Utorak, 1. kolovoza, ujedno je i 524. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako je sredina ljeta, a nakon nekoliko kišnih dana (što je ometalo borbena djelovanja) opet dolaze ljetne vrućine na tamošnju bojišnicu - Ukrajina itekako brine i o nadolazećoj zimi. Budući da se u nju ulazi s prilično oštećenim energetskim sustavom, vlasti brinu da bi tad preživljavanje moglo biti teže nego lani, kad su opskrba strujom i sustavi grijanja bilo kompletniji i bolji. Ipak, sad je za raspoređivanje u trenucima potrebe spremno oko 2200 tzv. "točaka nepobjedivosti" (komunalna mjesta za grijanje, sa strujom i internetom), dok je identificirano i oko 8300 raznih kritično važnih objekta koje će se štititi.
Ipak, država Ukrajina - koju je zbog rata napustilo oko 6,2 milijuna stanovnika, dok je još oko 5 milijuna interno raseljeno - za obnovu, popravak i zaštitu energetskih objekata izdvojila je 10 milijardi grivni (oko 270,7 milijuna USD) vlastitih sredstava, čemu se pridodaje još oko 897 milijuna USD pomoći iz Sjedinjenih Država te oko 166 milijuna u okviru Europskog fonda za energetsku potporu Ukrajine. Do tad, u tijeku su popravci na velikom broju elektroenergetskih objekata tako da Ukrajinu čeka osjetljiv kolovoz u kojem neće biti mnogo prostora za pokrivanje naglih porasta potražnje za strujom. Dio je to nacionalnog plana da se do početka sezone grijanja u sustav doda 1,7 GW proizvodnih kapaciteta, a onda krajem godine još 1,2 GW. Uz to, treba osigurati i stabilnost državnih financija, kojih oko polovica odlazi na obrambene troškove - a i tu je posebno vidljiv doprinos međunarodnih partnera. Ove godine oni su osigurali oko 25,3 milijardi USD pomoći, što je iznosilo 49,1 posto svih prihoda - od toga 11,43 milijardi povlaštenih zajmova iz EU, 3,59 milijardi USD iz Međunarodnog monetarnog fonda i 1,76 milijardi od Kanade.
Stanje na bojišnici
Iako se od kraja prošlog tjedna bilježilo nekoliko dana u kojima je loše vrijeme vidljivo usporilo ukupna borbena djelovanja, od početka tjedna vrijeme se popravlja i borbe intenziviraju. Ipak, sve to je dovelo do situacije u kojoj ima vrlo malo promjena vrijednih spomena. Naime, nastavljaju se ruski pokušaji uništavanja ukrajinskog mostobrana na Dnjepru kod srušenog mosta Antonivski - dok su dopreme pojačanja i protunapadi izgleda usporili i ukrajinska napredovanja u oblasti Zaporižje (kod Kamjanke i sela Pjatihatki, zatim južno od Orihova i oko ruskog uporišta Robotine te južno od Velike Novosilke, na spoju Zaporiške te Donjecke oblasti). Iako se krajem prošlog tjedna baš južno od Velike Novosilke čulo o oslobađanju sela Staromajorske, ni jaki ruski protunapadi tijekom zadnjih dana nisu promijenili to stanje stvari - iako nije bilo ni vijesti o uspjehu ukrajinskih nastojanja, bilo na slamanju obrane ruskog uporišta Prijutne (oko 16km jugozapadno od Velike Novosilke), ili oslobađanju sela Urožaine (neposredno istočno od Staromajorske, preko rijeke Mokri Jali), ili sela Novodonetske te Kermenčik (oko 14 km jugoistočno od Velike Novosilke).
