Mira u Ukrajini nije bilo tijekom proteklih dana Uskrsa po julijanskom kalendaru, a nema ga ni danas na 62. dan intenzivnog rata, u utorak 26. travnja. No, uz borbena događanja, treba spomenuti i nekoliko današnjih događanja koja možda izgledaju sporedna, ali su ipak bitna. Kao prvo, upravo danas je i 36. godišnjica nuklearne nesreće u Černobilu – lokalitetu koji je nekad obilježavala velika nuklearna elektrana, a danas masivni sarkofag te odlagališta radioaktivnog otpada oko kojih se samo prije nekoliko tjedana još vrzmala vojska Ruske Federacije. Osim što su se ukopavali u tamošnju zemlju zagađenu nuklearnim materijalom, oni su iz prostora bivše elektrane oteli arhivu i sve uređaje koji su služili za aktivnu kontrolu ovog prostora – što je baš danas na terenu izvidjela i delegacija Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) iz Beča, koja radi na obnovi svega ondje uništenog i pokradenog.
Ujedno, u Njemačkoj, konkretno u vojnoj bazi Ramstein, vojno čelništvo SAD-a sazvalo je sastanak predstavnika 40 država koje pomažu Ukrajinu u njenom otporu ruskim osvajačima, a ondje bi se trebalo koordinirati nastavak velike pomoći toj napadnutoj državi – kako u naoružanju i vojnoj opremi, tako i vjerojatno i u drugim strateškim sirovinama te uslugama koje ovaj masivni rat traži na dnevnoj bazi. Napomenimo samo da Ukrajina, mimo sve vojne pomoći, zapravo treba i oko 7 milijardi USD pomoći mjesečno da bi kao država nastavila funkcionirati u ovim teškim okolnostima. Konačno, u Moskvi je danas osvanuo i glavni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda, António Guterres, ne bi li u razgovorima prvo s ruskim ministrom vanjskih poslova Lavrovom, a onda i sa samim Vladimirom Putinom, relativno nemoćno apelirao na sklapanje primirja u Ukrajini.
Za to vrijeme ukrajinska kriza se širi, i to ne samo na krug NATO država koje sve intenzivnije pomažu agresijom ugroženoj Ukrajini, nego i dalje. S jedne strane to definitivno utječe na sigurnosna promišljanja do sada neutralnih država Švedske i Finske, za koje se iz medijskih izvora saznaje da bi potaknute strahom od agresivnog susjeda Ruske Federacije do kraja sljedećeg mjeseca mogle i službeno predati molbe za primanje u sastav NATO saveza. No, s druge strane, ta se kriza itekako jasno počinje odražavati i na Moldovu, siromašnu kopnenu državu stisnutu između Rumunjske i Ukrajine, u kojoj Rusi već desetljećima drže zamrznutim građanski rat s početka 1990-tih godina.
Izgleda da su ruske najave novih vojnih operacija na jugu Ukrajine, u smjeru Mikolajeva i Odese – a onda i izričito dalje na jugozapad prema Moldovi, za koju se ustvrdilo da također „ugrožava govornike ruskog jezika“ – dovele do polaganog rasta nelagode i nervoze u toj donedavno najsiromašnijoj europskoj državi. Osim što je u njoj smješteno oko 1.500 ruskih „mirotvoraca“, koji zapravo štite i pomažu oružane snage odmetnute Transdnjistrije, te se pobunjenike navodno nedavno i vojno procjenjivalo za moguću intervenciju u Ukrajini. Iako su se tada pokazali loše opremljenima i zapravo nepogodnima za uključenje u rat što bjesni u susjedstvu, ipak su te snage sad završile u pripravnosti nakon niza eksplozija što su tijekom zadnjih 24 sata potresle Transdnjistriju.
U tri niza eksplozija prvo se na meti nepoznatih napadača našla zgrada Ministarstva državne sigurnosti odmetnutog Pridnjestrovlja, zatim jedna tamošnja vojna postrojba, te konačno i 2 antene Pridnjestrovskog radiotelevizijskog centra kojim Rusija svojom propagandom pokriva čitav zapadni dio Ukrajine. Lokalne vlasti su na sve ovo reagirale oglašavanjem „crvene razine terorističke prijetnje“, te otkazivanjem parade zakazane za ruski Dan pobjede 9. svibnja. No, na sve to su reagirale i središnje vlasti Moldove, gdje je tamošnja predsjednica Maya Sandu sazvala hitan sastanak državnog Visokog sigurnosnog vijeća. Eskalacija ovih incidenata itekako je moguća. U ovom kontekstu treba posebno napomenuti i današnji zračni napad na oko 40 km jugoistočno od Moldove, na samoj obali Crnoga mora, gdje su Rusi uspjeli srušiti željeznički most preko ušća rijeke Dnjestar – prekinuvši tako jedinu direktnu željezničku vezu Ukrajine s Rumunjskom te izoliravši ovim potezom i krajnji jugozapad Ukrajine (koji dijeli Moldovu od Crnoga mora) od grada Odese i glavnine države.
