Petak 1. prosinca ujedno je 646. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Budući da se ovoga tjedna, nakon snijega i hladnoće, na tamošnjim bojištima bilježilo kratkotrajno zatopljenje (s jakim olujama, kišama te brzim topljenjem snijega) – takvo je vrijeme ojačalo „rasputicu“, ali i lokalne energetske probleme, sa čestim ispadanjima dalekovoda te obustavom izvoza struje. Dapače, budući su zadnjih dana radi oblačnog vremena bili slabi prinosi solarnih elektrana, moralo se pribjeći uvozu struje iz Slovačke, Rumunjske i Moldove (oko 1.277 MWh od mogućih oko 1.700 MWh). Napomenimo još i kako se iz Sjedinjenih Američkih Država čulo da su ruski zračni napadi besposadnim letjelicama zadnje vrijeme uvelike bili usmjereni na snimanje stanja i okušavanje ukrajinske protuzračne obrane – i to posebno one koja štiti objekte kritične infrastrukture. Zato se među saveznicima poseban naglasak i stavilo na jačanje PZO sposobnosti (nove baterije sastava Patriot, Hawk i Avenger), te posebnu zaštitu transformatora, generatora i mobilne energetske opreme.
Kao i nedavno, većina kopnenih sukobljavanja zapravo je bila koncentrirana u okolici većih urbanih središta – dok mimo njih vladaju relativna zatišja prekidana topničkim duelima (gdje Ukrajina vidljivo štedi streljivo). Tako se na sjeveru Donbasa periodično čuje o manjim borbama istočno od Kupjanska (posebno Sinkivka i Petropavlivka), sjeverozapadno od okupiranog grada Svatove (Stelmahivka, gdje se u srijedu 29. studenog čulo i o nedalekom uništenju prvog od doniranih starijih tenkova Leopard 1A5 kod sela Višneve). U utorak i srijedu posebno se spominjalo i prostore zapadno i jugozapadno od okupiranog grada Kremina, gdje su Rusi izgleda opet pješaštvom (bez teže tehnike) oprobavali ukrajinske obrambene linije na potezu Terni-Jampolivka-Torske na rijeci Žerebec, te u Serebrjanskim šumama uz Siverski Donjec, doduše bez bitnijih pomaka bojišnice. Taj sjever Donbasa karakteriziralo je i rusko intenzivno korištenje navođenih zrakoplovnih bombi (barem 13 komada), koje se ispušta 30 do 40 km od fronte, ne ulazeći u domet ukrajinske protuzračne obrane.
S druge strane, nastavljene su kopnene borbe i oko okupiranog grada Bahmuta, oko 35 km južnije – gdje su nastavljeni ruski napadi na sjeverozapadu grada (prostor prema selu Bogdanivka), ali se čulo i o navodnom osvajanju jako malog prigradskog sela Hromove, na samo nekoliko stotina metara od okupiranog Bahmuta, na cesti O-0506 prema Bogdanivki i dalje Časiv Jaru. Iako se računa kao napredak, ovo osvajanje bi tek malo primaklo agresore po trasi spomenute ceste – kojom oko 2 km dalje dominira niz ukrajinskih poljskih utvrda (sada pod napadom s jugoistoka (od Hromove), istoka (od Jagidne), te sjevera (od Bogdanivskog rezervoara). Ujedno, riječ je o uspjehu kojeg bi si ruska strana željela pribilježiti i na jugozapadnom izlazu iz Bahmuta, gdje se zadnjih dana nastoji napredovati cestom T-0504 prema selu Ivanivske (i dalje prema Kostjantinivki) – ne bi li se i s te strane odmaklo Ukrajince od neposrednog gradskog prostora. Ipak, tu se bilježilo borbe, ali bez ikakvih pomaka – baš kao ni dalje na jug od Bahmuta, gdje se i dalje pred ruskim napadima drži obrana nedavno oslobođenog pojasa Klišćivka-Andriivka. Napomenimo i da oko 4 km južnije od Andriivke i dalje odolijeva ruska obrana sela Kurdjumivka (viskoke lokacije koju su Ukrajinci aktivno nastojali osloboditi) – dok se zadnjih dana oko 8 km dalje na jug bilježi ukrajinsko primicanje prometnom čvorištu Majorske s jugozapada (iz smjera Toretsk-Šumi). Riječ je o lokaciji gdje se spajaju trasa kanala „Siverski Donjec – Donbas“, sa željezničkom prugom i cestom od Gorlivke na sjever prema Bahmutu – tako da bi njegovo oslobađanje Rusima donekle otežalo opskrbu snaga u okupiranom Bahmutu.