Jednako tako nije bilo bitnijih promjena bojišnice oko okupiranog grada Donjecka, gdje su se i nadalje dnevno bilježile jake borbe na potezu Novomihailivka-Pobeda-Marinka te oko Avdiivke. Jednako bez bitnijih efekata su prošle i iznimno žestoke borbe oko okupiranog grada Bahmuta, gdje se nastavlja ukrajinski pritisak. U neposrednoj okolici grada bilježilo se jake borbe južno od grada (Klišćivka, Andriivka), ali i oko sela Kurdjumivka (oko 11 km južno od Bahmuta), gdje su ukrajinske snage navodno ušle u sjeverni dio tog naselja. Kao posebnu zanimljivost napomenimo i da je Volodimir Zelenski osobno obišao pojedine položaje i postrojbe na ovom dijelu bojišta u subotu 29. srpnja kao nastavak već viđene prakse posjeta bliskom zaleđu bojišta radi dizanja morala ondje raspoređenih postrojbi (koje ukrajinska strana redovito rotira i obnavlja).
Osim toga, bilježe se i intenzivnija sukobljavanja na sjeveru Donbasa, u prostorima sjeverno od rijeke Siverski Donjec. Ondje ukrajinski protunapadi izgleda nastoje osloboditi barem dio prostora koje se izgubilo proteklih tjedana tijekom niza manjih ruskih ofenziva koje su nastojale prodirati na zapad te bacati branitelje ili prema rijeci Žerebec ili preko nje dalje na zapad prema rijeci Oskil (posebno oko ukrajinskog uporišta Kupjansk). Posebno tu treba spomenuti prostor oko 16 km jugozapadno od okupiranog grada Svatove, gdje su Rusi nedavno uspjeli zauzeti nekoliko sela te odbaciti Ukrajince zapadno od toka rijeke Žerebec. Ondje je prvo bio zaustavljen ruski nalet, da bi onda nanovo bilo oslobođeno prvo selo Nadja, a onda i Novojegorivka - čime je tek nedavno osvojena Sergiivka ostala u ruskim rukama. Kako izgleda, sličan tretman bi uskoro trebalo očekivati i oko 52 km sjevernije, gdje se nastoji obuzdati ruska borbena nastojanja oko Kupjanska, a borbe već duže traju oko niza manjih naselja u šumovitim predjelima sjeveroistočno od Kupjanska, uz rijeku Oskil.
Zračni napadi u Rusiji i Ukrajini
Iako se posljednjih dana nije bilježilo veće valove raketa i bespilotnih letjelica, to ipak ne znači da zaraćene strane nisu aktivno razmjenjivale borbene dronove i raketno oružje. Tako je u ranim satima petka, 28. srpnja, Moskva bila neuspješno napadnuta bespilotnim letjelicama - koje je srušila protuzračna obrana - dok se tijekom popodneva Rostovsku oblast izgleda napalo još jednom modificiranom protuzračnom raketom sustava S-200. Ona je, kako se čini, bila otkrivena u letu te presretnuta u zraku, dok su njezine krhotine pale po centru mjesta Taganrog. Na mjestu pada bilježilo se manje štete i nekoliko ozlijeđenih osoba (na kraju njih 22, od toga jedna osoba teže), a ubrzo nakon toga čulo se i o navodnoj drugoj takvoj raketi - koja je također bila oborena, ovoga puta u pusto područje.
Svi ti napadi potakli su rusku stranu na prijetnje odmazdom, uz optužbe Ukrajine za izvođenje zločinačkih akcija "terorističkim metodama". Na odgovor nije trebalo dugo čekati. Tako je u večernjim satima petka, 28. srpnja, bio izveden raketni napad na grad Dnjepropetrovsk, gdje su dvije rakete Iskander-M relativno precizno gađale centar grada. Na meti im se našla relativno nova zgrada SBU, ukrajinske sigurnosne službe, uz koju je pogođena i obližnja stambena zgrada. Tom je prilikom bilo ozlijeđeno devet ljudi, a bilo bi i više da spomenuta stambena zgrada nije bila nova te su stanovi u njoj tek čekali svoje kupce. Oštećene su bile još četiri obližnje stambene zgrade, tri upravne zgrade i barem 7 automobila.
