ZALJUBLJENICA U HRVATSKU: NAJMOĆNIJA ŽENA SVJETSKE POLITIČKE SCENE Obamina savjetnica Samantha Power ide u UN

Igrala je košarku s Georgom Clooneyem, osvojila Pulitzera knjigom "Problem iz pakla: Amerika i doba genocida", jedrila po Jadranu, nosila je novinarski šljem po hrvatskim ratištima i družila se s Peterom Galbraithom.

Samantha Power napisala je knjigu o Richardu Holbrookeu, prolazila check-pointe po Srednjoj Bosni kao jedna od najmlađih free lancerica, izbjegavala snajperske hice po Sarajevu radi tekstova u The Bostone Globeu, The Economistu i The New Republicu da bi nakon toga 1996. napustila ratove u bivšoj Jugoslaviji i, s diplomom Yalea otišla na Harvard i završila pravo.

Monstrum

Time magazine ju je 2004. svrstao na listu 100 najutjecajnijih žena na svijetu, no četiri godine kasnije radila je za Obamu . Tada je u jednom intervjuu nazvala Hillary Clinton “monstrumom” i zbog toga morala podnijeti ostavku tijekom njegove kandidature za predsjednika SAD-a, 2008. godine. Naravno da je požalila, ispričala se javno rekavši da ne zna što joj je bilo i povukla. Kasnije je opet dobila Obamin poziv da radi za njega, a prije desetak dana ju je predložio za američku veleposlanicu u UN-u, jedno od najutjecajnijih mjesta u svjetskoj diplomaciji.

Crvenokosa, pjegava Amerikanka rođena u Irskoj djelovala je poput svake pogrešne osobe na najmanje poželjnom mjestu kada se 1993. pojavila u Zagrebu. Zagreb je tada bio samo odmorište za novinare željne dobrih priča, dekadentno mjesto kao što su ratnim novinarima dekadentna tuđa ratišta u kojima su oni, zbog te distance, emotivne nepovezanosti sa sredinom, povlašteni.

Utjecaj velikih država

Kada nisu na prvoj crti gdje mogu poginuti, život provode u čudnom ritmu noćnih tuluma na kojima se raspravlja o krivnji jedne ili druge strane, međunarodnoj politici, utjecaju i mogućnostima velikih država. Danju puze pod šrapnelima na ratištu.

Samantha je bila drukčija od mnogih koji su došli na područje bivše Jugoslavije pratiti rat jer nije htjela samo pokupiti dobru priču, saznati i izvijestiti o zločinu koji se na novinarskom tržištu može dobro prodati, nego je bila uistinu zainteresirana za okolnosti u kojima se vodio rat. Uvijek je žestoko diskutirala i analizirala situaciju i politiku i zbog toga je bila pogrešna osoba na krivom mjestu. Sa svojih je, naime, dvadeset i tri godine, više pripadala u svijet nadobudnih studentica koje će negdje drugdje, na sigurnoj udaljenosti od smrti akademski raspravljati o politici. Ne, ona je izabrala osjetiti miris krvi i buku topova.

- Bila je užasno mlada, sa svojih 23 godine je, uz Hrvoja Hranjskog bila sigurno najmlađa novinarka koja je ozbiljno pratila rat - kaže Jasmina Kuzmanović, u to doba novinarka Associated Pressa, a danas Bloombergova dopisnica iz Zagreba.

- Free lanceri su jako puno riskirali u ratu - sjeća se Kuzmanović i govori kako su često bez potrebne opreme i zaštite odlazili na front.

- Samantha je bila u takvoj situaciji. Bez prepotencije zbog činjenice da dolazi iz Amerike i objavljuje u najprestižnijim magazinima, ali i bez iskustva, pokazivala je veliki interes i jako brzo učila o ratu i politici na ovom području - govori Kuzmanović.

- Bila je strastveni advokat za humanitarnu intervenciju, koju je kasnije i razvila kao svoju političku tezu - opisuje ju Hrvoje Hranjski, danas AP-ov dopisnik iz Manile koji je za AP počeo raditi u Zagrebu, tijekom rata. Hranjski kaže da nije bila novinar kao mnogi drugi, nepristrani kroničar događaja i ljudi, nego je znala iskoristiti svoju novinarsku akreditaciju i političke i akademske veze s Yalea da bi dobila pristup vrhunskim političkim krugovima kako bi strastveno raspravljala o svojim stajalištima. A to je da američka politička, moralna i vojna sila mora biti iskorištena da bi se spriječila agresija na Balkanu.

Zaštita ljudskih prava

Sve što je vidjela tijekom tri godine koliko je bila na ovom području, Samanthu je navelo da iskoristi u drugoj od svoje četiri knjige, spomenutom “Problemu iz pakla” u kojem se bavi genocidima 20. stoljeća, od sudbine Armenaca do rata u Ruandi. U toj knjizi iznosi stav kako je međunarodna zajednica trebala oružjem djelovati na ovom području, što bi umanjilo stradanja. To je mišljenje iznosila i radeći u Obaminoj administraciji pa je zbog toga The New York Times nedavno objavio tekst postavljajući pitanje hoće li se tako ponašati i u UN-u gdje dolazi s mjesta specijalne savjetnice predsjednika Nacionalnog vijeća sigurnosti šefice Ureda za multilateralne odnose i ljudska prava. Prošle godine Obama ju je postavio da vodi i Vijeće za prevenciju stradanja.

Njezin će boravak u UN-u svakako biti obilježen snažnim angažmanom zaštite ljudskih prava, a to u kolikoj će mjeri uspjeti nametnuti svoje stav da se čak i vojnom intervencijom zaustavi agresija na slabiju stranu u nekom sukobu, nezahvalno je predviđati. Svojedobno je zabrinula svijet visoke diplomacije kritiziravši Izrael, no nije promijenila svoje mišljenje. Umjesto toga izborila je respekt svih strana koje moraju s njom rješavati pitanja ratnih sukoba.