S jednim od vodećih hrvatskih znanstvenika, Gordanom Laucom, razgovarali smo o znanstvenim, ali i vrlo praktičnim svakodnevnim načinima borbe protiv koronavirusa. Vlasnik Genosa, istraživačkog pogona specijaliziranog za proučavanje glikana, objašnjava zašto je njihov rad sada u fokusu interesa široke znanstvene zajednice koja se počela baviti COVID-19 zarazom.
Uz to, Gordan Lauc, koji je u istoj osobi osim vrhunskog znanstvenika i iskusan poduzetnik, uvjeren je da moramo početi razmišljati o adekvatnoj prilagodbi epidemiološke politike potrebama održanja gospodarskog života. Očigledno je da ovako nećemo moći duže od mjesec-dva. Lauc objašnjava koji su preduvjeti za kreiranje ekonomski prihvatljivijih epidemioloških mjera.
Objavili ste na društvenim mrežama kako vlada sve veći interes za istraživanjima koje vodite u Genosu. Što znači taj povećani interes? I možete li ukratko objasniti u kakvoj su to vezi glikani za koje ste se specijalizirali s COVID-19 odnosno koronavirusom?
Glikani su prva točka dodira i naša prva linija obrane od virusa i bakterija. Inter-individualne razlike u glikozilaciji jedna su od molekularnih podloga razlika u osjetljivosti na brojne patogene, pa tako vjerojatno i za COVID-19. No područje glikomike je generalno nedovoljno zastupljeno u istraživanjima, kao i istraživanje zaraznih bolesti općenito.
Sada se to drastično mijenja i mi se uključujemo u velike međunarodne projekte kojima je cilj utvrditi mogu li glikani identificirati odobe koje imaju veći rizik za teški oblik bolesti, mogu li pomoći u procjeni je li određeno cjepivo učinkovito ili nije, mogu li pomoći u dizajniranju novih lijekova protiv COVID-19 i slično.
Ljudima ste preporučili da brinu o vlažnosti zraka u stanovima i kućama jer tako smanjuju šanse koronavirusu da napadne naše stanice. Imate li još koju preporuku kako podići razinu imunološke reakcije na COVID-19? Prehrana, D vitamin, vježbanje…?
Naša mukozna barijera je prva linija obrane i važno je očuvati je funkcionalnom. Ona je funkcionalna samo kada je dovoljno hidratirana i zato je jako važno da zrak koji udišemo bude barem 40-50% relativne vlažnosti.
Druga linija obrane je naš imuni sustav. Kod velike većine oboljelih imuni sustav će sam pobijediti virus i zato je važno održavati da u dobroj “kondiciji”. Zato je važna zdrava prehrana i određena razina tjelesne aktivnosti. Vitamini su potrebni samo ako ih ne dobivamo prehranom, a neke studije pokazuju da su u ovom periodu kasne zime i ranog proljeća čest problem nedostaci vitamina C i D.
Čini se da su hrvatske epidemiološke mjere među najrigoroznijima u svijetu te su dale rezultate, ali se otvara pitanje koliko se dugo mogu primjenjivati. Zakočile su značajni dio ekonomskih aktivnosti, možemo računati s padom BDP-a 20-30 posto. Veliki broj privatnih poduzetnika neće moći isplatiti plaće. Opasnost spirale negativnih i međusobnih utjecaja u ekonomiji je ogroman. Moguće su teške političke i socijalne posljedice. Je li moguće u Hrvatskoj primijeniti također strogu ali bolje dizajniranu politiku epidemioloških mjera koja neće ubiti ekonomiju, ali će zaustaviti virus? Postoje primjeri Tajvana i Singapura. Možemo li što i oni?
Hrvatska je mala zemlja koja ima brojne kontakte sa sjeverom Italije. Da nismo poduzeli mjere koje smo poduzeli, danas bismo vjerojatno bili u još goroj situaciji no što je u Lombardiji. No, kako se čini da su mjere postigle očekivani rezultat i da se epidemija više ne širi eksponencijalno, trebamo sve više razmišljati o očuvanju gospodarstva, jer nam od kolapsa gospodarstva prijeti jednako velika šteta kao i od virusa. Nažalost virus nismo pobijedili, već smo samo usporili njegovo napredovanje kako bismo se uspjeli bolje pripremiti za njegovo daljnje širenje. Nije realno očekivati da ćemo do jeseni imati učinkovito cjepivo, ili neke nove lijekove, tako da će ova pandemija vjerojatno trajati dok većina populacije ne dođe u kontakt s virusom i ne razvije imunost.
