“Sadašnja vlast u Srbiji ima veliku potporu Europske unije”, piše Augustin Palokaj, naš dopisnik iz Bruxellesa. “Međunarodna zajednica ne smije dopustiti Vučiću … da se izvuče”, piše Tomislav Krasnec, dopisnik Večernjeg lista iz Bruxellesa.
Dva sjajna novinara izvanrednog uvida u djelovanje EU (obojica ukazuju i na benevolentno ponašanje američkog ambasadora u Beogradu) ne mogu sakriti nezadovoljstvo djelovanjem Bruxellesa i prizivaju akciju.
Ali akcije biti neće.
Dr. John C. K. Daly, stručnjak za eurazijske odnose i obrambenu politiku za The Jamestown Foundation i nerezidentni suradnik na Central Asia-Caucasus Institute u Washingtonu, ovako piše 6. prosinca u Eurasia Daily Monitoru: “Po mišljenju ovog autora, NATO mora priznati da stanovništvo, ekonomija i vojska čine Srbiju dominantnom silom na Zapadnom Balkanu.” Eto odgovora našim dopisnicima, EU pristupa ovoj regiji s pozicije odnosa snaga. Tako i SAD, cilj je zadržati Srbiju na sadašnjoj poziciji, sjedenja na više stolaca - EU, Rusija, NR Kina - kako ne bi sjela na samo jedan, ruski. Toga je svjestan srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i zato se tako ponaša.
Produžene ruke ambasade Srbije
Palokaj sjajno opisuje urede u Bruxellesu koji se “ponašaju kao da su produžene ambasade Srbije”, tako je, u njima sjede Španjolci i Slovaci, dvije od pet država koje ne priznaju Kosovo i zbog toga su spremni podržati i Vučića. U jednom je Mađar koji slijedi politiku trajnog prijateljstva Budimpešte i Beograda.
Krasnec je potpuno u pravu kad upozorava da je Srbija uz Vučića, ali Beograd nije. Vučić je toga bio svjestan i, umjesto da dozvoli ovakvoj opoziciji da odnese pobjedu - neminovno bi se posvadili u podjeli vlasti jer su heterogeni - ponaša se kao svaki diktator, ne smije dozvoliti poraz jer mu to nagriza lik i djelo.
EU i SAD su zadovoljni stavom da je Vučić većinski dobio izbore u Srbiji. Beograd su lokalni izbori.
I kad je to međunarodna zajednica djelovala, a da nije bilo rata? I što je to danas međunarodna zajednica? Globalni se poredak promijenio, tijelo koje je trebalo djelovati, Vijeće sigurnosti UN-a, odavno je krahiralo, OESS je blokiran. Zašto bi se onda EU i SAD baktali sa srbijanskim izborima dok im se ekonomija ljulja na rubu recesije, a dvije ozbiljne krize plamte na obodu Europe. Trpe i Orbána, nije Vučić najgori.
Radosław Markowski i Piotr Zagórski u časopisu European Union Politics uvode novi termin, Eurodisappointed, “razočarani ograničenim odgovorom EU-a na demokratsko nazadovanje”. Tekst se bavi Poljskom, ali eto, dragi dopisnici, vrijedi i za Srbiju.