Dok je sumrak obavijao njemačku prijestolnicu, njemački kancelar Olaf Scholz stajao je na balkonu svoje kancelarije, gledajući u daljinu, tik do francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je odjeven u dolčevitu gestikulirao pokraj njega, nešto mu govoreći. Ono što bi moglo zvučati kao ideja za dobru karikaturu, zapravo je službena fotografija Scholzova sastanka s Macronom u Berlinu prošlog tjedna, koja je značila prikladnu, iako nenamjernu metaforu za Scholzovo suzdržano stajalište prema ostatku Europe.
Europi, koja je uzdrmana ruskom invazijom, Scholz riječima iskazuje solidarnost, dok istovremeno krči vlastiti, poseban put za Njemačku. Bilo da se radi o isporukama oružja Ukrajini ili o tome kako ublažiti utjecaj skoka cijena prirodnog plina, Scholzov pristup je jasan: Njemačka na prvom mjestu, prenosi Politico. Promjena, dakako, nije prošla nezapaženo.
Plan Berlina koji uključuje uspostavljanje hitnog fonda od 200 milijardi eura za subvencioniranje nižih cijena plina izazvao je bijesan odgovor nekih europskih čelnika prošlog tjedna. Poljski premijer Mateusz Morawiecki čak je optužio Scholza za "egoizam" i "uništavanje" jedinstvenog tržišta. Europske zemlje zabrinute su da će njemačke subvencije tamošnjim proizvođačima pružiti nepravednu prednost u odnosu na industriju u drugim zemljama Europske unije.
Bijes i zabrinutost u Europi
"Najbogatija zemlja, najmoćnija država EU-a pokušava iskoristiti ovu krizu kako bi stekla konkurentsku prednost za svoje poslovanje na jedinstvenom tržištu. To nije pošteno, tako ne bi trebalo funkcionirati jedinstveno tržište", rekao je Morawiecki na rubu neformalnog summita EU-a u petak u Pragu.
Iako poljski premijer nije bio obožavatelj Scholzove vlade čak ni u najboljim vremenima, nije jedini. I finska premijerka Sanna Marin i estonska čelnica Kaja Kallas izrazile su sličnu zabrinutost, iako više diplomatskim jezikom, pozivajući na plan EU-a za rješavanje problema. "Moramo pronaći zajedničko rješenje, inače će zemlje s većom proračunskom fleksibilnošću imati prednost pred ostalima", rekla je Kallas u Pragu.
Scholz je, pak, branio planove Berlina, rekavši da druge zemlje u Europi poduzimaju slične korake. Iako je to istina, niti jedan od tih programa nije ni blizu veličine njemačkog prijedloga.
Ono što zabrinjava europske čelnike više od pojedinosti o Scholzovom plinskom fondu, rastuća je tendencija najvećeg igrača na kontinentu da sam rješava ključna gospodarska i sigurnosna pitanja, strahujući da bi to moglo narušiti europsku koheziju.
Svaki put kad je njemački kancelar govorio o tome kako je ruski rat "udahnuo novi život riječi solidarnost" u Europi, Scholz, čini se, nije disao na istom izvoru.
Primjerice, nekoliko sati nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom opsegu, Scholz je odgovorio najavom posebnog fonda od 100 milijardi eura za obnovu vojnih snaga, koji nije usmjeren na europsku, već na njemačku sigurnost. Isto tako, pristup njegove vlade prijetećim nestašicama plina i struje za ovu zimu bio je izravno usmjeren na Njemačku, a ne na Europu.
Plinovod od Iberijskog poluotoka
Prošli tjedan Scholz je posjetio Španjolsku, gdje se založio za dovršetak novog plinovoda od Iberijskog poluotoka do sjeverne Europe kako bi se nadoknadila opskrba energentom koju je Njemačka izgubila od Rusije. Macron se glasno usprotivio planu plinovoda koji bi prelazio preko francuskog teritorija, tvrdeći da nema ekonomskog smisla. To mišljenje dijeli i Europska komisija, ali njemački kancelar svejedno gura taj projekt te čak istražuje može li projekt u potpunosti zaobići Francusku.
Moglo bi se s pravom tvrditi da je Scholz izabran da svoju zemlju stavi na prvo mjesto - da kancelar opetovano ne navodi EU kao uporišnu točku svog političkog svemira.
"Mnogi su posljednjih godina s pravom pozivali na jaču, suvereniju i geopolitički jaču EU, na Uniju koja je svjesna svog mjesta u povijesti i zemljopisu i djeluje snažno i kohezivno diljem svijeta", rekao je Scholz. "Povijesne odluke donesene proteklih mjeseci približile su nas ovom cilju", dodao je.
Posljednjih dana Scholz je otišao još dalje, ističući "posebnu odgovornost" Njemačke kao velike sile u središtu Europe.
"Ovu odgovornost shvaćamo vrlo ozbiljno", rekao je u prošlotjednom intervjuu za španjolski El País.
No, ostatak Europe, koji je već naučio usredotočiti se na akcije Berlina, a ne na retoriku, nije baš uvjeren u to.
Iako mnoge europske prijestolnice žele njemačku koordinaciju (i novac), ne vjeruju da će Berlin preuzeti vodstvo.
Tvrdoglava potraga Njemačke za ruskim plinom i njeno ‘donkihotovsko‘, višegodišnje traganje za "dijalogom" s Moskvom, unatoč stalnim prijestupima ruskog predsjednika Vladimira Putina - da se ne spominje Scholzovo odbijanje da Ukrajini pruži snažniju vojnu potporu - doveli su do urušavanja kredibiliteta Berlina, posebno u srednjoj i istočnoj Europi.
Hladan prijem u Europi
Češki premijer Petr Fiala poslao je, tako, jasan signal što misli o europskim težnjama svog njemačkog kolege, preskočivši u potpunosti Scholzov ‘značajni‘ govor u Pragu.
Hladan prijem na koji je Scholz naišao u Europi samo je jedan od razloga zašto se uvukao u sebe, a drugi je da se i Nijemci čine jednako frustrirani njegovim vodstvom kao i ostatak Europe.
Koalicija između Scholzovih socijaldemokrata, Zelenih i liberalnih Slobodnih demokrata, tjednima je bila u sukobu oko toga kako odgovoriti na skok cijena energije i inflaciju. Paket od 200 milijardi eura koji je na kraju dogovoren, a namijenjen i kućanstvima i tvrtkama, izvanredna je pojava i zbog svoje veličine i zbog toga što je akcija poduzeta bez ikakvog razmatranja o tome kako će ostatak Europe reagirati i odgovoriti.
Bez obzira na sve, nema naznaka da Scholz odustaje. Njegovi socijaldemokrati sada su na trećem mjestu po popularnosti, 10 su postotnih bodova iza saveza Kršćanskih demokrata desnog centra, u anketi Politica. Odustajanje od spomenutog paketa značilo bi političku katastrofu za njegovu koaliciju.
To sugerira da će Europa vjerojatno i nadalje ostati tek malo više od retoričkog objekta za Olafa Scholza - koji je na dužnosti manje od godinu dana - dok nastoji oživjeti svoju domaću političku situaciju.
Kako je puni ekonomski učinak ruskog rata počeo tonuti tijekom ljeta, Scholz se počeo pozivati na slavni poklič nogometnog kluba Liverpool - "Nikad nećeš hodati sam". Kad bi se barem, zaključuje Politico, isto moglo reći za njemačkog premijera.