Ipak, po intenzitetu borbi i ovoga je tjedna dominirala zona oko okupiranog grada Donjecka. Kao prvo, nastavljene su žestoke borbe oko ukrajinskog uporišta Avdiivka – gdje su ipak, barem privremeno, zaustavljena ruska napredovanja. Dakle, usprkos tvrdnjama o nekim pomacima sjeverozapadno od Avdiivke (prostor sela Stepove i oko 2 km udaljene koksare na tamošnjem ulazu u Avdiivku), izgleda da do toga baš i nije došlo, usprkos žestokim ruskim nastojanjima (obilježenim i korištenjem teškog zrakoplovnog naoružanja, planirajućih te probojnih bombi). Usprkos vijestima o svakodnevnim borbama, nije se čulo o nastavku ruskog napredovanja ni na jugoistoku Avdiivke (iz pravca male industrijske zone „Promka“, kao ni na jugu (potez Vodjane-Opitne). Ipak, izgleda da je tijekom zadnja dva dana agresor ipak proknjižio uspjeh oko 20 km jugozapadno – na prostoru praktično kompletno zatrtog naselja Marinka. To prigradsko mjesto Donjecka, od prijeratnih oko 10.000 stanovnika ostalo je pustom ravnicom s tek ponekim srušenim ostacima bivših kuća, te vjerojatno najstrašnijim primjerom ratne devastacije na današnjem ukrajinskom bojištu. No, kako izgleda, ukrajinske snage su se sredinom ovog tjedna povukle i s ostataka zadnjih kuća pretežitog (južnog) dijela Marinke, čiji su krajnji zapadni rub još donedavno držali. Pri tome, nije jasno da li borbe i dalje traju na manjem, sjevernom dijelu Marinke, kojeg od glavnine mjesta dijeli tok rječice Osikove i čiji se zapadni dio također donedavno grčevito držao u ukrajinskom rukama. Naravno, dok ruski izvori tu navode naročiti logistički značaj osvojenog, a temeljito devastiranog prostora, teško je zamisliti da bi ta novina mogla izazvati išta osim seljenja fokusa borbi maksimalno do 3 km zapadno – gdje stoje iduća ukrajinska sela na rijeci Osikove (Georgiivka i Maksimiljanivka). Dapače, ne bi čudilo ni da ukrajinsko puštanje ruševina Marinke ne pogodi bitno ni preostale obrambene položaje neposredno sjeverno (višestruko veća Krasnogorivka), te južno (malo selo Pobeda, na potezu prema Novomihailivki, istočno od koje i dalje traju intenzivne borbe).
Bitno je manje aktivno bilo borbeno stanje dalje na jug, oko Vugledara (gdje se govori o borbama na južnim prilazima ukrajinskom uporištu Prečistivka), oko Velike Novosilke, te u Zaporižju – gdje obje strane spominju ratovanje oko sada ukrajinskog sela Robotine i ruskog uporišta Verbove, na glavnom pravcu ljetošnje ukrajinske ofenzive. Uz to, za kraj treba spomenuti i nastavak borbi oko ukrajinskih mostobrana na istočnoj obali Dnjepra u njegovu donjem toku. Ondje se redovito spominje prostor sela Krinki, koje usprkos neprekidnim napadima agresora i dalje drže Ukrajinci. Dapače, ne samo da se taj mostobran drži, već postoje naznake da je zadnjih dana i ponešto proširen prema jugozapadu – tako da sad obuhvaća većinu spomenutog sela, do kojeg doduše pojačanja i opskrbu vode tek pješački putovi preko Dnjepra, pa onda po riječnim otocima i preko male rijeke Konka (koja ondje teče usporedno Dnjepru uz prostor samog sela Krinki).
Zračni napadi
Nakon što je utorak 28. studenog završio s lansiranjem jednog ruskog kamikaza-drona (uspješno srušen) i s nekoliko ukrajinskih letjelica iznad Rusije (Belgorod) – već je noć na srijedu 29. studenog bilježila lansiranje 21 kamikaza-drona Shaheed-136/131 (iz Primorsko-Ahtarska na jugoistoku) i nekoliko raketa iz okupiranog dijela regije Herson. Pri tome, zanimljivo je da su se izvori zaraćenih strana donekle razišli, pa Rusi navode lansiranje 4 rakete 3M-54 Kalibr s fregate, a Ukrajinci 3 rakete Kh-59 iz zraka. Ponešto je više jedinstva u navodima kako se dronovima ciljalo prostor grada Hmeljnicki u središnjoj Ukrajini (navodno svi srušeni), a raketama - jug Ukrajine (barem dvije srušene). S ukrajinske strane se bilježilo lansiranje barem jedne bespilotne letjelice prema Moskvi (oborena kod Podolska, oko 35 km južno od Moskve), te iznad ruskih oblasti Belgorod i Rostov. Uz gađanje grada Toretska (južno od Bahmuta) navođenim zrakoplovnim bombama FAB-500, bilježilo se i ruske napade jednom protubrodskom raketom Kh-31 i dvije rakete PZO sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva – da bi onda noć na četvrtak 30. studenog obilježilo lansiranje 19 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s Krima i od Primorsko-Ahtarska, te 8 raketa sustava S-300. Od svega toga navodno je bilo uništeno 15 kamikaza-dronova kojima su generalni cilj bile industrijske zone gradova Hmeljnicki (zajedno s tamošnjom nuklearnom centralom) i Odesa, dok su spomenute rakete uglavnom pogodile širi prostor grada Pokrovska (oko 35 km u zaleđu poteza Očeretine-Avdiivka-Pervomajske).