Samo dan kasnije, u subotu, 29. srpnja, Ukrajina je izvela i bitno značajniji napad - ovoga puta vjerojatno projektilima Storm Shadow po željezničkom mostu na prostoru Čongara - spojnici Krima i borbenih poprišta u Hersonskoj te Zaporiškoj oblasti.
Iako se u prvo vrijeme iz ruskih izvora čulo kako taj napad nije bio ozbiljan te da je svih 12 iskorištenih projektila bilo uspješno oboreno - samo koji dan kasnije se prvo iz satelitskih slika moglo vidjeti štete na tom strateški važnom željezničkom pravcu, da bi početkom tjedna iskrsnule i slike te teško oštećene pruge čiji popravci tek slijede. Time je opet prekinuta najbliža linija vojne opskrbe s Krima, prebacujući teret bilo na pojedine zaobilazne pruge ili (bitno vjerojatnije) na kamionski promet - s naglaskom kopnenih ruta iz Rusije preko Mariupolja.
U rano nedjeljno jutro, 30. srpnja, bilježilo se ruski napad četiri kamikaza-drona Shaheed-136/131 s jugoistoka prema Hersonskoj i Dnjepropetrovskoj oblasti (prema Krivom Rihu, svi navodno uništeni), a niti tu Ukrajinci nisu ostali dužni agresoru. Naime, te iste noći na Krim je bilo otposlano 25 besposadnih letjelica - od kojih je 16 navodno srušeno protuzračnom obranom, a još devet sredstvima elektroničkog ratovanja. Ponešto je uspješniji bio iste noći izveden i novi napad bespilotnim letjelicama na Moskvu. Tri letjelice su tad dospjele do grada, od čega je jedna srušena sredstvima protuzračne obrane iznad Odintsovskog okruga, dok su preostale dvije "potisnute sredstvima elektroničkog ratovanja" - pa su pogodile zgrade kompleksa Moskva - City. No kad se čuje da su u zgradama koje su stradale zapravo bili radni prostori brojnih ruskih ministarstava i državnih službi, reklo bi se da su ta dva drona možda ipak i pogodila svoje mete. Među posljedice ovoga ranojutarnjeg napada treba brojiti i višesatne obustave premeta u više moskovskih međunarodnih zračnih luka radi kojih su ukupno bila odgođena 32 leta (Vnukovo njih 23, Domodedovo 5 i Šeremetjevo 4) - što je borbeni učinak kakav se dosad nije vidjelo.
Ne čudi onda da se i jučer popodne, u ponedjeljak, 31. srpnja, na sve to nadovezao i niz pojedinačnih napada raznim raketama - prvo na Harkiv (od 10 kamikaza-dronova navodno je sedam bilo srušeno i tri su pogodila, a onda se još sustavom S-300 uspješno gađalo industrijsku zonu), pa onda i oko Kupjanska (selo Veliki Burluk) te grad Krivi Rih. Ciljevi su uvelike bili civilni, kao u gradu Krivi Rih gdje su navodno dvije rakete sustava Iskander ili S-300 ispaljene s Krima pogodile stambene zgrade. U spašavanju koje je uslijedilo ostatak dana bilježilo se u Krivom Rihu ukupno 4 mrtvih i 75 ozlijeđenih civila. "Snimke udara jedne od raketa brzo su se proširile društvenim mrežama, radi čega su sigurnosne službe postupale protiv snimatelja koji je taj materijal široko podijelio. No, ako nekome u međuvremenu nije bilo jasno o čemu se zapravo radilo u nedjeljnom napadu dronovima na Moskvu – prilika za ponavljanje gradiva bila je danas ujutro, kada su opet u naletu bile tri letjelice, od kojih su dvije srušene protuzračnom obranom dok je treća opet pogodila istu poslovnu zgradu s državnim uredima koja je na meti bila i u nedjelju 30. srpnja."
