Jevhen Junakov, gradonačelnik Velikog Burluka u ukrajinskoj regiji Harkiv, identificiran je kao suradnik s Rusima. Operacija je trajala mjesec dana. Posao je dodijeljen Kavkazu, zapovjedniku specijalaca i skupini lokalnih časnika. Njegovi su ljudi danima pomno promatrali svoju metu - kada je bio u kupovini, kada i gdje se preselio, razinu njegova osiguranja. Nakon što su detonirali bombu, iz daljine, nestali su sakrivši se u sigurnim kućama unutar okupiranog teritorija. Skupina se vratila na teritorij pod ukrajinskom kontrolom samo nekoliko tjedana kasnije, nakon što je grad bio oslobođen. Junakovljevo tijelo nikada nije pronađeno.
Tijekom 18 mjeseci rata deseci osoba poput Junakova bili su meta kirurški preciznih operacija diljem okupiranih područja Ukrajine i unutar same Rusije. Osobe bi bile upucane, dizane u zrak, vješane, a ponekad i trovane žestokim pićem u koji je ubačen otrov. Ukrajina je škrta na riječima kada je riječ o njihovoj umiješanosti u atentate, no malo tko sumnja u sve prepoznatljiviji ‘potpis‘ njihovih sigurnosnih službi.
I same tamošnje službe daju jake nagovještaje toga. "Svaka osoba koja izda Ukrajinu, puca na Ukrajince ili ispaljuje projektile na Ukrajince, trebala bi shvatiti da je se promatra i da će biti izvedena pred lice pravde", kaže Andrij Černjak, časnik GUR-a, ukrajinske vojno-obavještajne agencije. U intervjuu u srpnju njegov šef, general Kirilo Budanov, otišao je korak dalje. "Ako pitate o (stvaranju verzije) Mossada... Ne trebamo. Već postoji", rekao je on.
Serija ubojstava
Spominjanje izraelske špijunske agencije animira Ukrajince, očajnički željne pravde. Zapravo, podrijetlo političkih ubojstava je, kad je Ukrajina u pitanju, bliže kući. Mossad je, naime, naučio velik dio svog zanata od tajne policije iz sovjetskog doba i njezinog osnivača, Pavela Sudoplatova, koji je rođen u Melitopolju u sada okupiranoj južnoj Ukrajini. Sudoplatov je 30-e godine prošlog stoljeća proveo infiltrirajući se u ukrajinske nacionalističke skupine i osobno je raznio jednog od njihovih vođa bombonijerom. Također je organizirao atentat na Lava Trockog 1940. godine, kako podsjeća The Economist.
U modernoj Ukrajini atentati datiraju barem od 2015. godine, kada je tamošnja domaća sigurnosna služba (SBU) osnovala novo tijelo nakon što je Rusija okupirala Krim i istočni Donbas. Elitna 5. protuobavještajna uprava započela je svoj život kao diverzantska skupina u odgovoru na invaziju. Kasnije se fokusirala na ono što se eufemistički naziva "mokrim radom", ubojstvima ili atentatima koji uključuju prolijevanje krvi.
Valentin Nalivajčenko, koji je u to vrijeme bio na čelu SBU, kaže da je do promjene došlo kada su tadašnji ukrajinski čelnici odlučili da politika zatvaranja kolaboracionista nije dovoljna. Zatvori su bili prepuni, ali malo njih je to odvratilo od kolaboracionizma. "Nevoljko smo došli do zaključka da moramo eliminirati teroriste", kaže on. Bivši službenik uprave to opisuje na sličan način. "Morali smo rat dovesti k njima".
U 2015. i 2016. uprava je bila povezana s ubojstvima ključnih zapovjednika u Donbasu koje je podržavala Moskva - Mihail Tolcih, zvan Givi, ubijen u raketnom napadu; Arsen Pavlov, zvan Motorola, raznesen je u dizalu; Aleksandar Zaharčenko je dignut u zrak u restoranu. Insajderi obavještajne službe kažu da 5. uprava SBU-a igra središnju ulogu u operacijama protiv Rusije. SBU-ova relativna veličina i proračun - pet puta veći od GUR-ova - znače da su bili najsposobniji za obavljanje najsofisticiranijih poslova, primjerice bombardiranje Kerčkog mosta, koji povezuje Rusiju s Krimom, u listopadu prošle godine.
SSO - nova važna skupina koja koordinira partizane
Drugi, pak, naglašavaju ulogu GUR-a s njegovim podzemnim mrežama i povećanim značajem tijekom rata. "Mi smo uglavnom ‘bijeli ovratnici‘ (osobe koje rade zahtjevnije uredske poslove, za koje je potrebno viša razina osposobljenosti ili obrazovanja)", inzistira izvor iz SBU-a.
