Zadnji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije Budimir Lončar s Mihailom Gorbačovom susreo se 15 puta, ne samo dok je Gorbačov bio prvi čovjek SSSR-a nego i kasnije. Lončar se prisjeća ugodnih razgovora s Gorbačovom, s kojim je, kaže, postao i prijatelj.
Gorbačov je za biografiju Budimira Lončara, autora Tvrtka Jakovine "Od Preka do vrha svijeta" napisao: "Danas, kada se svijet suočava s novim opasnostima i izazovima, Lončar nas poziva da razmislimo o njima i vratimo se multikulturalnoj politici. Mnoga njegova razmišljanja o budućnosti svijeta istovjetna su mojima", istaknuo je Gorbačov, a Lončar dodaje: "Znao mi je reći da kada bi se mogao vratiti u ona vremena 80-ih, ponovno bi napravio isto, i zato je njegovo razočaranje utoliko bilo veće jer je bio i ostao neshvaćen, a i nisu ga podržavali".
"Napustio nas je Mihail Sergejevič Gorbačov, jedan od najvećih državnika i najvažnijih ljudi druge polovine 20. stoljeća, napustio nas je tužan i razočaran, a to je zadnje što su Rusija i svijet smjeli priuštiti čovjeku s takvim zaslugama za čovječanstvo", kaže Lončar. Dodaje da je Gorbačov obilježio svoje vrijeme plemenitom i sveobuhvatnom vizijom međunarodnih odnosa i boljeg svijeta. Nažalost, politička i društvena realnost i na Istoku i na Zapadu ostale su u raskoraku s njegovim zamislima i namjerama. Svijet nije bio spreman za tu vrstu hrabrosti i otvorenosti.
Oni na Zapadu, koji su ga najviše hvalili, govori Lončar, povukli su se i ostavili ga na brisanom prostoru: ne samo njega kao ličnost nego i njegove ideje. Na domaćem terenu, u Rusiji, pokrenuo je promjene za čiju dubinu tamošnje društvo nije imalo potrebni kapacitet. Niti sam Mihail Sergejevič vjerojatno nije do kraja shvaćao dalekosežnost reformskih procesa koje je poveo.
"Ono što gledamo u proteklih pola godine u međunarodnim političkim odnosima dobrim je dijelom posljedica nerazumijevanja Gorbačovljeve historijske pojave i duha koji ga je donio na najviše razine svjetske politike. I ne samo duha, nego i - duše.
Imao sam čast i privilegij da s njim surađujem, ali i da donekle upoznam privatnu stranu njegove ličnosti. Vodili smo iskrene i duge razgovore u kojima se otkrivao kao čovjek koji zna slušati mišljenja drugih, kojeg ne opčinjava puko povlađivanje njegovim stavovima.
Najzaslužniji je za okončanje hladnog rata i za rušenje Berlinskog zida kao simbola ideološki podijeljenog svijeta. Nemjerljiv je njegov doprinos mirnom razlazu Sovjetskog Saveza. Bilo je to otvaranje perspektive za novi, stabilni i progresivni međunarodni poredak. Probudio je nadu da je moguć ljepši i sigurniji svijet, ali, nažalost, ta nada nije dugo potrajala, premda se nije sasvim ugasila i vjerujem da se nikada neće ugasiti", zaključuje Lončar.