što mi radimo ili barem pokušavamo raditi. Slava... Ona je tek posljedica za one koje publika prihvati i zavoli. Ne znam ni je li pozitivna ili negativna posljedica. Znam da je za mene nebitna.
Dominik: Kad pjevaš ljudi ti moraju vjerovati i tvoje emocije moraju doprijeti do njih! Isto je i kad se piše pjesma. Ljudi vide kad si pravi, a kad si “fejk”, i zato je važno da sve što pišeš i pjevaš istinski i osjećaš jer jedino tako se stvara ta kemija između tebe i publike, koja je nužna da bi glazba imala smisla. Čim se slava umiješa u glavu čovjek gubi sebe, a ljudi to s lakoćom prepoznaju.