Gagauzija - zvuči više kao izmišljeno ime neke zabačene mitske državice u balkanskim gudurama iz nekog petparačkog hladnoratovskog ili avanturističkog hollywoodskog uratka ili pustolovnih romana Karla Maya nego kao stvarni politički lokalitet. No, Gagauzija je stvarnost - autonomna teritorijalna oblast na jugu Moldove, koja nije kompaktna cjelina nego više skup nekoliko enklava, u kojoj žive Gagauzi - mali turkofoni narod od oko 250 tisuća pripadnika, pravoslavne vjere pod kapom Ruske pravoslavne crkve, koji su politički potpuno podređeni Moskvi kao otvorena rusofilska, odnosno putinofilska ispostava, što dovodi do značajnih političkih prijepora u ionako napetim odnosima unutar Moldove, najsiromašnije europske države.
Naime, na nedavnim izborima za šeficu autonomije - s titulom baškana - izabrana je Evghenia Guțul iz otvoreno proruske stranke Şor, čiji je čelnik Ilian Şor pobjegao u Izrael zbog pronevjere oko milijardu dolara iz državnog proračuna. Moldovska obavještajna služba tvrdi da su Evgheniji Guțul pomagali "PR stručnjaci" iz Kremlja koji su stigli s krivotvorenim ukrajinskim putovnicama, a kada je portal Deschide (Otvoreno) detektirao jednog od njih - Borisa Trejgermana, odmah je napustio Moldovu. Inače zastupnica i privremena liderica Şora, dok je šef u bijegu, Marina Tauber, bila je s njom na predizbornim skupovima.
Prozapadna vlast u Kišinjevu zbog sumnji u "regularnost izbornog procesa" ne želi surađivati s Evghenijom Guțul, a moldovska predsjednica Maia Sandu otvoreno je prozvala gagauske političare da su "agenti Kremlja". I zastupnik vladajuće prozapadne Stranke akcije i solidarnosti (Partidul Acțiune și Solidaritate, PAS) Lilian Karp kaže za mjesnu TV postaju TVR kako Moldova nema samo na svojim leđima prorusku nepriznatu paradržavnu tvorevinu Pridnjestrovlje (Republica Moldovenească Nistreană) iz koje se stalno pokušava destabilizirati Moldova i njen prozapadni kurs nego je sada i u svom krilu dobila "trouble makera" - Gagauziju.
No, s obzirom na to da su nedavno u Gagauziji uzeli ruski jezik kao službeni (prema podacima u Gagauziji, gagauski jezik odumire jer mlađa populacija uglavnom komunicira na ruskom), Lilian Karp kaže kako "autonomija može funkcionirati dok se govori gagauski" jer je na toj osnovi zasebne kulture, tradicije i identiteta i stečena. Tako da Moldovu, osim svih problema - Pridnjestrovlja, rata u Ukrajini koji se odvija na njihovim granicama, ruskog rovarenja i utjecaja (proruske stranke prosvjeduju, a sumnja se da su planirane i proruske pobune i pučevi), sada mori i problem Gagauzije.
Nedavno je bivši gradonačelnik glavnog grada Komrata (Comrat - jednog od samo četiri grada u Gagauziji) Nicolai Dudoglo zaprijetio referendumom o samostalnosti i izdvajanju, a to se sve odvija uz poticaj Moskve, koja Moldovu smatra svojim terenom, a nedavno je i ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov otvoreno zaprijetio da bi Moldova "mogla postati nova Ukrajina".
Podsjetimo da je na vlasti prozapadna vlada i predsjednica Sandu, a Moldova je, kao i Ukrajina, dobila status kandidata za EU i očekuju do kraja godine ostvarenje pregovaračkog procesa. No, s druge strane, zanimljivo je da je Gagauzija posljednjih godina ekonomski profitirala i prosperirala zahvaljujući upravo fondovima iz Bruxellesa te da je ta regija jedan od rekordera u crpljenju europskih sredstava u Moldovi. A i sve više Gagauza radi na Zapadu (mnogi rade u Rusiji), pa neki misle da bi to moglo promijeniti "političke prerogative" tog malog naroda. Inače, u Moldovi su trećina proračuna doznake gastarbajtera.
Gagauzi vuku podrijetlo od Turaka Seldžuka, ali su se prvo doselili na područje Dobrudže, a s vremenom ih je dobar dio asimiliran u Bugare ili Rumunje, da bi se potom u većem broju nastanili na području Besarabije (Moldova) i oko Odese, a ima ih i u Grčkoj. U Ukrajini su lojalni tamošnjoj vlasti, pa je čak nedavno herojem Ukrajine proglašen i prvi Gagauz - pukovnik Mikola Palas, koji je nagradu primio osobno od predsjednika Volodimira Zelenskog.
Jezik Gagauza blizak je krimskotatarskom. Najveću kalvariju i nacionalnu tragediju doživjeli su tijekom Staljinove vladavine u SSSR-u, kada je prema nekim podacima nastradala trećina Gagauza - pogodila ih je velika glad neposredno nakon Drugog svjetskog rata, a boljševičke vlasti se nisu trudile da im pomognu. Mnogo ih je također deportirano u Sibir, gdje su nestali u gulazima ili su raseljeni po srednjoazijskim republikama, zbog kolektivne optužbe da su surađivali s Nijemcima u vrijeme Drugog svjetskog rata.