Dok je i tijekom četvrtka 30. studenog primijećeno lansiranje ukrajinskih dronova prema ciljevima u Rusiji (pogranične regije Belgorod i Brijansk), te raketni napad prema Krimu (navodno raketa srušena iznad Skadovska na Crnom moru) – tijekom dana su Rusi u Ukrajinu lansirali još 7 kamikaza-dronova Shaheed, od čega ih je 5 bilo uspješno srušeno po putu. Na to se u petak 1. prosinca nadovezalo rusko lansiranje 25 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s Krima i Primorsko-Ahtarska, te dvije krstareće rakete Kh-59. Od svega toga je navodno u dolasku bilo srušeno 18 bespilotnih letjelica i jedna od raketa koje su za cilj imale okolicu grada Krivi Rih.
Bombama na ruske željezničke pravce
Sredinom ovog tjedna veliku pažnju javnosti podigla je serija napada na ruske željezničke pravce od velikog vojnog te civilnog značaja – doduše, gotovo 5.000 kilometara istočnije od Ukrajine, na trasi prema Kini. Konkretno, u poslijepodne 29. studenog prvo su u zrak odletjele kompozicije vlakova s gorivom u Burjatiji, (1) oko 230 km sjeveroistočno od Bajkalskog jezera kod Severomujskog tunela (50 cisterni u kompoziciji, tridesetak uništenih), te (2) gotovo istodobno i još 100 km istočnije, kod grada Taksimo (41 cisterna). Budući se računalo kako će nakon ovih napada i pratećih zastoja tamošnji željeznički promet biti preusmjeren – netko je u ukrajinskoj civilnoj obavještajnoj agenciji SBU dobro isplanirao i sljedeći korak – miniranje tzv. „Vražjeg mosta“ dugog oko 300 metara s oko 35 metara visine, preko kojeg ide željeznička obilaznica tunela u kojem je bio prvi napad. U dolasku prvog težeg vlaka ondje su bile aktivirane eksplozivne naprave – i opet je došlo do razaranja te zapaljenja barem 6 željezničkih cisterni s gorivom. Naravno, čitav je prometni pravac završio u zastoju, događanja su Rusi proglasili terorističkim aktima, dok se saniranje šteta tek očekuje.
Za to je vrijeme predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski opet obilazio prve linije bojišta. U srijedu 29. studenog zaputio se u oblast Mikolajev na jugu Ukrajine, gdje je razgovarao i o obnovi tamošnjih ratnih šteta uz pomoć Danske – da bi samo dan kasnije, u četvrtak 30. Studenog, bio negdje kod Kupjanska. Na tamošnjim izbočenim zapovjednim mjestima on je opet podijelio ordene zaslužnim vojnicima, prije negoli je produžio u Zaporižje i ondje održao sastanak s bitnim vojnim zapovjednicima. No dok Ukrajinu brine potreba za ubrzavanjem izgradnje fortifikacijskih linija uzduž glavnine bojišnice te gradnja skloništa u obrazovnim institucijama širom države – na repertoaru se neizbježno našlo i pitanje mobiliziranja dodatnog ljudstva za Oružane snage Ukrajine, ne bi li se nadoknadilo gubitke i omogućilo uspješan nastavak obrane. Dok se iz sjeverne oblasti Sumi čulo o podbačaju mobilizacije (samo 8 posto od plana u zadnja tri mjeseca), službeni su izvori navodili kako su ljudi na prvim linijama često stari (prosječno 54 godine u nekim brigadama), te im trebaju i duže rotacije te period oporavka. Ipak, pojačano novačenje mladih ispod 25 godina starosti bilo bi vojno potrebno – ali je navodno itekako politički osjetljivo pitanje (mediji navode da tu Zelenski oklijeva radi potencijalnog socijalnog bunta). U međuvremenu, možda bi rješenje bilo i u intenzivnijem rotiranju prema bojišnici postrojbi s mirnog zapada države – što je zacijelo manje „vruća“ tema i opcija.