Što se ruskih djelovanja u samoj Ukrajini tiče, treba još posebno napomenuti niz napada na ciljeve u dubokoj pozadini ratnih poprišta. Naime, ruski agresori ondje su nastavili gađati skladišta nafte i naftnih derivata širom države, što izgleda već postaje izvor posebnih logističkih problema za ratne napore Ukrajine. Uz to, na meti se zadnjih dana opet našla i željeznička infrastruktura Ukrajine, gdje se gađalo željeznička čvorišta, ali i namjenske izvore struje za mrežu elektrificiranih pruga. Sve to je izazvalo niz velikih problema, prekide i kašnjenja prometa, kojima ruske snage nastoje omesti prijevoz zapadne vojne pomoći s krajnjega zapada Ukrajine prema bojištima na istoku i jugoistoku države.
No osvrnimo se i na stanje na terenu, gdje su bojišta tijekom proteklih dana zapravo bila itekako aktivna, usprkos proslavama Uskrsa i u Ukrajini i u Ruskoj Federaciji.
Krajem prošloga tjedna ukrajinske snage su još malo odmaknule Ruse od grada Harkiva, ovoga puta dodatnih 15 km na sjeverozapadu grada, na potezu Bezruki-Slatine-Prudjanka, čime nastoje Harkiv barem djelomično izmaknuti iz dometa teškog ruskog oružja koje praktično dnevno tuče po gradskim naseljima. No sva takva nastojanja stavljena su u drugi plan u subotu 23. travnja, kada su Rusi južno od Izjuma našli slabu točku ukrajinske obrane te izveli prodor kroz do tada branjenu crtu Dibrovne-Dovgenjke, zaobišavši samo mjesto Dibrovne da bi kraj sela Kuruljka dospjeli ukupno oko 8 km južno pred selo Paškove.
Ovo napredovanje na jug bilo je bitno iz samo jednog razloga. Naime, umjesto očekivanog kretanja cestom prema gradu Barvinkovu, koje agresoru ukrajinske snage brane već tjednima, ovako je prodor na jug izveden poljskim putovima oko 15 km istočno od Barvinkova – i Rusi su time došli na tek oko 4,5 km od strateški važne pruge koja preko Lozove i Barvinkova vodi u Slovjansk i Kramatorsk, i koja je glavni opskrbni pravac za čitav sjeverni dio obrane Donbasa. Ovo rusko napredovanje izgleda da je zaustavljeno kod sela Paškove, da bi onda ubacivanjem jedne od pričuvnih ukrajinskih oklopnih brigada napadači bili odbijeni oko 5 km na sjever, gdje se utvrđuju na potezu Nova Dimitrivka-Kuruljka. Za očekivati je da će taj sektor bojišta južno od Izjuma biti intenzivnim poprištem borbi, jednako kao i potez od mjesta Zavodi na oko 25 km sjeverozapadno, gdje također traju ruski pokušaji daljnjih napredovanja.
Što se tiče poteza od Izjuma do Severodonjecka, na sjevernim obalama rijeke Sjeverni Donjec, tu su također zadnjih dana zabilježena ruska napredovanja uz čitavu dužinu fronte. Ukrajinski branitelji su izgleda uspjeli stabilizirati liniju obrane na desetak kilometara sjeverno od rijeke, sa središnjim osloncem na gradić Liman, iako se tom mjestu ruske kolone primiču sa sjeverozapada, sjevera i sjeveroistoka – gdje borbe traju na potezu Jackivka-Krimki-Oleksandrivka-Šandrigolove-Stavki-Zarične, a samo mjesto Zarične je izgleda podijeljeno i poprište je aktivnih borbi. Dalje na istok je sada okupirana Kremina, u kojoj se ipak nastavljaju neki oblici otpora, tako da su jučer u eksploziji upravne zgrade izgleda stradali okupljeni i okupatori i njihovi domaći suradnici koji su trebali oformiti okupacijsku vlast – pa onda dolazi mjesto Rubižne koje je i dalje podjeljeno s aktivnim urbanim borbama i konačno Severodonjeck kojeg pretežito drže Ukrajinci.
