Posljednje napredovanje ruskih snaga u Donbasu vodi do neizbježnog pitanja: hoće li ruska neselektivna taktika koju je Kremlj ondje primijenio, biti šablona za sljedeće ofenzive, piše Guardian.
Uz izvještaje o brojnom ljudstvu, artiljerijskim i minobacačkim napadima koji se provode iz smjera ruskog grada Kurska - s područja koje graniči s ukrajinskom oblasti Sumi - to je vrlo važno pitanje.
Iako se mnogo govori o bolno sporom i rastegnutom tempu posljednje ruske ofenzive u Donbasu, brzina kojom osvajaju teritorij nije jedini kriterij za procjenu njihova uspjeha.
Ruska taktika koja je oblikovala bitku za Donbas također pred ukrajinske branitelje stavlja bolnu dilemu - zadržati položaje unatoč sve većim žrtvama, ili se povući te riskirati da Rusi pređu u vodstvo.
Iako drugi dijelovi oko 500 kilometara duge fronte na istoku Ukrajine nisu toliko ranjivi kao što je područje oko Severodonjecka koji je u središtu borbi, sa svakom budućom ofenzivom Kremlj će pred Kijev staviti jednako težak izbor i pokušati prenapregnuti mogućnost njihovog odgovora.
Najvažnije pitanje
Možda je najvažnije pitanje - ako i kada Rusi posve zauzmu Severodonjeck - hoće li pokušati prijeći rijeku Sjeverni Donec nakon ranijeg katastrofalnog pokušaja osujećenog žestokim ukrajinskim artiljerijskim napadima sa smrtonosnim učinkom.
Bez obzira na to hoće li ili ne ruske snage pokušati prijeći prirodnu prepreku Sjeverni Donec u gradu Severodonjecku ili negdje drugdje, čini se da se ruske snage pripremaju za novi proboj dalje na sjever jer ima dokaza o njihovom pregrupiranju nedaleko ukrajinskog grada Izjuma kako bi obnovili svoje zastale napade na Slovjansk te vratili u funkciju srušeni željeznički most blizu Kupjanska te u to područje dopremili novo ljudstvo i opremu.
Ono što je teže procijeniti je kolika je razina iscrpljenosti na obje strane, te kakav će to utjecaj imati na daljnje ofenzive i sposobnost Ukrajinaca da se obrane i poduzmu protunapade.
I dok je britansko Ministarstvo obrane mnogo govorilo o ruskim gubicima tijekom rata – u posljednje vrijeme sve je više žrtava među nižim časnicima – čini se da rusko napredovanje u Donbasu kazuje drugačiju priču, barem za sada. Sve veći broj dokaza sugerira da je Ukrajina pretrpjela velike gubitke tijekom nedavnih borbi na istoku gdje su ljudi najviše stradali od gelera, a postoje izvješća o problemima s opremom i opskrbom.
Ono što je možda istina jest da unatoč dokazima o ruskom pregrupiranju, teške borbe i veliki gubici možda ruske ambicije ograniče samo na Donbas, a ne i na jug zemlje i ključne crnomorske luke.
'Nakon gotovo sto dana rata, ruska ofenziva u Ukrajini konačno počinje izgledati koherentnije, iako još ne i strateški mudro ili održivo', napisao je ranije ovoga tjedna u Timesu Michael Clarke iz Royal United Services Instituta.
Dulji rat
Međutim, predviđajući produljeni rat, bivši australski general Mick Ryan je, ispitujući na Twitteru trenutni vojni položaj i vjerojatni smjer kretanja, osporio ideju da su Rusija ili Ukrajina blizu totalne iscrpljenosti.
'U travnju i početkom svibnja, nakon pobjede Ukrajine u bitci kod Kijeva, u ukrajinske ratne narative uvukao se određeni stupanj trijumfalizma. Ali kao što su Rusi nedavno pokazali, koncentrirajući svoje snage na manje regije Ukrajine, oni mogu ostvariti taktičke pobjede', rekao je.
'Nijedna zaraćena strana nije pokazala sposobnost da zada strateški odlučujući udarac drugoj strani. Unatoč tome što Ukrajinci demonstriraju superiornost u globalnom utjecaju, strategiji i vodstvu, Rusi nastavljaju generirati dovoljno borbene moći da ih napadnu na istoku.
'Unatoč tome što Rusi i Ukrajinci gube ljude i opremu u stotinama (ako ne i tisućama), ni jedna ni druga strana nisu iscrpljene nacije. Rusi u zalihi imaju još rezervi ljudstva i opreme. Ukrajina ima ogromne količine vojne pomoći koja stiže preko njenih granica.'
Unatoč kontinuiranom ruskom granatiranju oko Harkiva i na jugu oko Hersona, gdje su dvije ograničene ukrajinske protuofenzive zastale, ruski je cilj u oba ta područja – prema ukrajinskom glavnom stožeru – konsolidirati obranu i linije opskrbe i omesti napredovanje ukrajinskih snaga.
Međutim, na drugim mjestima, kao što sugerira američki think tank Institut za proučavanje rata: 'Rusko napredovanje ostaje ograničeno i malo je vjerojatno da će se ubrzati u bliskoj budućnosti, posebno budući da ruske snage nastavljaju davati prioritet napadima na Severodonjeck po cijenu drugih područja.'