U postojećim državama, uključujući liberalne zapadne demokracije, živi se sukladno kodovima koji su definirani određenim brojem zakona i ostalih propisa. Ta pravila postavljena su u specifičnim vremenima kao rješenja za određene probleme s kojima su se društva suočavala, tako da je moderni set zakonskih pravila dijelom postao dio tradicije te je fundamentalna promjena temeljnih normi postao (pre)veliki izazov za svaku državu, pa i one koje se suočavaju s ekonomskom stagnacijom, socijalnim ili političkim problemima. Uz to, kombinacija postojećih pravila, interesa i načina na koji funkcioniraju političke scene u mnogim demokracijama blokiraju promjene koje bi bile korisne većini.
Stoga je ugledni kanadsko-američki ekonomist/mislitelj Maxwell Tabarrok postavio pitanje kako je najpametnije legislativno resetirati postojeće zemlje odnosno kako bi izgledala idealno ustavno-pravno uređena moderna država kad bi sutra dobila priliku za novi početak. Ideja je riješiti se okoštalih i sklerotičnih postojećih birokratskih sustava kojima često dominiraju prepoznatljive klijentelističke, lobističke ili čak koruptivne nomenklature. Preciznije rečeno, temeljno Tabarrokovo pitanje glasi: „Ako pokrećete novu državu ili grad-državu te želite unaprijediti demokraciju, kako ćete to napraviti?“
Ponudio je i jednostavan odgovor: Osnujte Interland; novu demokraciju s manjim poreznim kodom i ograničenim pravilima općih zakona. Interland bi preuzeo minimalni presjek zakonskih kodova veće skupine nacija otporan na specifične lobističke interese, ali poticajan za rast. Svatko tko bi želio uvesti u Interland neko specifično pravilo/restrikciju (poljoprivredni poticaji, limit visine gradnje, zabrana useljavanja…) morao bi sve u grupi uvjeriti kako je takva intervencija doista nužna u Interlandu. To bi osiguralo održivost rješenja na dugi rok. U osnovi bi Interland imao puno kraće liste regulatornih rješenja nego bilo koja druga zemlja iz grupe zemalja od koje bi posudio rješenja. Tendencija je demokracija hiperprodukcija zakonskih rješenja i pravila, te je smanjivanje njihovog broja put u drastično povećanje ljudskih sloboda i manevarskog prostora za poslovanje. Uz to, kad bi nova zemlja/demokracija preuzela veliki dio najboljih izabranih rješenja iz velike grupe naprednih zemalja, to bi značilo da bi zakonska pravila Interlanda bila vrlo široko internacionalno prihvaćena.
Ustav Interlanda, napisao je Tabarrok, trebao bi biti pozitivno konstruiran: to znači da bi postojala lista onoga što vlada smije činiti, pa bi sve izvan te liste bilo izvan vladinih ovlasti. Ova nova demokracija imala bi, naravno, svoj set zakona. Većina naprednih zemalja u osnovi dijele neka temeljna pravila kaznenog zakona koji definiraju ubojstva, krađe, prevare, silovanja…kao nelegalne, odnosno kao zlodjela, pa bi sve ono izvan općeprihvaćenog u širokoj grupi naprednih zemalja bilo legalno (pobačaj, homoseksualnost, poligamija…).
U Interlandu bi, primjerice, gradnja novih nuklearnih elektrana bila puno jednostavnija zbog zakonskih rješenja koja postoje u Francuskoj i Južnoj Koreji, ali bi isto tako većina opojnih droga bila dekriminalizirana. Istodobno bi oporezivanje i javna potrošnja bili minimalizirani, kao što su, recimo u Hong Kongu, Singapuru ili Luxemburgu, zemljama koje i pored toga imaju širok spektar učinkovitih javnih usluga.
Interland bi imao i svoju državnu policiju, kao i mrežu javnih cesta (ali bez naplatnih kućica), održavao bi javne parkove i knjižnice… te bi radio sve bitno što čine napredne zemlje ugodne za život. No, prava prednost Interlanda nakon prvog eksperimentalnog uvođenja u jednoj državi mogle biti preuzimanje 'interland koda' od drugih zemalja ili u dijelovima drugih zemalja. Ekonomist Tyler Cowen tako je primijetio da bi Tabarrokovu viziju Interlanda lako mogla preuzeti jedna od američkih saveznih država, članica EU ili pak zemlja na popisu OECD-a.
Interland može postati, poručio je Cowen, čak i zamišljena virtualna zemlja koja bi mogla postati temelj međunarodne usporedbe odnosno kvalifikacije prema tome koliko su pojedina zakonska rješenja i prakse usklađene s onima u modelu Interlanda.