U podcastu pod nazivom ‘Prva linija‘, a koji možete gledati i slušati na portalu jutarnji.hr, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima s posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Naš stručni sugovornik je vojni analitičar s portala obris.org Igor Tabak čije analize rata u Ukrajini i na jutarnji.hr možete čitati praktički od početka invazije. Video i audio snimku emisije možete naći pri vrhu teksta.
Ruske snage koje se bore u Ukrajini, konkretno postrojbe plaćeničke Wagner grupe, tvrde da su zauzele ili opkolile (ovisno o izvoru informacija) ukrajinski gradić Soledar. Riječ je o mjestu koje se nalazi u Donjeckoj oblasti, nekih desetak kilometara sjeveroistočno od grada Bahmuta za koji se žestoke borbe vode već mjesecima. S druge strane, ukrajinska vojska tvrdi da Rusi nisu zauzeli grad, niti ga okružili. Kakva je točno situacija u Soledaru, pogotovo u kontekstu ovih proturječnih informacija i uglavnom nepouzdanih izvora, pitali smo vojnog analitičara Igora Tabaka.
Napomena: Podcast je sniman u 11.1. u 15 sati, moguće je da se situacija na bojištu u međuvremenu promijenila.
Video podcasta pogledajte ispod
Audio zapis podcasta poslušajte ispod
- Očito je da su borbe ondje jako aktivne. Svi ti materijali i navodi koje čujemo zapravo su jako nesigurni i još uvijek se nije vidjelo ono što bi išlo sa stvarnim osvajanjem - kao pokazivanje bivših braniteljskih položaja ili pokazivanje zarobljenika. Dapače, u srijedu ujutro ukrajinski izvori su vrlo čvrsto cementirali pad grada. S druge strane, u utorak navečer priličnu je pomutnju izazvala objava šefa Wagnera Prigožina koji se slikao u nečemu što je ličilo na soledarske rudnike. Ali imajte na umu da tih rudnika u dužini ima preko 200 kilometara te imaju dosta ulaza i izlaza, a i u okolnim mjestima ima rudnika koji mogu biti slični. Jedino što se zasad može reći je da ako je i osvojena većina Soledara, to apsolutno nije cijeli grad. Čak i oni ozbiljniji ruski izvori govore da Ukrajinci i dalje drže sjeverozapad grada. Izgleda da nije bilo ništa od opkoljenja glavnine obrane u samom centru grada. To bi bilo doista čudno jer se Ukrajina, ako ništa drugo, pokazala vrlo vještom u borbenim povlačenjima kad im stvari krenu krivo. Puno toga ukazuje na potencijalno velike borbe u gradu, kaže Tabak.
‘Simbolična, ne i strateška važnost‘
- Osvajanje Soledara za Wagnerovce je s jedne strane emotivna stvar, ali i ti rudnici koji se spominju nisu samo simbolika. Oni mogu poslužiti za skladištenje i materijala, ali u krajnjoj liniji i za skrivanje ljudi, kao podzemne vojarne. Kad se pogleda ogorčenost borbi oko Soledara, koji je zapravo sjeverni odsjek Bahmuta, treba imati nešto na umu. Kad su te borbe za Bahmut počinjale one su imale prilično čvrsti rezon - osvajanje Bahmuta i onda prodor prema Slovjansku i Kramatorsku na sjeverozapad, trebalo se nadopuniti s prodorima na jug i jugoistok od Izjuma i Balaklije i onda je to trebalo zatvoriti u "kotao" većinu preostale ukrajinske obrane sjevernog Donbasa. Ali ta se situacija temeljito promijenila ove jeseni kad je čitav taj sjeverni pristup otpao jer su Ukrajinci te sjeverne krajeve oslobodili. Rusi su pak Bahmut nastavili napadati kao da se ništa ne događa, što je dosta upitno. Bahmut i Soledar i sami po sebi jesu plijen, ali većina cesta koja se u njima križaju zapravo malo kud vode. To su sve simbolični ciljevi, ali neka šira, strateška vrijednost tih prostora je vrlo upitna. Za Ukrajince ona prvenstveno znači priliku slabljenja ruske napadajne sile, napose jurišnog pješaštva, objašnjava Tabak.
