U Novom Sadu održani su veliki prosvjedi antifašista protiv spomenika "nevinim žrtvama 1944/45", koji bi se trebao uskoro otvoriti kao primjer velikog Vučićeva i Orbánova bratstva. U Beogradu se nagađa da će dvojica voždova možda i otvoriti sporno obilježje. Novosadska antifašistička udruga 23. oktobar navodi kako se radi o prekrajanju i lažiranju povijesti jer su se na spomeniku nevinim žrtvama našla imena (najmanje 20) osuđenih ratnih zločinaca, kolaboracionista te pripadnika mađarskih fašističkih organizacija iz vremena Drugog svjetskog rata.
Spomenik se podiže na inicijativu Istvána Pásztora, predsjednika Saveza vojvođanskih Mađara, bliskog mađarskom premjeru Viktoru Orbánu, a, kako navode beogradski mediji, i najvjerojatnijeg novog koalicijskog partnera Vučićeva SNS-a u konačnom sastavljanju nove srbijanske Vlade, do kojeg bi trebalo doći, navodno, "već" krajem ljeta ili početkom rujna iako su izbori održani 3. travnja. Spomenik bi mogao biti jedna od cijena te koalicije. Vučić tako želi izbjeći da u Vladu ponovno uđu Ivica Dačić i njegov SPS, a potvrdio bi i "političku prisnost" s Orbánom.
Postavljanje spomenika podržava i gradonačelnik Novog Sada, bliski Vučićev suradnik Miloš Vučević. Srpski portal nova.rs navodi kako je on najvjerojatniji kandidat da na čelu SNS-a zamijeni Aleksandra Vučića ako ovaj ostvari svoju najavu da će napustiti čelno mjesto šefa vladajuće stranke. Vučević je srbijanskim medijima rekao da "Novi Sad ovaj spomenik duguje Pásztoru" te da on nema problema s tim da se oda počast onima koji su nastradali nakon oslobođenja.
Zamjenik gradonačelnika Novog Sada Milan Đurić rekao je da je postavljanje spornog spomenika "nevinim žrtvama 1944/45" doprinos boljim odnosima mađarskog i srpskog naroda. Vojvođanski antifašisti kažu kako nisu sporne nevine žrtve, ali da je popis zločinaca koji se nalaze na spomeniku pljuska NOB-u i svemu onome što je Novi Sad pretrpio u okupaciji. Vojvodinu je u vrijeme Drugog svjetskog rata okupirala Hortyjeva Mađarska, a okupacijske vlasti počinile su mnoge zločine nad tamošnjim Židovima, Srbima, Romima i mnogim drugim stanovništvom. Među imenima ratnih zločinaca na spornom spomeniku, kažu vojvođanski antifašisti, nalazi se ime okupatorskog gradonačelnika Novog Sada Miklósa Nagya, zatim kvislinga Milana Popovića, predstavnika "bačkih Srba" u mađarskom parlamentu u vrijeme rata, i Jánosa Tótha, ubojice petorice braće Jovandić. Popis imena za spomenik sastavila je međudržavna komisija u kojoj su bili povjesničari iz mađarske i srpske akademije. No, ovaj spomenik zapravo je Vučićeva usluga premijeru Orbánu te iskaz savezništva dvaju režima koji se, između ostalog, kao rijetki u Europi, smatraju proruskima.
Aleksandar Vučić i njegovi mediji nikad se nisu bunili protiv Orbánovih suza nad Trianonskim ugovorom iz 1920., po kojem su Mađari izgubili dvije trećine svojeg teritorija, u koji ubrajaju i Vojvodinu. Radi se o područjima koje je obuhvaćao "ugarski" dio Austro-Ugarske Monarhije, na kojem nisu živjeli samo pripadnici mađarske etničke skupine. Podsjetimo se samo slučaja Rijeke. Konačno, znamo da premijer Viktor Orbán u svom uredu, gdje prima strane državnike, ima kartu velike Mađarske koja obuhvaća i Vojvodinu, kao i da se na spomeniku izgubljenim krajevima nalaze imena mnogih vojvođanskih gradova. No, u Beogradu se nikada oko toga nisu uzbuđivali ni dizali glas.
Antifašistički aktivist Daško Milinović kaže da postavljanje spomenika "pokazuje da je, nakon godina i decenija devastiranja Novog Sada i cijele zemlje, sve na prodaju i predmet diskusije, relativizacije i omalovažavanja, te da to predstavlja točku nakon koje Novi Sad može prestati biti Novi Sad kakvim ga poznajemo". Milinović smatra da se spomenik koristi u dnevnopolitičke svrhe, da ide na ruku i srpskom i mađarskom nacionalizmu, koji ga koriste svaki na svoj način, te da je sve kulminiralo dolaskom trenutnih vlastodržaca, dvaju "careva" iz Beograda i Pešte, "koji imaju dogovor u kojem smo mi samo neka vrsta ovaca za šišanje", naglašava Milinović.