Talijanska Velika izborna skupština (svi članovi Parlamenta i 58 izaslanika oblastî) ni danas nije izabrala predsjednika Talijanske Republike. Preciznije rečeno, njezina većina nije htjela ni hiniti da već bira.
Članovi desnog centra - čine ga, zdesna prema centru, Braća Italije (Giorgia Meloni), Liga (Matteo Salvini), Forza Italia (Silvio Berlusconi) - odlučili su ni ne uzeti listić. Uzdržali su se od glasanja, pa i zato da se ne vidi koliko su nejedinstveni i koliko vođe nemaju kontrolu nad članovima. Lijevi centar - slijeva prema centru Slobodni i jednaki (Roberto Speranza), Demokratska stranka (Enrico Letta) i PoKret 5 zvjezdica (Giuseppe Conte) - odlučio se za bijele listiće. Samo je Alternativa, koja okuplja otjerane i utekle iz Zvjezdica, odlučila glasati za bivšeg suca Nina Di Mattea, umjesto za bivšeg suca Paola Maddalenu, kao dosad. I tako su ponovo pokazali da imaju kompaktan i discipliniran "paket" od šezdesetak glasova, pa tko dâ više.
S obzirom na to, uzdržanih je danas bilo 433, bijelih listića 261, Di Matteo je imao 56. "I tako nije bilo ništa", da citiramo Luku Paljetka.
Više je važno nego bitno da je 166 glasova dobio Sergio Mattarella, predsjednik Republike sve do sljedećeg četvrtka. Koji je na sve mile načine rekao, napisao i signalizirao da neće opet. Ako ćemo pravo, glasovi za Mattarellu su i prosvjed protiv stranačkih vođa koji nisu kadri naći nijedan kompromis.
Conte (i Beppe Grillo) te Salvini su protiv odlaska Marija Draghija iz premijerske Palače Chigi u predsjedničku Kvirinalsku palaču. Salvini, a ni mnoge Zvjezdice, ne žele kao predsjednika Pier Ferdinanda Casinija. I tako dalje. Svatko poteže svoj veto kao mač iz toka i njime, poput uvježbanog mačevaoca, parira veto s druge strane.
I tako imamo gotovo jedinstven slučaj: da raste zbir prosvjednih glasova ni za koga drugoga nego za onoga koji je još predsjednik Republike.
Stari lisac talijanskog parlamentarizma Clemente Mastella, koji se i te kako razumije u rušenje vlada u kojima je bio ministar, čita postojeći klinč kao requiem sadašnjoj Draghijevoj vladinoj većini, a time i Draghijevoj vladi. A to bi bio maksimum čuvenoga, poslovičnoga talijanskoga političkoga autodestruktivizma. I to, ooops!, o stogodišnjici dolaska na vlast fašizma u situaciji uzajamne zakočenosti 1922, i na Dan sjećanja na holokaust…