Koji su kriteriji za dodjelu terasa u Gradu Zagrebu, zašto one mogu zauzeti desetak parkirnih mjesta na parkiralištu na kojem ih nikad nema dovoljno i zašto to Grad, čini se, nimalo ne brine? Ovo su tri pitanja koja si postavljaju susjedi iz Prilaza Vladislava Brajkovića koji se svakoga dana muče s pronalaženjem parkirnog mjesta u blizini svoje zgrade.
- Kad smo se doselili prije nekoliko desetljeća, ovo je bio lijep primjer uređenosti. Prvobitna namjena prostora je bio parking, a uređeni su i mali pločnici uz zgradu. Sada ovdje imamo slijepo crijevo, ruglo i kaos – kritična je susjeda koja već godinama ovdje živi.
Terase, smatra, ne bi trebale biti prioritet jer je parkinga premalo, a automobila previše. Naime, kao ni mnoga zagrebačka parkirališta, ni ovo nije prilagođeno sadašnjem životnom standardu po kojemu svako kućanstvo najčešće ima dva automobila. Osim toga, u istom se prolazu mogu pronaći pekara, samoposlužna praonica rublja, dućani, mjenjačnica, kladionica, uredi tvrtki pa i njihovi djelatnici dolaze na Prilaz Vladislava Brajkovića u potrazi za parkingom. Dodaju li se tome automobili gostiju restorana i kafića koji na Siget dolaze iz drugih kvartova, nastaje pravi kaos. Prijepodne je parking popunjen jer zaposlenici trgovinica i ureda dolaze na posao, poslijepodne je gužva jer se s posla vraćaju stanari zgrada.
Ne postoji ni parkiranje po brojevima pa da je svakom stanu dodijeljeno točno određeno parkirno mjesto na koje mogu računati. Neće pomoći ni povlaštena parkirna karta za stanare koja u drugoj zoni za građane iznosi 40, za obrtnike 150, a pravne osobe 250 kuna. Ona im, naime, ne garantira da će na parkiralištu ispred svoje zgrade zaista pronaći mjesto, već samo to da se ne moraju opterećivati skupljom varijantom svakodnevnog plaćanja karte po satu.
Kada smo u Prilaz Vladislava Brajkovića stigli u 11.30 sati bila su zauzeta gotovo sva parkirna mjesta pa su se vozači parkirali sa strane, pažljivo okretali među parkiranim automobilima ili čekali da se neko mjesto oslobodi.
- I tako je svaki dan. Dođemo kući, a nemamo gdje parkirati pa tu ostavimo automobile sa strane i vratimo se kasnije preparkirati ga – objašnjava nam gospodin kojeg smo u društvu prijatelja zatekli ispred diskonta. Dio krivnje svaljuju na četiri terase ugostiteljskih objekata koje su zauzele desetak parkirnih mjesta.
- Dobro, u cijelom gradu nedostaje parkirnih mjesta, ali ovdje postoji rješenje! - dodaje naš sugovornik. Na terenu smo zatekli i dva djelatnika Zagreb parkinga zadužena za "bijela parkirna mjesta", odnosno provjeru imaju li svi parkirani automobili karte.
- Susjedi se i nama žale jer nemaju gdje parkirati, a ovo je dosta prometna lokacija zbog svega što se nalazi u blizini. Mogu se složiti s njima da su terase zauzele prevelike površine – kaže nam jedan od njih.
- Da, ne bi na tako malom razmaku trebalo biti toliko terasa – ubacuje se drugi.
A što na sve kažu ugostitelji?
- Nažalost u ovim vremenima izgleda da su ugostitelji svima trn u oku, iako bi Prilaz Vladislava Brajkovića bez terasa i ugostitelja bio mjesto duhova. Mrtvo, mračno i zapušteno - uvjereni su u Caffe baru Upitnik koji već godinama imaju terasu na istom mjestu i s gradom redovito obnavljaju ugovor. Kontaktirali smo i druge ugostitelje iz Brajkovićeva prilaza, ali bez uspjeha.
- Ne radi se o malom iznosu jer uz samo plaćanje zakupa na to se plaćaju posebno i komunalne naknade sto opet grad i u krajnjem slučaju građani imaju koristi. Godišnja parking karata u nekom prosjeku iznosi između 400 i 1000 kuna, dok zakup terase za tri mjesta iznosi minimalno 12.000 kuna – tvrde ovi ugostitelji iz Sigeta.
Ukidanjem terase njihovi bi radnici ostali bez posla, a problem parkinga i dalje ne bi bio riješen jer bi ga i dalje bilo premalo za potražnju koja postoji. S njima se slaže susjeda koju smo zatekli na izlazu iz zgrade.
- Parkinga uvijek nedostaje, to je istina, ali bi i nakon njihovog micanja sve ostalo isto. Meni one uopće ne smetaju. I sama volim ponekad tamo na uglu popiti kavicu – u žurbi nam govori.
U ovom trenutku obje strane mogu tvrditi da su u pravu. Građani su ogorčeni zbog toga što je dio javnog parkinga pretvoren u privatne terase. Ugostitelji odgovaraju da je sve u skladu s propisima i da to korištenje plaćaju skup najam i komunalije.
Koje će se javne površine moći koristiti, a koje ne, odlučuje Povjerenstvo za davanje javnih površina u zakup i na drugo korištenje. Njihovo je diskrecijsko pravo odlučiti što je u interesu Grada Zagreba.
Po kojem kriteriju to odlučuju? Ne zna se.
Javnost se dobro sjeća slučaja kada je slastičarnici Jolie Petite Pâtisserie na Knežiji stiglo rješenje da mora ukloniti svoju terasu s parkirnih mjesta jer ih u Zagrebu kronično nedostaje.
Isti argument mogao bi se, ali nije, iskoristiti u slučaju Prilaza Vladislava Brajkovića pa smo Grad Zagreb pitali da nam objasne kako odlučuju što je u interesu Grada. Odgovora nema.
Početkom travnja također smo željeli razgovarati s nekim iz Povjerenstva tko bi objasnio što sve obuhvaća njihov rad i razjasnio kriterije po kojima odlučuju.
30 dana nakon poslanog upita – i dalje možemo samo nagađati što izraz "u interesu Grada Zagreba" zapravo znači.