Dok se brojna pitanja o stanju političkih odnosa u Ukrajini zadnjih tjedana razmatraju u svjetlu mogućeg održavanja „ratnih izbora“ iduće godine – u četvrtak 30. studenog su sve parlamentarne stranke Vrhovne Rade ipak potpisale dokument u kojem odbijaju održavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora do okončanja vojnoga sukoba. No, nakon toga, sve bi te izborne zaostatke trebalo nadoknaditi u roku od 6 mjeseci nakon ukidanja izvanrednog stanja u zemlji. Do tada u javnosti ostaje zvoniti i višestruko odbijanje priča o političkim ili faktičkim neslaganjima predsjednika Zelenskog i vrhovnog zapovjednika, načelnika Stožera OS Ukrajine Valerija Zalužnog. Takve je teorije opovrgnuo predsjedatelj Vrhovne Rade Ruslan Stefančuk u srijedu 29. studenog, jednako kako i dan kasnije predsjednički savjetnik Mihajlo Podoljak – koji je napomenuo da ta dvojica svakodnevno normalno komuniciraju u svom redovitom radnom okolišu.
Ruski problemi
Za to vrijeme Ruska Federacija je završila s uvelike zatvorenom granicom prema Finskoj – koja se za obustavu cestovnog prometa na svim graničnim prijelazima odlučila između 30 . studenog i 13. prosinaca, zadržavši istodobno željezničku komunikaciju i teretni promet. Pri tome bi im na pomoć trebala biti i delegacija stručnjaka iz EU agencije FRONTEX, dok slične mjere promišlja i niz baltičkih država – posebno ako i njih iz Rusije zapljusne val migranata podrijetlom iz Sirije, Kenije, Somalije i drugih ne baš obližnjih država.
Sve to, baš kao i nastojanja Ruske Federacije da u što skorije vrijeme proknjiže kakvu pobjedu u Ukrajini, imat će utjecaja na predstojećim predsjedničkim izborima u Rusiji. Dok izborna sezona službeno počinje 13. prosinca – već za dan kasnije zakazano je i obraćanje predsjednika Putina medijima, u okviru tzv. „godišnje konferencije za novinare“. Naravno, bit će posebno zanimljivo vidjeti tijek u isto vrijeme zakazanog EU summita, na kojem bi se trebalo raspravljati o pomoći Ukrajini, financiranju raznih ratnih obećanja iz EU proračuna, te potencijalnom početku pregovora o članstvu Ukrajine u Europskoj uniji. Naravno, neće tu biti teško Vladimiru Putinu da održi osmijeh na licu, kad već neko vrijeme na sve te teme žestoko plamte nesporazumi i neslaganja unutar EU. I dok zadnjih dana dio visokih birokrata iz Bruxellesa tvrdi kako ima suglasja, a da bi teški interni pregovori tu trebali biti plodonosni – iz Mađarske se čuje kako nema mnogo šanse da Budimpešta na sve ove EU planove dade i svoj pristanak, koji se nužno traži kao dio općeg konsenzusa.
Do tada napomenimo i činjenicu kako su brojni specijalizirani promatrači ustanovili koncentriranje brojnih jakih sredstava za elektroničko ratovanje u prostoru grada i luke Sevastopolj na okupiranom Krimu. Ne samo da dio tih ometača u radu postaje vidljiv na pojedinim vrstama satelitskih fotografija, gdje se ocrtavaju smetnje koje njihovo zračenje radi senzorima sa satelita – već je ustanovljen i pomak od oko 8 km u sustavima automatske lokalizacije (AIS) ondje u vojnoj luci smještenih ruskih plovila, gdje ometanje satelitske navigacije ciljeve s mora krivo smješta daleko na kopno (za slučaj ponovnog naleta satelitskom navigacijom vođenih preciznih raketa). No, dok te elektroničke zaštitne mjere izgleda dobro rade – bitno je lošije završilo stanje fizičkih mjera zaštite Krimskog mosta koji okupirani poluotok Krim povezuje s teritorijem Ruske Federacije. Naime, velike oluje s početka ovoga tjedna izgleda da su otrgle, dijelom uništile i dijelom razbacale zaštitne konstrukcije kojima Rusija tu građevinu nastoji braniti od ukrajinskih besposadnih kamikaza-plovila. Kako se vidi na svježim satelitskim fotografijama, u blizini mosta su 3 zaštitne teglenice završile poplavljene, jedna je djelomično pod vodom Crnoga mora, a još dvije su struje i valovi kompletno odnijeli s njihovih pozicija. Veliko je pitanje može li Ukrajina iskoristiti ovakvu situaciju za još jedan napad sličan onome od 17. srpnja ove godine – ili će u toj utrci ipak Rusija uspjeti obnoviti svoje zaštite na vrijeme.