Stanari zgrade u Valjavčevoj nisu gubili ni trenutka. Čim je Čistoća krajem ožujka raspisala javni poziv građanima za postavljanje bokseva za spremnike za otpad, odmah su im poslali mail. Bilo je to negdje u travnju, kažu, ali nitko im se iz Čistoće nikad nije javio povratno.
A onda, kako se počeo bližiti datum početka novog modela prikupljanja i odvoza otpada, više nisu imali izbora. Nije im to, objašnjavaju, bilo drago, ali na kraju su se za pomoć obratili svom sustanaru- Tomislavu Tomaševiću, gradonačelniku Zagreba.
A njega je to razljutilo.
- Mi smo gradonačelniku rekli kako smo mail poslali u 4. mjesecu i da nismo dobili nikakav odgovor. Glupo nam je njemu išta reći da rješava ili tako nešto, ali kad je čuo što se događa njega je to razljutilo. Pa je on poslao ponovno upit i onda su se odazvali i došli. Posve nepotrebno, poslali smo taj mail u četvrtom mjesecu, tko zna da li bi odgovorili, ne bi izašli na teren sigurno, uvjerava nas Tomaševićeva susjeda.
U gradonačelnikovu ulicu na Trešnjevci otišli smo stoga kako bi provjerili kakvo je stanje s kantama za otpad na njegovoj adresi, odvaja li se smeće, je li uveden red i što je s famoznim boksevima.
Valjavčeva je ulica od kakvih 150 metara, a u njoj su duž pločnika postavljene 42 kante- za biootpad, papir i miješani otpad. Ispred gradonačelnikovog ulaza, s ukupno šest stanova ih je ukupno pet- kontejneri za miješani otpad, biootpad i tri za plastiku.
I dok susjedi preko puta Tomaševićeve zgrade već imaju riješeno pitanje kamo s otpadom, gradonačelnik i njegovi sustanari i dalje nemaju rješenje. Situacija koja se događa kod mnogih građana - događa se i kod njega, nejasnoća je mnogo. Neki od susjeda govore nam da i dalje ne znaju kako bi trebao funkcionirati novi model, te kako se čini, nisu sigurni, barem kako neki tvrde, da to na ovim prostorima može zaživjeti.
- Nisam ga nikada ni vidjela u ulici, ali stanujem u zgradi preko puta. Mi smo se, sa zgradom pokraj nas, dogovorili da napravimo boks, dogovorilo smo se oko cijene, mjesto u dvorištu imamo i tako smo to obavili, govori stanarka ulice koja je sa svojim susjedima uspjela pronaći adekvatno rješenje.
Kod Tomaševića je situacija nešto kompliciranija. Ljudi s kojima smo razgovarali napominju kako on stalno radi, te kako se kasno vraća kući. Dodaju još kako ga ne žele ništa niti pitati, niti gnjaviti što se tiče otpada, ali njegov interes u zgradu i rješavanje komunalnog pitanja ipak postoji. Ulaz u kojem živi formalnog predstavnika stanara nema. Taj posao, doznajemo, obavljaju susjedi iz drugog ulaza, jedan bračni par i to na volonterskoj bazi. Stanari su tako imali jedan sastanak koji se ticao rješavanja problema otpada i smještaja kanti. Tamo su svi trebali odlučiti kako i što učiniti, no na taj sastanak gotovo nitko nije došao, uključuju i samog gradonačelnika.
- Imali smo sastanak i ja sam bila prisutna. Te sastanke, pošto mi nemamo predstavnika stanara saziva jedan bračni par s broja 10 koji to radi volonterski. Oni su tražili da se to dođe izvidi, izmjeri. Na kraju, smo se na tom sastanku bili samo nas troje ili četvero, a dogovaralo oko spremanja kanti za tri ulaza, ne samo za naš ulaz, govori nam jedna od susjeda.
Kako bi se pitanje specijaliziranog boksa riješilo, bilo je potrebno pozvati Čistoću kako bi oni obavili svoju propisanu proceduru prije nego određenoj zgradi daju dopuštenje za gradnju. Stanari tvrde kako su upit Čistoći poslali još u četvrtom mjesecu, no kao i kod mnogih– odgovor im nije došao. Tek kad ih je na upit podsjetio gradonačelnik konačno su se pojavili.
Tada se pojavio novi problem- kad se mjerio prostor u koji bi se trebao smjestiti specijalizirani boks, shvatili su kako se on zbog trafostanice, u dvorištu, gdje su ga zamislili, ne može ugraditi.
- Na tom se sastanku pričalo se o gradnji boksa u dvorištu ali na kraju ga ne možemo napraviti zbog elektrane, odnosno trafostanice. Kod nje vam dolaze majstori koji nešto rade na toj trafostanici i treba im mjesta za njihov kamion i da mogu oko nje ići neometano, govori nam još jedna sustanarka gradonačelnika.
Iza same zgrade broj osam nalazi se veliko dvorište duž kojeg se prostiru parkirna mjesta. Postoji i zelena površina na kojoj je zasađeno nekoliko stabala. No, u sredini samog dvorišta stoji trafostanica - glavni krivac zašto zgrada gradonačelnika ne može riješiti problem s boksevima. Ako ugrade spremnik u dvorište, prema riječima susjeda, održavanje trafostanice neće biti moguće, jer ono zahtjeva slobodan prostor i prilaz sa svih strana.
Kako je pitanje boksa zasad neriješeno kante i dalje ostaju na ulici. Gradonačelnikovu smo ulicu prešli više puta, te se po samom odlaganju otpada ne razlikuje od ostatka grada. Otpad je u kantama bačen svakako. Unutar kontejnera smeće se nalazi u raznim vrećicama, a ne samo plavima, kako je propisano. Tako smo naletjeli na miješani otpad koji je bačen u kantu u ničemu drugome nego u vrećici za dječji rođendan. U ostalim kontejnerima duž ulice ima bačenih ZG vrećica, ali pokraj dvije takve, uvijek je barem jedna koja nije specijalizirana. Što se plastike tiče, nju stanari odlažu pokraj kanti jer ulica nema spremnik.
- Mene to sve strašno nervira, ljudi svakako bacaju smeće. Mislila sam da je to dobra ideja u početku, glasala sam za njega prva ali sada više neću. Kod nas su isto ti kontejneri vani, ne možemo nikako drugačije i onda se dogodi to da dolaze ljudi iz drugih ulica i samo trpaju svoje smeće. Ja ne potrošim niti za 10 kuna smeća i onda se tako nešto dogodi, govori nam stanarka ulice dok baca smeće.
Ljudi su u Valjavčevoj podijeljenog mišljenja oko novog modela. Neki smatraju kako će to sve ispasti katastrofalno i zazivaju staru vlast i pokojnog gradonačelnika, dok neki ipak vjeruju kako samo treba vremena. No, jedno je zajedničko- svi žele čišći grad.
- Ljudi se trebaju prilagoditi, naučiti. Ljudi se jednostavno ne žele prilagođavati. Nije mene briga koliko ću platiti nekakve komunalije ili nešto, ali neka bude kako treba biti, neka se posao odradi kako treba, napominje jedna stanarka.
- Ne znam kako će sva ta situacija ispasti. Jasno je meni da on ima velike ambicije, i on tako jednom kaže meni nešto o Švicarskoj, kaže znate li vi kako je tamo, a ja ga mu kažem da on želi puno ali nema ljudi koji će biti uz njega. Treba puno vremena, završava stanarka gradonačelnikove zgrade.