Zaboravljena, sama i napuštena u “staračkom domu” provincijskog gradića Richlanda u Wisconsinu umrla je u 86. godini Svjetlana Allilujeva (Lana Peters), jedinica jednog od najvećih monstruma 20. stoljeća, boljševičkog vođe Josifa Staljina . U domskoj sobici umrla je od raka debelog crijeva prohladne noći 22. studenoga, a u eri informatičkog razvoja trebalo je punih tjedan dana da vijest obiđe svijet: i za tajenu smrt njezina “besmrtnog” oca 1953. trebalo je manje vremena.
Sumnjiva smrt majke
Nekadašnja razmažena princeza izoliranog boljševičkog dvorca i jedina ljubimica svog mrkog oca (na nju je bio slab) pred kojim su drhtali i frivolni suradnici i nemilosrdni ratni pobjednici cijeli je život bila obilježena tim obiteljskim naslijeđem, ostajući zauvijek poznata tek kao kći Staljina, zloduha režima koji je milijune ljudi odveo u smrt i strah.
Iz te kože nikad nije znala izaći. Koliko god bježala od toga da je “Staljinova kći”, to je ostajala, da bi u jednom razdoblju života to pragmatično bogato unovčila, pokorno pristajući na tu jedinu odrednicu svog neurasteničnog i razuzdanog života. Nakon očeve smrti bježi od “istine o ocu-despotu”, uzima prezime nesretne majke Nadežde, krhke voždove supruge, čija misteriozna smrt (ubila se 1932.) i danas razbuktava maštu je li strašni muž posredno ili neposredno imao prst na okidaču.
Zlatni sovjetski kavez
Mala Svjeta imala je tada tek šest godina i dugo je mislila da je mama umrla od neke strašne bolesti.
Djetinjstvo je provodila u zlatnom kavezu dijaboličnog režima, kao pažena ljubimica na zatvorenim kremaljskim prostorima, štićenim podmoskovskim dačama i crnomorskim elitnim partijskim vilama. No, za razliku od svog raspojasanog brata Vasilija, ona ocu ne zadaje prevelike brige. Odlična je učenica ne zato jer joj je otac bio komunističko božanstvo. No, kasnije će se žaliti: “Nikada nisam obiteljski s ocem ručala. Uvijek je za stolom bio netko iz te njegove bulumente.”
Poslije, kada je dolaskom puberteta procvjetala, motala se po pijanim terevenkama s filmskim glumcima i balerinama, kao kontrapunktu zloslutne stvarnosti koja je morila njenu domovinu. Filmaš Aleksej Kapler (40) prešao je granicu. Zaveo je 16-godišnju zaljubljivu šiparicu. Njoj je to bio prvi djevojački flert, a on je taj svoj ulizivački izlet i bezobzirnu oholost platio. Brižna očeva tajna služba zbog pričanja antisovjetskih viceva (mislio je da mu potmulo zavlačenje ruke ispod majice vođine kćeri daje određenu moć) otpravila ga je iza Polarnog kruga. I dok je Kapler provodio dane poput Ivana Denisoviča, nestašna Svjeta uletjela je sa 17 godina u prvi od svoja tri braka. Tražila je samostalnost od posesivnog očeva stiska koji nikada nije ni vidio mladoženju. Drugi brak je unutar boljševičkog plemstva “crvene krvi”. Svjetlana se udala za perspektivnog sina tatina vjernog suradnika i grozomornog glavosječe mnogih ruskih pisaca Andreja Ždanova - Jurija.
Sjena tajne službe
Svjetlana završava povijest. Bezbrižna i svojeglava. Onda se svijet ruši - umire tata, a njegovi nasljednici kreću u obračun. Nad njom lebdi zaštita tajne službe. Ponovno se rastala. Trucira se režimu - krsti sebe i djecu i zaljubljuje u Indijca Shinga. No, on umire. Na ulici je 1967., a u kremaljskim odajama meškoljio se novi voljeni vođa Brežnjev. Ona odlazi u Indiju na pokop i iznenađujuće traži politički azil. Šok: Staljinova kći bježi iz SSSR-a.
Brežnjevu je to bio kec na desetku - razlog da makne opsanog šefa KGB-a Semičasnog. Svjetlanu zasljepljuju svjetla Zapada. Fascinira je SAD, zemlja očeva smrtnog ideološkog suparnika. Ponovno se udaje. Odabranik je arhitekt William W. Peters. Rađa - Olgu. Piše sjećanja o ocu na kojima zarađuje 2,5 milijuna dolara! Rastaje se. Seli se u Englesku i 1982. upisuje kćer u kvekersku školu. Sada je Lana Peters. Pokušava ne biti tek “daughter of the bolshevik butcher”. I onda opet obrat. Razočarana Zapadom - “ni jedan dan nisam bila slobodna” - vraća se 1984. u SSSR-a.
Vlastodršci su zadovoljni - zabludjelu kćer vratili su kući. No, postaje naporna. Zanovijeta. Ponovno želi biti princeza. Iz Moskve ide u očevu Gruziju. Iako je na tragu stare slave - crna državna Volga i partijska vila uvijek su joj na raspolaganju. Ponovno želi u Ameriku. Gorbačov joj rado izlazi u susret samo da ode. Više ne zna gdje pripada, a u javnosti rijetko govori o svom životu. Tek je kći monstruma. Ali s tim se pomirila.