Ono što je najveći zadatak koji je sada pred nama je osigurati da se to dogodi na način u kojem će gospodarska i javnozdravstvena šteta biti optimalno raspoređena. No da bismo to mogli napraviti, moramo se prvo “naoružati” metodama kojima tog nevidljivog neprijatelja možemo učiniti vidljivim. Svjetska znanost se tu ujedinila na dosada neviđen način i jako brzo ide naprijed. Imamo prve odobrene brze testove koji mogu u svega nešto više od pola sata vidjeti je li netko zaražen ili nije, imamo serološke testove koji mogu pokazati je li netko prebolio bolest i postao na nju otporan, a razvijamo i visokoprotočne sustave za nadzor epidemije.
Osobno vjerujem da će nam prestanak sezone grijanja omogućiti da uskoro u određenoj mjeri normaliziramo svakodnevni život, iako ćemo na one stare oblike okupljanja i druženja vjerojatno morati sačekati još barem godinu dana. A do jeseni ćemo se pripremiti i vjerujem da možemo razviti neki model sličan onome što je pokazano da radi na Dalekom istoku.
Kakvim vam se čine napori u ispitivanju raznih postojećih lijekova kao rješenja za COVID-19. Što tu prema vašem mišljenju najviše obećava? Ili vam se čini da treba pričekati vakcinu, za što će trebati šest mjeseci do godinu dana?
Osobno nisam previše optimističan glede protuvirusnih lijekova, naprosto zato što je na viruse jako teško napraviti bilo kakav lijek. Nema dvojbe da će se pojaviti brojni lijekovi koji će s koristiti za ublažavanje pojedinih tipova komplikacija, no čarobni lijek koji će riješiti ovaj problem mi se ne čini izglednim. Jedino rješenje će biti cjepivo, no i tu treba biti oprezan jer postoje neke indikacije da bi loše dizajnirano cjepivo čak moglo i pomoći virusu u nekim slučajevima.
Zbog toga je potrebno provesti sve sustavne mjere ispitivanja mogućih cjepiva, te tek kada se pronađe ono koje je i sigurno i učinkovito, prijeći na njegovu masovnu proizvodnju. Bojim se da to nije realno prije kraja ove, ili polovine sljedeće godine, tako da ćemo ovu epidemiju vjerojatno morati pobijediti bez pomoći suvremene medicine.
Nadam se da ćemo iz toga izvući pouku, jer smo se u zadnjih 50 godina previše opustili i jako malo ulagali u istraživanje zaraznih bolesti, budući da to nije bio značajan javnozdravstveni problem na zapadu. Sada smo prošli jednu jako skupu školu i nadam se da smo svi naučili da u znanost i istraživanje treba ulagati puno više nego do sada.
Počele su kružiti informacije o tome kako pojedini lijekovi mogu pomoći koronavirusu da uđe u naše stanice. Konkretno, radi se o tzv. ACE inhibitorima koje u velikom broju koriste osobe s visokim tlakom, ali i dijabetička populacija za zaštitu bubrega, krvožilni bolesnici i oni koji imaju problema sa srce. Što mislite o istraživanjima koja su otkrila kako postoji značajna šansa da ACE inhibitori pomažu virusu, a ne pacijentu?
O tome još uvijek nema dovoljno čvrstih podataka koji bi opravdali bilo kakve intervencije u postojeću terapiju. Činjenica je da postoje znanstveni radovi koji govore da ACE inhibitori podižu razinu ACE2 proteina, koji je glavno mjesto ulaska SARS-CoV-2 virusa u stanicu, no još uvijek nije poznato ima li to neki utjecaj na tijek i težinu COVID-19. Ta istraživanja tek moramo provesti, a onda ćemo znati treba li mijenjati postojeću terapiju, ili bi šteta od ne-liječenja, ili krivog liječenja dijabetesa i hipertenzije bila veća, od potencijalnog negativnog učinka tih lijekova na tijek COVID-19.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....