Još jedan sve važniji akter u okupiranoj Ukrajini su Snage za specijalne operacije (SSO). To je relativno nova skupina koja koordinira Ruh Oporu (Pokret otpora), odnosno ukrajinske partizane. Operacija u Harkivu, primjerice, bila je SSO-ova, kako piše Economist. Denis Jaroslavski, časnik SSO-a, kaže da ova služba sada nastoji dobiti više ovlasti za provođenje operacija unutar same Rusije. No, to nije univerzalno pozdravljeno u drugim dijelovima ukrajinske obavještajne zajednice.
Smatra se da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odobrava najkontroverznije operacije, iako se druge odluke delegiraju. Vladin izvor na visokoj razini koji je upoznat s tim radom, odbio je razgovarati o detaljima. "Važno je ne komentirati ili čak ne razmišljati o takvim operacijama". Ipak, kaže da je Zelenski izdao jasnu naredbu da se izbjegavaju kolateralne žrtve među civilima. "Predsjednik ovu uputu priopćava ljudima službeno, a povremeno i vičući na njih". Ukrajina mora pažljivo birati svoje mete, dodaje ovaj izvor - no, možda "nije uvijek" tako bilo.
Ukrajinsko rukovodstvo našlo se pod posebnom pažnjom u listopadu, kada je New York Times izvijestio da ih američka vlada okrivljuje za autobombu koja je ubila Darju Duginu, kćer Aleksandra Dugina, nacionalističkog ruskog filozofa. To je zaoštrilo ionako žustru raspravu unutar ukrajinske obavještajne službe. Nije bilo jasno je li Dugina doista ta koja je trebala umrijeti jer neka izvješća sugeriraju da su ona i otac zamijenili automobile.
Impulzivnost umjesto logike
No, niz kasnijih operacija usmjerenih na ruske ratne i kremaljske propagandiste srednje razine pokazao je trend s kojim nekolicina insajdera koji su govorili za Economist nije zadovoljna. "To su marginalne figure", kaže jedan izvor u protuobavještajnoj službi SBU. "Zbog toga se osjećam neugodno". Bivši službenik 5. uprave SBU-a sugerira da su operacije osmišljene prije kako bi impresionirali predsjednika, a ne se približili pobjedi. "Klaunovi, prostitutke i dvorske lude su konstanta u ruskoj vladi", kaže on. "Ubijte jednog od njih i drugi će se pojaviti na njihovom mjestu".
Bivši špijun navodi da je zabrinut što je kampanja atentata u Ukrajini vođena impulzivnošću, a ne logikom. Neka od ubojstava, navodi, imaju korisnu psihološku ulogu - podići cijenu ratnih zločina i podići raspoloženje običnih Ukrajinaca. To je "sigurno" bio slučaj sa Stanislavom Ržickim, bivšim zapovjednikom podmornice, za kojeg se vjeruje da je ispalio projektile koji su ubili 38 Ukrajinaca u Vinici u srpnju prošle godine. Ubijen je godinu dana kasnije dok je trčao u parku u ruskom Krasnodaru.
No, druge operacije upućivale su na odsutnost strategije. Jako su riskirali izlažući izvore, metode i opseg ukrajinske infiltracije u Rusiju. "Naše sigurnosne službe ne bi trebale raditi stvari samo zato što mogu", kaže bivši špijun. Andrij Jusov, glasnogovornik vojno-obavještajne službe, inzistira na tome da Ukrajina izbjegava ono što je nazvao "slijepim terorom". Cilj nije zastrašiti neprijatelja, kaže on, već "istjerati ga s okupiranih ukrajinskih teritorija". Ali ukrajinski špijuni nastavili bi "identificirati i iskorištavati rusku psihologiju i ranjivost" gdje god bi ih detektirali.
Ipak, naravno, vrijedi i obrnuto - infiltracija ruskih agenata u sigurnosne službe Ukrajine i dalje je veliki problem. Prema procjeni nekih insajdera, to je najveća pojedinačna prepreka bilo kakvim pokušajima stvaranja ukrajinskog Mossada. Bivši šef unutarnje sigurnosti SBU-a pobjegao je iz Ukrajine pod plaštom sumnje, a protiv njega se u odsutnosti vodi istraga zbog izdaje. Povjerenje ostaje problem u službi, a sve osim onih najmanje osjetljivih operacija provode se u malim grupama. "Ljudi su uvijek naša najslabija karika", kaže izvor SBU-ove protuobavještajne službe. "Oni su daleko ‘najskliskiji‘ dio naših kalkulacija", zaključuje ovaj izvor.