Pomorska događanja - probijanje blokade i borbe na moru
O svim problemima koje su Ruskoj Federaciji radile bespilotne letjelice nad Moskvom bio je obaviješten i Vladimir Putin koji je zadnje dane provodio u Sankt Peterburgu. On se ondje nakon okončanja drugog po redu "Summita Rusija - Afrika", u petak, 28. srpnja, s više gostiju iz Afrike pridružio proslavi Dana mornarice - koji je u nedjelju, 30. srpnja, obuhvatio i mornaričku paradu te večernji vatromet. No sve to pokazivanje pomorske moći uopće nije olakšalo ruske praktične probleme na Crnome moru.
Naime, baš je u nedjelju došlo i do hrabrog probijanja pomorske blokade ukrajinske obale Crnoga mora, praktično uvedene nakon ruskog povlačenja iz tzv. "Žitnog sporazuma" sredinom ovog mjeseca. Iako se spominjalo da će sva plovila koja budu kretala prema ukrajinskim lukama biti smatrana "slobodnim metama", to nije omelo posade tri trgovačka broda da se upaljenih transpondera upute prvo teritorijalnim vodama Bugarske i Rumunjske, a onda i do ukrajinskih žitnih luka u delti Dunava. Izraelski, grčki i tursko-gruzijski brod preuzeli su rizik pod budnim okom NATO zrakoplova te su se uspjeli usidriti u ukrajinskoj luci Izmail na Dunavu - gdje će vjerojatno ukrcati žito prije povratka u sigurne vode. U očekivanju takvih događanja, Ruska Federacija je samo dan ranije demonstrativno bombardirala ukrajinski Zmijski otok - navodno kao demonstraciju mogućnosti koja očigledno ipak nije pokolebala spomenuta tri kapetana i njihove posade.
S druge strane, ove noći, od 31. srpnja na utorak 1. kolovoza, navodno se odvijao još jedan pokušaj ukrajinskog napada besposadnim plovilima na ruske brodove na Crnome moru, oko 340 km južno od Sevastopolja. Iako nije jasno je li cilj napada bilo rusko trgovačko brodovlje ili ruski patrolni brodovi Vasilij Bikov i Sergej Kotov (oba građena u okviru Projekta 22160) u njihovoj pratnji - ovi ratni brodovi su navodno svojim naoružanjem uspješno uništili sva tri besposadna plovila te nastavili pratiti tamošnji pomorski promet nakon odbijanja takvog napada. Dok smo već ranije najavljivali mogućnost širenja pomorskog ratovanja na Crnome moru prema napadima ukrajinskih besposadnih plovila na ruske ratne brodove - i nadalje ostaje otvoreno pitanje širenja takvih djelovanja na opći rat protiv trgovačkih brodova, od čega izgleda obje strane zapravo još zaziru.
Sva ta događanja dolaze i u kontekstu velikih problema koje Ruska Federacija ima i po pitanju osiguravanja kakvog-takvog funkcioniranja Krimskog mosta, na kojem i dalje aktivno traju popravci nakon ukrajinskog napada pomorskim dronovima izvedenog 17. srpnja, koji bi trebali biti gotovi do kraja ove godine. Iako se tim mostom učestalo obustavlja promet, u gotovo dnevnome ritmu, velik izazov predstavlja i zaštita ove kapitalne građevine od idućih napada - kakvi god oni mogli biti. Tako se posebno temeljito provjeravaju razna civilna plovila koja prolaze ispod Krimskog mosta, a prošlog je tjedna bilo naznaka da je ruski FSB barem u jednome brodu našao tragove eksploziva. Za plovilo na ruti iz Turske u Rostov tvrdilo se kako je nedavno bilo i u ukrajinskim lukama - što je samo dodatno potpirilo sumnje. Rezultat ovog slučaja bila je i zabrana prolaza, sidrenja te izvođenja raznih radova u tom prostoru, koju je rusko Ministarstvo obrane proglasilo krajem prošlog tjedna, da bi se trasu mosta onda krenulo i dodatno zatvarati plutajućim barijerama, mrežama te ogradama - ne bi li one poslužile kao brana za zaštitu od "površinskih te podvodnih napada dronovima".
