Spȍmenīk je djelo posvećeno uspomeni na ljude odnosno događaje. Obično više govori o onome tko ga podiže (ili ruši), nego o onome koga spominje.
Spomenik žrtvi je moralna obaveza, spomenik velikanu je uzaludan ako ne poštujemo njegovo djelo. Horacije je za svoje stihove kazao: „Izgradih spomenik trajniji od mjedi, koji ne mogu pohabati ni kiše ni vjetri“ (Exegi monumentum), a opetovao je to Puškin. Umjesto u mauzoleju, Aristotel je u knjigama, i svojima i svih koji su od njega uzimali kroza stoljeća. Svaka je biblioteka puna spomenika, a i mnoga galerija.
Iz pradavnih dubina povijesti stižu nam nadgrobni spomenici, od tumula i gomila, moćnicima čije je ime zagubljeno a moć zaboravljena, megalomanskih piramida, po kojima se pamte faraoni, na primjer Kufu...