Utorak 5. ožujka ujedno je 741. dan rata u Ukrajini, gdje je vrijeme i dalje pretežito oblačno, s malo padalina i temperaturama koje variraju od više proljetnih na jugu i jugoistoku prema hladnijima na istoku i sjeveroistoku države. Zato i ne čudi da Ukrajina uspijeva zadovoljiti svoje energetske potrebe domaćom proizvodnjom, viškove se izvozi (povremeno i do 12.200 MWh na dan), a u rezervi za slučaj potrebe stoji i 15 jedinica u termoelektranama. U takvim uvjetima zadnjih se dana bilježe iznimno žestoka kopnena sukobljavanja koja su se intenzivirala od kraja prošlog tjedna, iako su prostorno sve više koncentrirana. Iako ruska strana i dalje ima inicijativu, posebno oko okupiranog grada Donjecka, na ostalim dijelovima bojišta uočava se i brojne ukrajinske protunapade – koji su uvelike stabilizirali stanje i barem naizgled obuzdali nedavnu rusku navalu. Takvo stanje, a i nedavni uspjesi Ukrajine u gađanju ciljeva po ruskom zaleđu izazvali su dodatnu nervozu pred skore ruske predsjedničke izbore – što se očituje i u dopremi dodatnih snaga unutarnje sigurnosti koje na okupiranim područjima pojačano traže partizane i druge ukrajinske „divergente“.
Stanje na terenu
Kako izgleda, na sjeveru Donbasa i dalje čvrsto stoje ukrajinske linije oko Kupjanska, dok se dvadesetak kilometara jugoistočno bilježi i napredovanje u prostoru Tabaivke kod ceste P-07 za okupirano mjesto Svatove. Navodno su branitelji uspjeli nanovo ući u ovo nedavno okupirano naselje, a tijekom borbi možda bude i kompletno nanovo oslobođeno. Ponešto je teža situacija južnije – na prostoru zapadno od okupirane Kremine gdje i dalje traju ruski napadi na ukrajinsku obrambenu crtu Nevske-Terni-Jampolivka-Torske. Iako ondje ni vođene zrakoplovne bombe nisu donijele bitnije pomake bojišnice, moglo se čuti kako na taj prostor rijeke Žerebec pristižu dodatna ruska pojačanja s drugih dijelova bojišta tako da se ondje očekuje skoro jačanje borbi.
Iako se bilježe kopnena sukobljavanja i južno od rijeke Siverski Donjec (posebno oko ukrajinske Bilogorivke), treba napomenuti stanje oko okupiranog grada Bahmuta. Ondje se nastavljaju borbe oko ukrajinskog uporišta Bogdanivka (7 km sjeverozapadno od Bahmuta), gdje je agresor koristio i kvalitetnije postrojbe (VDV-a, BARS, pješaštvo iz negdašnje LNR). Teža je situacija ponešto južnije, kod prigradskog sela Ivanivske na jugozapadnom izlazu iz Bahmuta. Navodno je Ivanivske zadnjih dana poprište posebno žestokih borbi u samome naselju, koje je podijeljeno, a neki promatrači spominju i mogućnost skore kompletne okupacije. Naravno, sve to pod uvjetom da ne bude ukrajinskih pojačanja te uspješnih protunapada branitelja. Ondje se zadnjih dana spominjalo korištenje vođenih zrakoplovnih bombi blizu linije fronte te po utvrdama koje je ukrajinska strana nastojala uklopiti u teren te opremiti minskim barijerama.
Posebno žestoko je proteklih dana bilo i na prostorima oko okupiranog grada Donjecka – i to (1) sjeverozapadno od Donjecka, u prostoru zapadno od nedavno okupirane ukrajinske utvrde Avdiivka, te (3) dvadesetak kilometara južnije, uz ukrajinsku obrambenu vrtu Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka. Kao prvo, treba napomenuti da su zapadno od Avdiivke branitelji izgleda uspjeli usporiti rusku navalu od Avdiivke na zapad, a možda je i zaustaviti. Naime, usprkos vijestima s kraja prošloga tjedna, izgleda da su se održali novi položaji oslonjeni na sela Berdiči-Orlivka-Tonenke. Konkretno, Berdiči su čvrsto u ukrajinskim rukama usprkos gubitku nekoliko komada američke oklopne tehnike (tenkovi Abrams, transporteri Bradley, te jedan M1150 Assault Breacher, vozilo koje su pokušali iskoristiti kao tenk za izvlačenje oštećenih Abramsa), Orlivka je podijeljena (čulo se da su je ukrajinske snage protunapadima možda i kompletno oslobodile) – dok su Tonenke poprište žestokih borbi s ruskim snagama na istočnim rubovima naselja.
