Josip Uhlik bio je ugledni arhitekt i urbanist, autor Zračne luke Zagreb zvane Pleso, koja je izvorno bila stakleni prozirni paviljon. Uklesani u kamenu stepeništa koje vodi na prvi kat "stare" Zračne luke Zagreb stoje njegovo i ime Bernarda Bernardija, autora Zrakoplovne luke Zagreb koja je otvorena 1962. godine u blizini Velike Gorice.
Uhlik je preminuo u subotu navečer u domu za starije gdje je dugo živio u garsonijeri sa suprugom Nadom, u sobi s pogledom na park i Vrbik. Imao je 101. godinu. Uzrok smrti navodno su posljedice koronavirusa. Zbog pandemije je, kao i mnoge starije osobe u domovima, kojima je sve ovo posebno teško, bio strogo izoliran.
Bio je divan čovjek, topla duša.
- Doprinos Josipa Uhlika je za urbanizam Zagreba nemjerljiv, ali je nepravedno zatajen u struci. Bio je duhovni vođa i jedan od autora Generalnog urbanističkog plana 71., prvog modernog urbanističkog plana koji se direktno nastavlja na Antolićeve ideje - kaže nam arhitekt Branko Kincl, koji je s njime surađivao u nekoliko prilika.
Doprinos Novom Zagrebu
Svaka riječ, dodaje Kincl, koja je u tom GUP-u zapisana je prošla kroz Uhlikovu glavu.
- Bio je i jedan od važnih autora plana izrade Novog Zagreba, na osnovi Corbusierovog urbanizma. Čitav urbanistički plan, plan od 600 hektara. Gotovo sva naselja u Novom Zagrebu rađena su po tom Uhlikovom planu - kaže Kincl.
Ponosan je što je s njim surađivao.
- Jedan od najpristojnijih ljudi koje sam poznavao i čovjek koji je nosio najviše ljudskost u kontaktu s kolegama, imao sam veliku sreću da sam s njim s njim radio. Nek mu je laka hrvatska zemlja - zaključuje.
Nadimak Josipa Uhlika bio je Buco.
Studij na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu završio je u kolovozu 1948. godine sa suprugom Nadom, s njima je studirao i Bernardo Bernardi, kao i arhitekt Vjenceslav Richter. Bili su dio jedne od prvih poratnih generacija studenata arhitekture sastavljene zbog ratnih okolnosti od studenata raznih godišta. Arhitekta Josipa Uhlika njegovi su roditelji zvali Buco, i to se zadržalo. Name, kako nam je sam ispričao prije nekoliko godina, bio je debeljuškasta beba.
Profinjeni izgled
Zračna luka Pleso danas ne izgleda kao u vrijeme kad je sagrađena. Prvotno je izvedena od čelika i stakla, i bila je jednina tada takva građevina, uz paviljon arhitekta Božidara Rašice na Velesajmu. Zbog svojih je tankih stupova izgledala profinjeno.
- Ta je zgrada rađena od čelika i stakla, išlo se do krajnjih granica iskoristivosti čelika, da bi se postigla elegancija. Čelik je tada bio skup materijal - ispričao je Josip Uhlik ranije za Jutarnji list.
Na prvom katu je bio restoran, ali je imao veliku terasu koja je gledala na pistu i koja je bila posebna atrakcija, a koja je danas iz sigurnosnih razloga zatvorena.
Najveći kompliment za aerodrom, prisjećao se tada Uhlik, dobio je od jednog poslovnog čovjeka koji je bio svjetski putnik.
- Rekao mi je da on nigdje ranije nije doživio zračnu luku koja daje takav ugodan dojam, kao da si iz zrakoplova izašao u park. Slično sam čuo još nekoliko puta. Mnogima se sviđao taj pogled iznutra kroz staklo na zeleno okruže parka ispred zračne luke - kaže arhitekt Uhlik.
Josip Uhlik nam je tada ispričao i kako je prilikom projektiranja pazio da svako drvo u parku ispred zračne luke Pleso ostane sačuvano, upravo je posebnu draž i ugođaj činio vizualni kontakt sa šumom - parkom koja je ispred nje.
Zračna je luka potom puno puta nadograđivana. No nakon što je nedavno sagrađena nova, Uhlik je imao jednu odličnu ideju koju, kao i mnoge takve ideje u našoj sredini čuju mnogi, ali ne i oni koji bi trebali.
- Moja je želje da se ako je moguće, vrati u prvotno stanje, u stakleni čelični paviljon koji može služiti za specijalne prijeme kod dolaska posebnih gostiju. Tako bi se mogli gostima omogućiti specijalni dojmovi jer podsjećam mnoga se sviđao taj otvoreni pogled na park - rekao je tada Josip Uhlik.
Rođen u Tuzli
Bio je dobitnik Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo Društva arhitekata Zagreb. Ranije je dobio nagradu za životno djelo Viktor Kovačić, koju mu je za doprinos razvoju arhitekture 2004. godine dodijelilo Društvo arhitekata Hrvatske. Rođen je u Tuzli, a odrastao je u Zagrebu u Filipovićevoj ulici. Nakon studija gdje je upoznao svoju suprugu seli prvo u Rijeku.
Zaposlili su se oboje u riječkom Centralnom birou za projektiranje brodogradnje te radili industrijske projekte za brodogradilišta, tvornice i tvornička naselja. Istovremeno su se oboje natjecali kao samostalni arhitekti na natječajima tako što su noću radili projekte. Osvojili su prvo mjesto na natječaju za hotel Plitvice 1953. godine što je izazvalo iznenađenje jer su pobijedili mnoge poznate arhitekte koji su sudjelovali. No vjerojatno iz tog istog razloga hotel se na kraju nije sagradio prema njihovom projektu nego onaj arhitekta Marijana Haberlea koji je osvojio peto mjesto. Ipak na temelju uspješnog rada i projektiranih tvornica i naselja, mladi arhitekt Josip Uhlik primio je poziv zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca da se vrati u Zagreb.
- U razdoblju preseljenja nazad u Zagreb natjecao sam se i za Zračnu luku Pleso i dobio prvu nagradu. Projekt sam nacrtao na stolu za ping pong koji sam jedini tada imao u stanu u Savskoj - kazao nam je Uhlik.
Postaje pomoćnik direktora Urbanističkog zavoda grada Zagreba. Kasnije je Josip Uhlik osmislio urbanistički Zapruđe, a bio je i na čelu tima koji je izradio prvi poslijeratni Generalni urbanistički plan grada Zagreba iz 1971. godine. Potom odlazi iz Zavoda te se zaposlio u Zračnoj luci Pleso koja je imala mali arhitektonski biro te je radio na proširenju putničke zgrade i još na nekim manjim zahvatima. Ovdje je bio zaposlen do 1983. godine kada odlazi u mirovinu.
- Upoznao sam gospodina arhitekta Josipa Uhlika tako da me direktor Urbanističkog zavoda grada Zagreba, Zdenko Kolacio uputio da prema njegovim uputama radim na prezentaciji Generalnog urbanističkog plana 1971. godine. Ekipa koju je vodio Uhlik imala je ured na Britanskom trgu, a izložba je bila održana u tadašnjem Muzeju Revolucije (Meštrovićev paviljon). Na Britanskom trgu je bila respektabilna ekipa koja je međusobno dobro surađivala, među njima i mladi Branko Kincl - ispričao je Slavko Dakić, arhitekt i urbanist, te dodao da je još jedan Uhlikov veliki uspjeh bila i nagrada na anketnom natječaju za rješenje centra Zagreba.