Jednako tako, na Krimu je od 31. srpnja uvedena i zabrana prolaska civila po tzv. "Arabatskoj strijeli" - uskom kopnenom pojasu koji na istočnoj strani rubno spaja Krim s okupiranim prostorima Hersonske i Zaporiške oblasti. Na tom se prostoru čulo o planovima gradnje nove ceste za brže povezivanje Krima s okupiranim kopnenim koridorom te dalje Ruskom Federacijom - a čini se kako su nove mjere tek dio nastojanja da se osigura prioritet vojnom cestovnom prometu važnom za što bržu logistiku u vrijeme kad su tim pravcem opet oštećene željezničke veze (već spomenutim napadom na most u predjelu Čongara).
Ukrajina i NATO
Dok ruska logistika tako pati na jugu bojišta, određenu utjehu za rusku stranu predstavljalo je proteklih dana objavljeno zarobljavanje pojedinih komada zapadne vojne tehnike donirane Ukrajini - posebno francuski laki oklopnjak AMX-10RC i švedsko borbeno vozilo pješaštva CV-90. Ova će se borbena sredstva pridružiti već ranije prikupljenim zapadnim vozilima (navodno šest tipova) koje se otpremilo u Kurganmašzavod, dio ruskog industrijskog koncerna Rostek - ne bi li im se ondje ustanovile performanse te odredile slabosti i prednosti bitne za buduće borbene susrete na ukrajinskim bojištima.
No nije sve u tehnici - što dobro znaju u Kijevu, promatrajući niz vojnih obuka ukrajinskog ljudstva koje i dalje traju širom Europe - među ostalim i za oko 2000 ukrajinskih specijalaca u Velikoj Britaniji, kako su to opisali tamošnji mediji. Uz to, promišlja se i ukrajinsko upuštanje u razvoj općeg plana kompatibilnosti OS Ukrajine s NATO standardima. Doduše, to i ne bi trebalo biti tako teško, budući da je Ukrajina zadnjih mjeseci ionako na vlastitoj koži osjetila sve probleme usklađivanja razne NATO vojne robe - koja usprkos standardima u praksi ipak hoće biti raznolika i teško uskladiva. Veliki se tu doprinos očekuje i od Sjedinjenih Država - koje ne samo da trebaju službeno odobriti prijenos raznih materijala potrebnih za otpočinjanje obuke ukrajinskih pilota na borbenim zrakoplovima F-16 u Rumunjskoj te Danskoj, već su upravo i u postupku produljenja važenja sustava dostave pomoći Ukrajini kroz "zajam i najam" (Land-Lease). Ovaj sustav, kojeg se tijekom protekle godine izbjegavalo koristiti (preferirajući donacije pred davanjem opreme na dugoročne otplate), ističe krajem rujna s krajem američke fiskalne godine.
U tijeku je političko nastojanje da se njegovo produljenje proceduralno provuče kroz američki Kongres i omogući takav režim pomoći i za iduću fiskalnu godinu - makar kao otvorenu mogućnost, koju se i dalje ne bi intenziviralo sve dok su politički te sadržajno moguće direktne donacije. U idućoj fiskalnoj godini spominje se i najranija moguća pojava američkih tenkova Abrams u Ukrajini, kojih je za prvu silu obećan 31 komad, ali modela M1A1 (s obzirom na preinake potrebne da u ruke ukrajinskih protivnika ne padne i štogod od osjetljive američke vojne tehnologije). Do tad, Ukrajina ipak može računati na podršku iz Njemačke, koja je baš u petak objavila slanje dodatnih 20 komada bespilotnih letjelica RQ-35 Heidrun, još 8 samohodnih protuzračnih oklopnjaka Gepard i oko 15.000 pripadajućih granata, kao i 10 gusjeničnih vozila BV206, te 8 vozila hitne pomoći. Tog dana se čulo i kako bi nakon ljeta trebao u Ukrajini zaživjeti i zajednički remontni centar za tenkove Leopard i drugu vojnu opremu kojeg koncern Rheinmetall planira u suradnji s ukrajinskim partnerima - jednako kao što se jučer, u ponedjeljak 31. srpnja, potpisalo i usporedivi ugovor s turskom kompanijom Baykar Makina. Riječ je o planu uspostave servisnog centra za popravak turskih dronova u Ukrajini, koji u praksi predstavlja tek prvu fazu šire suradnje Ukrajine i Turske na polju zrakoplovne i vojne tehnologije.