Naš vojni analitičar tvrdi da bi se, s obzirom na to kako ruski napad ide, čak i zauzimanje Soledara, grada od oko 10.000 ljudi, i to najednom računalo velikim uspjehom. Pritom navodi da se Rusi već mjesecima bore za manja sela te se teškim mukama pomiču prema naprijed.
- Soledar čini oslonac obrane sjevernih i sjeveroistočnih prilaza Bahmutu. Prije nekoliko tjedana kriza je bila na jugu Bahmuta kad je palo nekoliko sela i prigradskih naselja, a bio je i pokušaj upada u grad s istoka. Industrijska zona i dalje je poprište borbi, a agresori su izbačeni iz stambenih kvartova u koje su ušli. To sve ukazuje da je obrana Bahmuta slojevita i da to ni izbliza nije opkoljenje, ni situacija da pričamo o padu grada, a kamoli o velikoj pobjedi kakvu bi Rusi željeli proknjižiti, kaže Tabak.
Zapadno oružje za Ukrajinu
Zadnjih pet, šest dana puno se priča o dostavi "novog" oružja Ukrajini sa Zapada. Spominje se najmanje tri tipa borbenih oklopnih vozila (francuski AMX-10 RC, američki Bradley i njemački Marder), govori se i da bi Britanci mogli donirati desetak relativno modernih Challenger 2 tenkova, a sve više zemalja vrši pritisak na Njemačku da dopusti donaciju Leopard 2 tenkova (što svojih, što onih u sastavu oružanih snaga drugih zemalja). Obistine li se sve ove najave, kakvu bi razliku ovi oklopnjaci i tenkovi mogli napraviti na bojištu?
- Ova francuska donacija je otvorila vrata promjeni stava Amerike i Njemačke. Ali brojevi oklopnjaka o kojima govorimo su još uvijek vrlo maleni. Tu je pitanje promjene principa, činjenice da se počelo slati bar ponešto noviju opreme zapadnog podrijetla, umjesto da se, kao dosad, skuplja staru sovjetsku tehniku sa svih strana. Ovo je nešto novija zapadna tehnika, ali ništa stvarno aktualnog. I Mardere je Njemačka krenula odavno otpisivati, varijante Bradleyja o kojima se ovdje priča davno su izašle iz upotrebe u američkim nacionalnim gardama... Ovo je više jedan simbolički napredak. Sličan bi korak bilo i britansko doniranje desetak tenkova jer onda Njemačka ostaje bez opravdanja da "nitko ne daje novije tenkove pa nećemo ni mi". Ovo je mogućnost da se Ukrajinu dodatno "preoprema" na zapadnu opremu, napominje Tabak.
- Valja podsjetiti da na bojištima svaki dan, kad je žešća situacija, i sjedne i druge strane ode desetak tenkova i 10 do 15 transportera. Time bi ove donacije o kojima se priča potrajale tjedan dana i to sada kad nije velika ofenziva. Ali u trenucima pokretanja ofenzive, na primjer na područjima u Zaporiškoj oblasti gdje je uglavnom stepa, sva ta vozila su jedino ono što stoji između pješaštva i njihovog neprijatelja, ističe Tabak.
Na pitanje koji bi to broj zapadnih tenkova i oklopnjaka ukrajinskim snagama trebao za neku veću ofenzivu, Tabak napominje da je to teško prognozirati.
- To je jako teško reći. Što god se dobije, dobro se dobije, budući da Ukrajina nije u situaciji da bira. Za veliku ofenzivu govorimo o stotinama vozila, i to svakog od ovih tipova. Ovo bojište vrlo intenzivno ždere tehniku, zalihe streljiva i ljudske resurse i nije slučajno da je ovo najveći rat koji gledamo u zadnjih nekoliko desetljeća, zaključuje Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.