Ništa bolje stanje nije bilo ni južno od rijeke Sjeverni Donjec, gdje ruske snage aktivno nastoje zauzeti tamošnje ostatke Luhanske oblasti pod ukrajinskom vlašću. U nedjelju je ondje, na središnjem dijelu bojišta, u ruske ruke nakon dužih borbi palo malo mjesto Novotoškivske, čime se fronta pomakla za oko 5 km na zapad prema gradu Girske kojeg još štiti prigradsko selo Orihove, koje je sada pod aktivnim napadima. Nešto bolja situacija bi mogla biti na 16 km jugozapadno, gdje Rusi i dalje nisu uspjeli zauzeti ukrajinsko uporište Popasna, iako se ondje borbe već duže vode u samome mjestu, gdje se bilježe požari i vatrena djelovanja po samome centru mjesta.
Dalje jugozapadno, oko grada Donjecka, centra separatističke „Donjecke Narodne Republike“, ni intenzivni napori ruskih napadača i njihovih lokalnih pomagača nisu bitno pomakli linije fronte. Usprkos intenzivnim djelovanjima, ruske snage i dalje stoje zaglavljene u nedavno izborenom klinu istočno od Avdivke, preko Novobahmutivke do sela Nju Jork, gdje je prodor od oko 20 km već duže zaglavljen među ukrajinskim uporištima u smjeru Toretska i dalje Kramatorska. Agresori nisu bitno više sreće imali ni zapadno od Donjecka, gdje im je prošlotjedni prodor između Gulajpolja i Velike Novosilke ipak zaglavio tik pred ukrajinskim uporištem Temirivka – gdje se također borbe nastavljaju.
Što se opkoljenog Mariupolja tiče, usprkos prošlotjednom proglašenju ruskog osvajanja grada – koje je u tzv. „Donjeckoj Narodnoj Republici“ promptno obilježeno i izdavanjem prigodne vojne medalje povodom „pobjede“ – ukrajinski otpor na prostoru čeličane Azovstal i dalje traje. Taj prostor Rusi aktivno zračno napadaju svim sredstvima, a čulo se tek o pješačkom zauzimanju pojedinih zgrada na krajnjem sjeveru ovog kompleksa, dok izgleda da branitelji ipak imaju pristupa i pojedinim obližnjim stambenim kvartovima. Ipak, okupatori ondje nastoje raščišćavati pojedine okupirane dijelove grada, dio preostalog muškog stanovništva izgleda da dižu u svoju vojsku i šalju sjeverno na bojišta, a popravlja se i dio tamošnje zarobljene pružne te cestovne infrastrukture. Dakle, izgleda kao da je u pripremi neka moguća proslava Dana pobjede 9. svibnja – osim ako tu branitelji ipak nekako ne pokvare planove okupatora.
Za kraj spomenimo i stanje na krajnjem jugozapadu bojišta, u prostorima oko grada Hersona i sjeverno od tog mjesta, u pojasu koji Rusi drže uz rijeku Dnjepar prema gradu Krivi Rih. Ondje se posljednjih dana ustrajno spominje gomilanje ruskih snaga za nekakav nastavak napadnih operacija, koje su Ukrajinci pokušali presresti vlastitim napadima. Tako su branitelji zabilježili dalje napredovanje cestom od Mikolajeva prema Hersonu, gdje ih je osvajanje sela Blagodatne i Kiselivka primaklo na samo 11 km od prigradskog sela Čornobaivka (i tamošnjeg aerodroma), te oko 19 km od centra Hersona. No, kako se čini, svako daljnje napredovanje tu su omeli ruski protunapadi južnije, uz obalu Crnoga mora, koji su izgleda zauzeli obalno selo Oleksandrivka te otvorili potencijalni put obalom u smjeru Mikolajeva.
Uz to, ustrajno se spominje i priprema ruskih napada oko 130 km sjeveroistočno, gdje okupljenih oko 25.000 ruskih vojnika navodno treba krenuti opet na sjever prema gradu Krivi Rih, ili – što je bitno vjerojatnije – na sjeveroistok prema malom mjestu Apostolove, koje je željezničko čvorište pruga na istok, kojima se opskrbljuje grad Zaporižje, ali i ukrajinske snage što dalje na istoku brane aktualna nastojanja ruskih prodora i osvajanja.