No ne napreduju svi ukrajinski tehnološki poduhvati ovako dobro, čemu dobar primjer daju i nova zaoštravanja odnosa Ukrajine i konglomerata poduzeća u vlasništvu Elona Muska. Kako izgleda, Musk je ovih dana opet odbio zahtjeve ukrajinske vojske da im omogući korištenje satelitske komunikacijske mreže Starlink u području Krima. Ovo je nastavak periodično zategnutih odnosa Ukrajine i Elona Muska, koje će možda tek privremeno relaksirati odluka Ministarstva obrane Sjedinjenih Država da za Ukrajinu po posebnim uvjetima kupe oko 500 Starlink terminala - koji onda ne bi bili podvrgnuti potpunoj samovolji svojih privatnih tvoraca i sustavnih operatera. Ovakva je odluka bila donesena nakon više mjeseci ustrajnih molbi i pregovora i riječ je o kvoti uređaja koji bi trebali biti slobodnije korišteni, s manje prekida i nametnutih ograničenja. Ipak, ima za Ukrajinu dobrih vijesti i od pojedinih manjih država saveznica. Osim Slovačke, koja je isporučila prve dvije od ukupno 16 haubica Zuzana 2, kupljenih za Ukrajinu od Danske, Norveške i Njemačke - tu je i Republika Hrvatska. Ne samo da se prije koji tjedan čulo o skorom slanju robota za razminiranje koje proizvodi DOK-ING, nego izgleda da se praktično uhvatila i politička ponuda korištenja hrvatskih luka na Jadranu i Dunavu za pomoć pri blokadom otežanom ukrajinskom izvozu prehrambenih proizvoda.
Tijekom posjete hrvatske delegacije Ukrajini, jučer je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman dogovorio da će hrvatske luke i stvarno biti korištene - baš kako je to nedavno pred UN ponudio državni tajnik Frano Matušić iz tog istog vanjskoposlovnog resora. Naravno, dok tek treba izvidjeti slobodne resurse luka na moru (Rijeka, Ploče) i Dunavu (Vukovar, a možda i Osijek) - izazov je organizirati sam prijevoz takvih roba od Ukrajine do Hrvatske, što nipošto nije lako. Uz sve to, dotaklo se i pitanje međunarodne donatorske konferencije o razminiranju, koja bi se trebala održati u Zagrebu ovog listopada - dok je potpisana i konkretna hrvatska donacija za razminiranje Ukrajine. Riječ je o milijun eura koje Hrvatska šalje preko Svjetskog programa za hranu (WFP) za razminiranje poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini - što su potpisali hrvatski ministar Grlić Radman i predstavnik WFP-a u Ukrajini Matthew Hollingworth u prisutnosti i tamošnje ministrice gospodarstva Julije Sviridenko. To je ujedno i povijesno najveća hrvatska donacija Svjetskom programu za hranu, kojim god povodom i za koju god namjenu - i bit će korištena zajedno sa Švicarskim fondom za razminiranje ne bi li se barem donekle pomoglo sigurnoj proizvodnji hrane u ruralnim zajednicama Ukrajine. Takvi su radovi na razminiranju već u tijeku u oblasti Harkiv, a planira ih se proširiti na oblasti Herson i Mikolajev - čemu će konkretno pomoći i ova hrvatska donacija.