Iako se zadnjih dana u zapadnim medijima višekratno spominjalo „iznenađujuće slabu“ ukrajinsku obranu zapadno od Avdiivke – rovove s malo dodatnih utvrda koje bi usporavale ruske mehanizirane napade i branile ceste – a i pojedini ukrajinski izvori su spominjali „položaje nespremne za obranu“ – ukrajinski vojni izvori su smatrali potrebnim napomenuti kako se ondje ne radi o kontinuiranoj liniji utvrda, već da je riječ o utvrđenim pozicijama koje „nemaju izgled tako čvrste crte“, a vezane su za reljef s posebnim naglaskom na tamošnje rijeke i brojna umjetna jezera. Braniteljima navodno pomaže i činjenica da se po uništenju niza ruskih borbenih zrakoplova aktualno nad bojišnicom bilježi i bitno manje ekstremno ubojitih ruskih zračnih napada vođenim zrakoplovnim bombama u neposrednoj zoni borbi.
Kao drugo, žestoke su borbe nastavljene i jugozapadno od Donjecka, uz čitav tok ukrajinske obrambene linije Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka. Iako se izgleda prije nekoliko dana uspjelo obuzdati nagli ruski upad u Krasnogorivku s juga, cestom od okupirane Marinke, izgleda da se nastavio jako pritisak agresora na ovo jako ukrajinsko uporište. Slično tome, čuje se o nastavku polaganog ruskog napredovanja prema zapadu u prostoru Georgiivke – gdje su pomaci vrlo mali i postupni, ali ipak polagano primiču borbe ukrajinskom selu Maksimilijanivka (u smjeru obližnjeg grada Kurahove, koji je pod učestalim udarima topništva). Iako su agresori još 22. veljače objavili zauzimanje ovog malog naselja, nije im uspjela ikakva eksploatacija tog uspjeha. Dapače, čuje se da su branitelji ovih dana protunapadima opet ušli u zapadne dijelove sela, te se ondje vode borbe oko trase ceste O-0532 koja prolazi tim naseljem.
Ponešto je lošija situacija oko 7 km južnije, gdje se borbe vode u samom selu Novomihailivka. Nakon ruskog prodora u naselje s juga bojišnica sada navodno ide sredinom naselja, među ostalim i kraj crkve „Čuda arhanđela Mihaela“ koja je ondje stajala dobrano prije izgradnje sela u 1970-tim godinama. Dok se iz ruskih izvora danas čuje o potpunom zauzimanju ovog sela, bilo bi čudno da ondje ne dođe do ubacivanja dodatnih ukrajinskih pojačanja ne bi li se osiguralo da u pitanje ne dođu sjeverni opskrbni pravci za nedaleko bitno uporište Vugledar. Mimo svega ovoga treba napomenuti i nastavak borbi u Zaporižju – gdje se i dalje drži selo Robotine (na glavnome pravcu neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive). Ondje su agresori nakratko ušli u naselje, bili iz njega izbačeni, te se sada borbe izgleda vode južno i jugozapadno od tog ukrajinskog naselja. Jednako tako se održava i ukrajinski mostobran kod sela Krinki na donjem toku Dnjepra – usprkos prošlotjednim višekratnim ruskim vijestima o njegovu slomu i zauzimanju.
Zrak, kopno, more i cyber-prostor
Nakon ruskih lansiranja kamikaza-dronova i raketa prema Ukrajini u subotu 2. ožujka – na koja se odgovorilo slanjem ukrajinskih bespilotnih letjelica protiv ciljeva u Brijanskoj i Belgorodskoj oblasti Ruske Federacije – nedjelja 3. ožujka započela je vijestima o eksploziji trafostanice u Jekaterinburgu (oko 1.400 km istočno od Moskve). Usprkos sumnji na korištenje bespilotne tehnike, izgleda da se tu ipak radilo o podmetanju eksplozivnih naprava koje su otežale rad tamošnje ruske vojne industrije.
