Dok je u mnogim drugim državama Zapadnog Balkana pristupanje Europskoj uniji središnje pitanje i izvor ambicija da se poduzmu mjere, koliko god one male ili simbolične bile, piše belgijski portal Europe Right Now, u Albaniji je ključni problem što se transformacija slična ulasku u EU, koja bi utjecala na sve aspekte života, može postići samo uz snažnu potporu moćne i/ili široke društvene skupine, no takve potpore u Albaniji trenutno nema.
Edi Rama kao značajna sila kočenja
Kao posljedica toga, visokocentralizirana država i njezino vodstvo, uključujući premijera Edija Ramu, nisu ni pod kakvim pritiskom da učine sve što je moguće da što prije postignu punopravno članstvo. To potvrđuje nekoliko izjava premijera Rame, na primjer u vezi s rokom za pristupanje Albanije 2030., koji je prethodno ‘guralo‘ Europsko vijeće (a zatim ga je podržao povjerenik za proširenje Várhelyi). Suština toga je da on ne inzistira na preciznim datumima, već želi da proces ide naprijed, uz istinsko približavanje, potpuno obavljenu "domaću zadaću" Albanije.
U bliskoj budućnosti moglo bi još biti problema koji bi mogli omesti proces integracije Albanije. Prema Stevenu Van Heckeu, profesoru na Sveučilištu KU Leuven u Belgiji, postoji ozbiljna zabrinutost da se albanska zajednica, koja je zaradila novac u crnoj i sivoj ekonomiji, uključena u organizirani kriminal i akumulirala značajno bogatstvo, počela infiltrirati u zapadnoeuropska gospodarstva, kupujući nekretnine u luksuznim četvrtima u gradovima kao što je Antwerpen, piše portal Europe Right Now.
Znakovita je činjenica da prioriteti belgijskog predsjedništva uključuju borbu protiv organiziranog kriminala, koji bi, ciljajući na albanske kriminalne skupine i korupciju, mogao zaustaviti pregovore. U takozvanom skandalu "Metamorphosis" (hakiranje Sky i EncroChat šifriranih komunikacijskih aplikacija koje se naširoko koriste u kriminalnim krugovima, poruke koje potvrđuju povezanost albanskih poduzetnika i političara s organiziranim kriminalom) belgijske vlasti još nisu pružile sve dokaze. Međutim, moguće je da će to biti izneseno u kontekstu belgijskog predsjedanja EU. Pitanje albanskog organiziranog kriminala moglo bi se postaviti i tijekom parlamentarnih (i EP) izbora na kraju belgijskog predsjedanja.
Stavovi državnih aktera i društvenih skupina prema integracijskom procesu
Nekoliko javnih dužnosnika ima duboko razumijevanje procesa pristupanja i funkcioniranja EU, no njihov je politički utjecaj zanemariv. Oni koji rade na stručnoj razini u tom području žele pogurati proces naprijed, ali ne osjećaju podršku političkog vodstva. Jedna od manifestacija toga je da je institucionalna struktura godinama bila neadekvatna da osigura učinkovito funkcioniranje, s institucijama koje pate od nedostatka osoblja i stručnosti (albansko Ministarstvo Europe i vanjskih poslova trenutno prolazi kroz potpuno restrukturiranje ljudskih resursa, a većinom su srednje rangirani menadžeri smijenjeni sa svojih pozicija).
Nadalje, percepcija institucija EU, a u mnogim slučajevima i njihovih čelnika, u albanskom javnom sektoru prilično je loša. Bivša albanska ministrica za Europu i vanjske poslove, Olta Xhacka, nakon sastanka s Isabel Santos (izvjestiteljicom EP-a za Albance), izjavila je na zatvorenom sastanku da je Isabel Santos nije bila ničega svjesna, da je susret besmislen i da se ubuduće ne želi sastajati s njom. Santos se također nije susrela s albanskim ministrom vanjskih poslova tijekom svog sljedećeg posjeta Albaniji.
Negativna stajališta o institucijama i dužnosnicima EU dijele i albanski oporbeni političari. Jedan je političar više puta oštro kritizirao Europski parlament i njegove zastupnike. Vrijedi napomenuti da za spori napredak pristupnog procesa ne okrivljuje prvenstveno albansku vladu (!), već EU i same države članice koje, po njegovom mišljenju, ne žele Albaniju u svojim redovima i ne bi bila u boljoj poziciji čak i da državu ne vodi sadašnja Socijalistička partija (PS), koju smatraju korumpiranom (međutim, albansko političko vodstvo je na dobrom glasu i ima dobre odnose s predsjednicom EP-a Robertom Metsolom i njezinim prethodnikom Davidom Sassolijem) .
Čelnici nevladinih organizacija i važni poslovni ljudi podržavaju pristupanje EU zbog pozitivnih učinaka koje bi ono imalo na albansko gospodarstvo i pravni okvir za poslovanje. Članovi te skupine imaju duboko iskustvo u procesu integracije i pristupanja, ali njihov broj i utjecaj na politiku su mali.
Manji albanski poduzetnici i gospodarstvenici ne razumiju ili nisu zainteresirani za ulazak u EU. Razlog je taj što je siva ekonomija značajan dio albanskog gospodarstva, s utajom poreza i neusklađenim (ali, toleriranim od strane vlasti) poslovanjem poduzeća. Osim toga, uvođenje pravila EU-a o proizvodnji i zaštiti potrošača, primjerice, također bi stvorilo probleme malim poduzetnicima.
Pristup EU: Samo putovnica za Zapad?
Mlađi, zapadno orijentirani i intelektualci zalažu se za ulazak u EU, no motivirani su uglavnom lakoćom naseljavanja i rada u zapadnim zemljama. Ova društvena skupina najviše je izložena rastućem trendu iseljavanja. Većina ih je razočarana albanskom politikom, percipiraju je korumpiranom na svim razinama i ne vjeruju u mogućnost promjene. Općenito, prosječni albanski građanin u pristupanju EU vidi samo perspektivu lakšeg iseljavanja, ali se ne može poistovjetiti s liberalnim vrijednostima EU i njezinom "prereguliranošću" života.
Prosječni albanski građanin je konzervativan, mada ne i religiozan, ali ima takvu sliku o sebi, a ksenofobija i rasizam također su često obilježje društva. Primjer za to su migracije i prihvat izbjeglica u Albaniji (MEK, Afganistanci, talijansko-albanski sporazum), koje vlada podržava zbog pritiska Zapada ili drugih interesa, ali bez društvene podrške.