The New York Times objavio je članak o razlozima neuspjeha ruske vojske u Ukrajini - ili, kako se zaključuje u tekstu, "kako se očekivana ‘šetnja parkom‘ pretvorila u katastrofu za Rusiju". Premda ovo nije prvi takav materijal u zapadnom tisku, jer se već pisalo o pretjeranoj samouvjerenosti ruskog vodstva, korupciji i lošoj koordinaciji u ruskoj vojsci, NYT je objavio mnoga zanimljiva svjedočanstva i dokumente koji su došli u posjed njihovih novinara.
Novinari NYT-a dobili su interni dokument jedne od ruskih jedinica, koje su bile stacionirane u Bjelorusiji, s detaljnim rasporedom kako je u napadu na Ukrajinu bilo zamišljeno napredovanje te oružane kolone.
Prema dokumentu, prvi motorizirani dijelovi ruske postrojbe trebali su stići do predgrađa Kijeva već prvog dana invazije, 24. veljače do 14.55 sati. Prema riječima pripadnika te postrojbe, za upućivanje u rat saznao je sat prije polaska. "Naredba je bila jednostavna i krajnje optimistična: slijedite automobil ispred sebe i stignite u Kijev za 18 sati", stoji u članku. To se nije dogodilo: ruska teška oklopna vozila gusjenicama su uništila cestu i konvoj je odmah zapeo, potrošivši više od jednog dana samo da prijeđe granicu, da bi zatim bio izložen ukrajinskim napadima.
Samouvjerena tajna zapovijed
Dan prije početka napada na Ukrajinu, pripadnici 26. tenkovske pukovnije primili su, kako su rekli, "neobično samouvjerenu" tajnu zapovijed. Iako je spomenulo mogući otpor Ukrajinaca, vojno zapovjedništvo u spomenutoj je zapovijedi zahtijevalo da 26. tenkovska pukovnija prijeđe oko 400 kilometara u jednom danu, usput prelazeći Dnjepar. Istodobno, u dokumentu je navedeno da "nema snaga i sredstava za pojačanje" i "naravno da su se nespretne i uglavnom nezaštićene ruske kolone pokazale kao atraktivne mete", piše u članku.
New York Times je razgovarao i s ranjenim Rusima koji su u studenome nastradali u borbama oko Pavlivke. Riječ je o mobiliziranim osobama koje su završile u 155. marinskoj brigadi Pacifičke flote i, prije nego što su obukli uniforme, nisu imale praktički nikakvog vojnog iskustva, ali ni neophodne zemljovide, pribore za prvu pomoć i voki-tokije za komunikaciju. Prema riječima mobiliziranih, zapovjednici su im obećali da "neće vidjeti borbu", ali su ih poslali u juriš na Pavlivku kod Vuhledara u Donjeckoj oblasti.
Jedan od ranjenih, koji se predstavio kao Mihail, rekao je da je od 60 ljudi u njegovoj jedinici u blizini Pavlivke poginulo njih četrdesetak. Mihail je novinarima opisao svoj užas, smrt suboraca pred njegovim očima od posljedica granatiranja, i nazvao to što se događa "ne ratom, nego uništenjem ruskog naroda po vlastitoj zapovijedi". Drugi sugovornik, koji se predstavio kao Aleksandar, mobiliziran je s trojicom prijatelja iz djetinjstva: jedan od njih, kao i on, bio je pogođen u granatiranju, drugi je ostao bez nogu, a treći je nestao. Unatoč tome, Aleksandar je uvjeravao novinare da se namjerava vratiti na front, "jer su Rusi tako odgajani".
Sudionici prvih tjedana ruske invazije koja je, prema pisanju The New York Timesa, prema planu trebala završiti u kratkom vremenu, ispričali su da su brzo otkrili nedostatak zaliha hrane i vode, zbog čega su počeli pljačkati. U dnevniku koji su još u ožujku pronašli vojnici ukrajinskih oružanih snaga u istočnoj Ukrajini, ruski vojnik opisuje emocije svojih suboraca nakon pljačke lokalne trgovine: "Pronašli smo sve što nam je toliko nedostajalo, čak i slatkiše. Svi su se veselili kao djeca".