Bitno je manje dilema te noći bilo na prostoru okupiranog Krima, gdje su ruski izvori naveli rušenje 38 ukrajinskih bespilotnih letjelica – dok su eksplozije, baš kao i dva dana ranije, bile registrirane oko Feodosije. Ruska strana se pohvalila i rušenjem još 17 bespilotnih letjelica iznad regije Belgorod, da bi se Ukrajincima vratilo lansiranjem raketa na grad Dnipro – što je srećom imalo bitno manje posljedica od subotnjeg udara kamikaza-drona Shaheed136/131 u stambenu zgradu u Odesi, gdje se još danima iskopavalo žrtve iz ruševina (konačno, do nedjelje 3. ožujka navečer - 12 mrtvih).
U ponedjeljak 4. ožujka, taman što se saniralo štete po glavnim ruskim prometnim pravcima na Krimu (autocesta Taurida prema mostu) – u javnost su stigle vijesti o još jednom nizu diverzija u unutrašnjosti Rusije. Konkretno, kod grada Čapajevsk u oblasti Samara (oko 840 km jugoistočno od Moskve) podmetnutom eksplozivnom napravom oštećen je željeznički most kojeg se koristilo za prijevoz vojnih tereta iz tamošnje tvornice streljiva „Polimer“. Dok će njegov popravak potrajati duže, niz dodatnih eksplozivnih naprava uspješno je bio uklonjen s još jednog obližnjeg mosta i s trase tamošnjih pruga. Ujedno se bilježilo i djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica u ruskim pograničnim oblastima Belgorod i Brijansk, doduše tek s manje registriranih šteta. Na ruski odgovor nije trebalo dugo čekati – tijekom noći na utorak 5. ožujka na prostor Odese su bila upućena ukupno 22 kamikaza-drona Shaheed-136/131 s prostora Balaklave na Krimu. Od toga je 18 dronova bilo srušeno, a štete su bilježene na tamošnjim rekreacijskim objektima, lučkim postrojenjima te stambenim kućama.
Doduše, te iste noći na 5. ožujka opet su se na ukrajinskoj meti našli ciljevi širom okupiranog Krimskog poluotoka. Gađan je bio i prostor Krimskog mosta na kojem je obustavljen promet (barem 9 vlakova). Uz navode eksplozija u prostoru Sevastopolja (skladišta goriva i naoružanja Crnomorske flote), posebno su odjeknule i vijesti iz Vojno-obavještajne uprave ukrajinskog Ministarstva obrane – da je njihova „Grupa 13“ u vodama kod Kerčkog tjesnaca pomorskim besposadnim sustavima Magura V5 oko 4 ujutro uspjela potopiti ruski veliki patrolni brod „Sergej Kotov“, četvrto plovilo iz okvira Projekta 22160. Ovaj brod, primljen u rusku vojnu službu 30. srpnja 2022., već je bio oštećen 14. rujna 2023. godine, da bi se sada čulo o njegovom kompletnom uništenju. Time su se ukrajinski pomorski dronovi Magura V5 (koji bi uskoro trebali biti opremljeni i protuzračnim sustavima) opet pokazali iznimno opasnim lovcima na ruske brodove, koštajući Rusku Federaciju oko 65 milijuna USD vrijedan brod samo u ovoj zadnjoj turi višestrukih napada (krma, desni i lijevi bok). Dapače, navodi se da je tom prilikom navodno bio uništen i mornarički helikopter Kamov Ka-27, koji je u vrijeme napada bio ukrcan na palubu nesretnog „Sergeja Kotova“.
Konačno, napomenimo da je u ponedjeljak 4. ožujka ukrajinskim hakerima uspio napad na servere Ministarstva obrane Ruske Federacije. Osim što su tom prilikom preuzeti ruski programi za zaštitu informacija te enkriptiranje vojnih dokumenata, uspjelo je skidanje i velike količine dokumenata s tih računala. Analizom takvih podataka navodno je bilo moguće ustanoviti strukturu i kadrovsku popunjenost ruske vojne hijerarhije – svih onih koji su u radu koristili sustav za upravljanje dokumentima nazvan „Birokrat“. O opsegu štete dobro govori i činjenica kako su i dan kasnije još trajali zastoji funkcioniranja tih sustava, gdje su satima u blokadi bile domene Ministarstva obrane RF, IP telefonija te serveri kojima je išao protok sve te vojno-upravne dokumentacije.
