Sastanak Zbora radnih ljudi u važnoj zagrebačkoj izdavačkoj kući početkom osamdesetih. Zadatak je izglasati samodoprinos za novu bolnicu. Broje se glasovi. Onih za samodoprinos znatno je manje od ostalih. Glasanje se ponavlja. Rezultat je sličan, s nešto više suzdržanih glasova. U sljedećem ponovljenom krugu raste broj suzdržanih, ali i dalje nema entuzijazma za izglasavanje samodoprinosa.
Predsjednik Zbora poziva na razum: "Drugovi, već je deset sati navečer, svi hoćemo kući, ali znamo što nam je zadatak. Sastanak je gotov kad se izjasnimo kako je odlučeno". Nešto prije ponoći umorni Zbor napokon izglasava samodoprinos. Ovaj put nema glasova protiv, preživjela su dva-tri suzdržana, ali oni svoju budućnost ionako ne vide u poduzeću. Uostalom, zašto bi se...