Upute o puški s Wikipedije
O nedostatku hrane i streljiva govore i mobilizirani iz 155. brigade marinaca. Bivši kriminalac, koji je u rat ušao kad je pristupio Wagner PMC-u, rekao je novinarima da je bio bačen u rov u blizini Bahmuta, gdje je sljedeća četiri dana preživljavao bez hrane i vode i nije shvaćao koji je njegov zadatak, "osim izvlačiti tijela mrtvih suboraca". A leš izvjesnog Ruslana (54), koji je u rujnu poginuo u blizini Harkova, pronađen je s ispisanim tekstom s Wikipedije koji opisuje njegovu snajpersku pušku.
U tekstu se spominje događaj potkraj travnja kad se dogodio ukrajinski napad na zapovjedno mjesto u regiji Izjum, gdje je tada bio Valerij Gerasimov, nakon čega su ukrajinski mediji čak pisali o smrti i ranjavanju načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske federacije. Kako doznaje The New York Times, Sjedinjene Države, nakon što su doznale za Gerasimovljev odlazak na front, odlučile su to prešutjeti Ukrajincima, bojeći se da će ga oni napasti, a to bi zauzvrat izazvalo eskalaciju i možda uvuklo SAD u rat. No, Kijev je već znao za planove ruskoga generala, i premda su Sjedinjene Države navodno tražile da se ne napada njegovo zapovjedno mjesto, Ukrajinci su odgovorili da je napad već počeo.
- Deseci Rusa su ubijeni u tom napadu. Ali, general Gerasimov nije bio jedan od njih - rekao je izvor iz američke Vlade za NYT. Međutim, nakon tog ukrajinskog napada, ruski visoki vojni kadar smanjio je broj odlazaka na frontu. Unatoč tim mjerama, dosad je od početka invazije na ratištu u Ukrajini ubijeno najmanje 14 ruskih generala. Prema tvrdnjama američkih dužnosnika, Rusija je počela premještati svoje najviše generale na prvu crtu kako bi ojačala obranu, ali i osnažila moral vojnika koji se bore tamo.
Događaji iza kulisa
The New York Times je otkrio i neke događaje iza diplomatsko-političkih kulisa. Prema njihovim izvorima, u ožujku 2022. Vladimir Putin je rekao tadašnjem izraelskom premijeru Naftaliju Bennettu da su se Ukrajinci pokazali jačima nego što mu je najavljeno prije invazije. - Vjerojatno će biti teže nego što smo mislili. Ali rat je na njihovu teritoriju, a ne na našem. Imamo veliku zemlju i znamo kako izdržati - prepričali su Putinove riječi sudionici tog sastanka. Navodno se ruski predsjednik oglasio i na temu svog mogućeg mjesta u povijesti: "Neću biti ruski vođa koji je samo stajao, gledao i ništa nije radio".
U članku se također spominje i sastanak Putina i Naftalija Benneta koji je održan u jesen 2021. godine. Tada je izraelski premijer primijetio da je Volodimir Zelenski zainteresiran za osobni sastanak s Putinom, na što je ruski čelnik ljutito reagirao: "Nemam o čemu razgovarati s tim čovjekom. Zar je on Židov? Podržava nacizam".
U to vrijeme u Kremlju su vjerovali da će bez muke pregaziti Ukrajinu, i to nisu pokušavali prikriti u kontaktima s Amerikancima. Prema Timesu, to se dogodilo u studenom 2021., kad je šef CIA-e William Burns doletio u Moskvu kako bi navodno upozorio Rusiju na negativne posljedice invazije na Ukrajinu. Prema riječima tadašnjeg američkog veleposlanika Johna Sullivana, koji je bio na sastanku, Nikolaj Patrušev, tajnik Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, pohvalio se da su se ruske oružane snage već toliko modernizirane da se mogu natjecati s američkim. "Samo je pogledao Burnsa i rekao: ‘Možemo mi to. Vratili smo se‘."
Isto je bilo na nedavnom sastanku u Ankari, gdje su se prvi put od početka rata susreli William Burns i šef ruske vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin. Prema riječima jednog od visokopozicioniranih sudionika događaja, Nariškin je uvjeravao svog američkog protivnika da se Rusija nikada neće predati, bez obzira na broj poginulih vojnika na bojnom polju.