Vojna pomoć saveznika
Budući je Švedska konačno uspjela prikupiti ratifikacije potrebne za ulazak u okrilje NATO saveza (u subotu 2. ožujka dokumente je prvo potpisao predsjednik mađarskog parlamenta Laszlo Kever, a onda danas 5. ožujka i novim mađarski predsjednik Tamás Sulyok, na prvi dan svog obavljanja dužnosti) – ne čudi ni da su vojne snage te države od 4. ožujka već krenule sudjelovati u NATO vježbi „Nordic Response 2024“. No ono što je bitnije – ulaskom Švedske u NATO ispunjava se i glavni preduvjet za potencijalnu isporuku švedskih borbenih aviona JAS 39 Gripen za Ukrajinu. Dok je preliminarna obuka ukrajinskih pilota bila dovršena prije desetak dana, prošloga tjedna sklopljeni su i prvi izravni ugovori Agencije za obrambenu nabavu Ministarstva obrane Ukrajine i švedske državne Agencije za materijalne resurse u obrani (FMV). Iako su ovi sporazumi bili usmjereni prema hitnim potrebama ukrajinskog obrambenog sustava, prema akcijskom planu ugovorenom u Stockholmu početkom veljače – zasigurno će to biti dobar temelj i za predstojeće razgovore o borbenim avionima sa Zapada koji su ekstremno dobro prilagođeni aktualnim ukrajinskim terenskim uvjetima te ratovanju protiv ruskog protivnika.
Dok se zadnjih desetak dana čulo o predaji 50 automobila iz Europske unije i 2 tisuće prijenosnih strujnih generatora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ipak je i nadalje ostala otvorena rak-rana po pitanju pomoći iz Njemačke. Usprkos ruskoj objavi snimke razgovora visokih časnika njemačkog Ratnog zrakoplovstva o detaljima potencijalnog korištenja krstarećih raketa dugog dometa Taurus u Ukrajini u petak 1. ožujka – čitav taj skandal za sada nije promijenio gledište vlasti u Berlinu. Jedino što se čulo o toj autentičnoj snimci bile su njemačke karakterizacije da je riječ o „hibridnom dezinformacijskom napadu“ (ministar obrane Boris Pistorius), kojeg će trebati temeljito istražiti – što je zahtjev kojem se u ponedjeljak 4. ožujka pridružila i Annalena Bärbock, njemačka ministrica vanjskih poslova. Reakcije s ruske strane, koja je tim njemačkim putem dobila i informacije o francuskom te britanskom djelovanju u Ukrajini (na izričiti bijes dužnosnika u Parizu i Londonu), bile su također zanimljive. Naime, njemačkog veleposlanika u Moskvi Alexandera Lambsdorffa se u ponedjeljak 4. siječnja pozvalo na jednosatno ribanje u rusko Ministarstvo vanjskih poslova, dok si je glasnogovornica te institucije Marija Zaharova dopustila izjavu kako to dobro pokazuje da „proces denacifikacije u Njemačkoj nije dovršen“.
