U petak je u Vatikanu objavljen novi Pravilnik Liječničkog vijeća Kongregacije za kauze svetih.
Njime se dodatno postrožuju kriteriji i postupci za utvrđivanje čudesa, tj. uglavnom onih ozdravljenja za koja medicinska znanost u tom trenutku svoga razvitka ne zna dati medicinsko objašnjenje, pa ih katolička kršćanska vjera može i smije pripisati posredovanju pokojnog vjernika izravno u Boga (jer čudesa, po katoličkome vjerskom nauku, ne čine sveci, nego samo i isključivo Bog; svako čudo koje budući svetac učini za života ili koje se dogodi po molitvi Gospi, svetom Anti ili kome inome odlučuje i proizvodi sâm Gospod Bog, pa i da bi tako demonstrirao koliko mu je svetac mio i uzrastao u milosti Njegovoj).
Budući da čovjek, i kad je vjernik, po svojoj ljudskoj prirodi teži dokazima i nastoji i najčvršću vjeru razdvojiti od lakovjernosti, u Katoličkoj crkvi su i za svetost iskali dokaze, izravno od jedinog Suca, dakle od Boga, pa je kreiran mehanizam po kojemu se od Stvoritelja zahtijeva jasan znak da je pokojnik svetac po Njegovim, a ne samo po ljudskim kriterijima. Eto, taj je dokaz čudo.
Čudesa - po crkvenim propisima nužna za kanonizaciju pokojnika u katoličkog sveca - pretvaraju se ipak u kamen kušnje unutar Katoličke crkve.
Teresin slučaj
Stanovitu je sablazan izazvalo prvo čudo prihvaćeno kao dokaz pri beatifikaciji majke Terese Kolkatske. Jednu su ocjenu dalji mjerodavni liječnici u Vatikanu, okupljeni u spomenutome Liječničkom vijeću, bitno je drukčija bila ocjena liječnika u Indiji, koji nisu bili katolici: po njima čudom ozdravljena žena poslije molitve pred slikom majke Terese nije imala rak nego cistu te je ozdravila ne po nebeskom zagovoru nego uslijed terapije, pa nije nikakvo čudo što u njenu organizmu nije bilo traga raka. A posrijedi je bila kauza beatifikacije nobelovke za mir, majke Terese, koja se barem uklapala u sve kriterije svetosti u pučkom značenju tog pojma. Pri nedavnoj kanonizaciji sv. Terese Kolkatske to se pitanje više nije ni postavljalo: u svjetskome kolektivnom imaginariju ona je svetica, bez obzira na vjerske dogme, a svetost ne znači bezgrešnost (što barem u Hrvatskoj znamo po dokazima).
Stanovitu pljusku kultu čudesa opalio je i sâm papa Frane kada je nonšalantno preskočio drugo zahtijevano čudo i papu Ivana XXIII proglasio svecem i bez njega jer, kako reče, ionako svi znaju da je taj “dobri Papa” bio svetac. A Papina je zadnja.
Izmišljeni sveci
Novi Pravilnik u Uvodu minuciozno navodi da je Katolička crkva zahtijevana čuda uvijek ispitivala maksimalnom strogošću. To, doduše, i nije baš istina, inače komisija koju je imenovao bl. Pavao VI ne bi mogla iz kalendara izbaciti rukovet svetaca koji nisu mogli izmoliti čudo u Gospodina naprosto zato što nisu ni postojali jer su bili ili izmišljeni (poput sv. Kristofora), ili rezultat pogreške u čitanju (skraćena formula “i svijetlost svijetlila” shvaćena je kao ime Filumena, pa je brzopleto proglašena djevicom i mučenicom), a bilo je i inih razloga, poput brkanja i brzdanja više osoba u jednu (sv. Nikola i sv. Valentin su najpopularniji primjeri), da i ne spominjemo presvlačenje prethodnih bogova u židovske proroke (sv. Ilija) ili kršćanske svece (sv. Vid), a svakome su se pripisivala čuda, palile svijeće i plaćale mise. Bilo bi vjerodostojnije da se spominjala strogost od davnina, pošto se i u dokumentu podsjeća da je papa Benedikt XIV uveo maticu liječnika vještaka 1743, da je Pio XII osnovao i povjerenstvo i vijeće 1948, da ih je sv. Ivan XXIII objedinio 1959, a da je bl. Pavao VI odobrio Pravilnik 1976.
Franin impuls
Nova prerada Pravilnika pokazala se nužnom poslije Apostolske konstitucije sv. Ivana Pavla II Divinus perfectionis Magister 1983, pa je ta prerada sada i učinjena, nakon kanonske 33 godine rada.
Razdvojena su liječnička od tehničkih vještava (npr. za slučajeve čudesno izbjegnute opasnosti), pa će za e slučajeve po istim kriterijima biti angažirani vanjski tehnički vještaci.
Apsolutna tajnost
Impuls je dao papa Frane, zahtijevajući da rad Vijeća bude strog i da izbjegava sablazan - kako vjersku, tako i svjetovnu, poput financijske. Istraživački novinari već desetljećima pokazuju da je put do svetosti lakši onome čija matična biskupija ili matični red u to ulaže više novca. To ne znači podmićivanje, ali dovoljno je i dati prednost onome tko plati brže i više, pa da predmet sirotijeg kandidata stigne na red kasnije, pa i o sv. Nigdarjevu.
Iako se to manje odnosi na liječnike a više na ostale faze kauze, Pravilnik utvrđuju da i njihove ekspertize odsad moraju biti plaćane isključivo bankovnim nalogom, a ne u gotovini.
Liječnici vještaci ni na koji način ne smiju biti u kontaktu s postulatorom kauze. Obavezani su na apsolutnu tajnost. “Pretpostavljeno čudo” koje vještaci tri puta odbace odnosno suspendiraju nikada više ne smije biti stavljeno na dnevni red.
A na kraju krajeva uvijek je na vladajućem Papi da ocijeni hoće li prihvatiti čudo, kao što samo o njemu ovisi hoće li i prihvaćena čudotvorca proglasiti svecem.