Smrtonosne zrakoplovne nesreće Boeinga 737, koje su odnijele gotovo 400 ljudskih života, bile su “tragedija koja se mogla izbjeći”, zaključak je istrage Zastupničkog doma američkog Kongresa. Rezultati istrage, demokratima predvođenog, Zastupničkog doma SAD-a dokazuje da je Boeing znao za probleme s tim modelom zrakoplova godinu dana prije prvog pada, i nije poduzeo ništa u vezi toga.
“Dvije nesreće bile su užasna kulminacija niza loših tehničkih pretpostavki Boeingovih inženjera, nedostatak transparentnosti Boeingove uprave i izrazito nesposobnog nadzora Savezne uprave za civilno zrakoplovstvo (FAA), koje su dovele do pogubnog rezultata”, stoji u izvješću Odbora za promet i infrastrukturu Zastupničkog doma.
Pad dvaju potpuno novih Boeinga 737 MAX 8 zrakoplova, podsjetimo, odnijeli su 346 ljudskih života. Prvi se dogodio u listopadu 2018. godine u Indoneziji, a druga nesreća uslijedila je u ožujku prošle godine u Etiopiji. Tragedije su potresle globalnu avioindustriju i prizemljile tisuće aviona.
Konkurenti
Pet je glavnih pogrešaka koje je Boeing napravio, ističu demokrati u novom izvješću. Prvo, utrka s Airbusom navela je Boeing da stavi brzinu proizvodnje ispred sigurnosti javnosti. Naime, u američkoj zrakoplovnoj kompaniji, koja je jedan od svjetskih lidera u proizvodnji putničkih aviona, postojao je ogroman pritisak da izbaci novi model 737 MAX. U isto vrijeme, europska zrakoplovna kompanija Airbus radila je na proizvodnji modela A320neo.
Boeing je htio na vrijeme predstaviti svoj novi model i pobijediti konkurenciju, zbog čega je u drugi plan stavio sigurnost putnika i pilota. Druga greška kompanije je to što je donijela krive pretpostavke o softveru MCAS, koji u određenim uvjetima automatski gura nos zrakoplova prema dolje.
Radi se o softveru koji prilikom aktivacije diže stražnji dio aviona i spušta nos. Ako se aktivira greškom, pilot može manualno podići avion, no nakon svake takve pilotske intervencije, MCAS se ponovno aktivira. Boeing je pretpostavio da će piloti biti u stanju ublažiti svaki mogući kvar. Treće, Boeing je zatajio vrlo važne informacije od FAA-e, svojih klijenata i pilota. Odbor je u ovom opisu upotrijebio sintagmu “kultura skrivanja”.
Piloti uopće nisu znali da postoji softver MCAS, a Boeing je prikrivao i postojanje problema s AOA Disagree upozorenjem koje nije radilo na 80 posto 737 Max zrakoplova. Kompanija je za postojanje problema javno optužila dobavljača, no istraga je pokazala kako Boeing prvim testiranjem ovog softvera 2015. g. nije otkrio problem.
Onda je u kolovozu 2017. godine, pet mjeseci nakon što je FAA dala certifikat za 737 Max 8, Boeing svom dobavljaču rekao kako postoji problem i da softver ne funkcionira na većini zrakoplova. No, umjesto da o tome obavijesti pilote, FAA i klijente, Boeing je odlučio odgoditi ažuriranje softvera do 2020., dakle tri godine kasnije, kad je trebao izaći 737 Max 10.
Nesigurnost
Četvrti problem je postojanje sukoba interesa. Pojedini zaposlenici Boeinga, koji su bili ovlašteni obavljati posao u ime FAA-e, nisu upozorili agenciju na moguće sigurnosne probleme. U određenim slučajevima, zaposlenici su interno iznijeli zabrinutost, ali ta mišljenja nikad nisu došla do FAA-a, i zbog toga nije došlo do promjena u dizajnu. Posljednja fatalna greška prst upire upravo u FAA, koju demokrati optužuju da je stala na stranu Boeinga i zanemarila mišljenje vlastitih stručnjaka.
FAA-ovi stručnjaci utvrdili su da u nekim slučajevima postoji potencijalna nesigurnost te kako zrakoplovi nisu u skladu s FAA-ovim propisima. No, agencija je odbacila ta mišljenja zbog toga što su bili više orijentirani na poslovne rezultate i profit, stoji u izvješću. Izvješće na ukupno 238 stranica rezultat je 17-mjesečne istrage, pet javnih rasprava, 24 intervjua i 600 tisuća stranica dokumenata.