Za to vrijeme, Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov glatko je zaključio kako ti razgovori visokih njemačkih časnika sugeriraju da „Bundeswehr suštinski i konkretno raspravlja o planovima za napad na Rusiju“. Dakle, i bez ikakve isporuke oružja dugog dometa, njemački je kancelar Olaf Scholz došao u situaciju daljnjeg zaoštravanja odnosa s Ruskom Federacijom – što čitavo vrijeme nastoji izbjeći uskratom raketa Taurus Ukrajini. U međuvremenu su i nadalje ostali nejasni detalji navodnih njemačkih pregovora s Indijom o kupovini granata kalibra 155mm za Ukrajinu, dok se prije desetak dana čulo o zadnjem većem paketu vojne pomoći Berlina za vlasti u Kijevu. U tom se okviru poslalo oko 14.000 granata kalibra 155mm, 10 izviđačkih letjelica Vector, 4 inženjerijska oklopnjaka Wisent 1, 3 robotska sustava za razminiranje, 22 ometača besposadnih sustava, 12 terminala za satelitsku komunikaciju, te još 4 automobila za granične postrojbe. Uz to je prošlog tjedna bio potpisan i ugovor s njemačkim koncernom Rheinmetall o proizvodnji lakih oklopnjaka Caracal, financiranoj njemačkim sredstvima. Nakon prvih 5 komada u studenom 2023. - sada bi pošiljka trebala obuhvatiti 20 takvih vozila. Sve to je ipak jako daleko od odluke Estonije da tijekom naredne četiri godine izdvaja 0,25 posto svog bruto domaćeg proizvoda za vojnu pomoć Ukrajini, ili odluke siromašne Moldove da uz zbrinjavanje oko 100.000 Ukrajinaca put Kijeva još pošalje i ukupno 6,7 milijuna USD pomoći – čiji je dio i zadnji paket vrijedan oko 250 tisuća USD medicinske opreme, hrane i strujnih generatora.
Jednako će korisna biti i belgijska odluka da doprinese 200 milijuna eura za hitnu kupovinu topničkih granata putem nedavne češke inicijative – čemu je i Nizozemska doprinijela s oko 250 milijuna eura. Uz to, Nizozemska je objavila i naručivanje 9 samohodnih haubica za Ukrajinu u Češkoj (kod poduzeća Excalibur Army), te oko 100 milijuna eura vrijednog streljiva – dok će se put bojišta iz Amsterdama uskoro poslati još i 14 brodica s tvrdim dnom, te 8 riječnih jurišnih plovila.
Pomoć Ukrajini bila je na repertoaru i današnjeg posjeta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Češkoj, gdje se u Pragu moglo čuti kako će i njegova država ponešto doprinijeti češkoj inicijativi hitnog pribavljanja oko 800.000 topničkih granata za Ukrajinu. Neki konkretni francuski doprinos ovoj inicijativi bio bi zapravo veliko iznenađenje, budući su u Parizu svoju pomoć do sada radije usmjeravali prema vlastitoj obrambenoj industriji, te proizvodnji oružja na europskom tlu novcem Europske unije. Naravno, riječi je bilo i o nedavnim francuskim naznakama slanja vojnog osoblja u Ukrajinu, te najavama skorih budućih vojnih skupova EU zemalja u Parizu. Ipak, bitno se manje vremena u javnosti posvetilo kritikama ovakvih francuskih postupanja – gdje je zadnjih dana zanimljivo bilo vidjeti i odgovor na navode općenito skromnih iznosa do sada objavljene francuske pomoći Ukrajini (koje redovito bilježi Institut za svjetsku ekonomiju iz Kiela u Njemačkoj).
Na tu je temu u petak 1. ožujka stigla objava iz francuskog Ministarstva obrane prema kojoj ukupna pomoć iz te zemlje od veljače 2022. do kraja 2023. iznosi 2,615 milijardi eura samo u vojnoj opremi. Uz to je još 1,2 milijarde eura bilo uplaćeno u blagajnu Europskog instrumenta za mir (European Peace Facility – EPF), a obučilo se i oko 10.000 ukrajinskih vojnika u samoj Francuskoj te Poljskoj. Sve je to bilo podebljano i nabrajanjima konkretne opreme koju se slalo u Ukrajinu, gdje su doduše bile ostavljene tajnom konkretne količine niza protuzračnih i protuoklopnih raketa, kao i isporučenih krstarećih raketa SCALP-EG. Za razliku od Francuske, koja takve podatke objavljuje tek pod paljbom kritika s raznih strana, danas se iz Kanade čulo kako bi u nadolazećim danima trebala biti donesena odluka o prebacivanju u Ukrajinu rashodovanih raketa CRV7 kalibra 70 mm. Bude li ih moguće sigurno transportirati, u Kijevu bi trebala uskoro završiti glavnina od oko 83.000 takvih raketa, od kojih nisu sve u dobrome stanju, ali su ukrajinski stručnjaci ipak ocijenili da bi im uporabljivi bili i njihovi motori, vjerojatno iskoristivi za neke druge obrambene svrhe koje bi na pamet mogle pasti tamošnjim inventivnim braniteljima.