VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ruski proboji jalovi, Ukrajina stabilizira bojište: ‘Agresor u sjeni ofenziva razvija novu taktiku‘

Ukrajinci provode postupak stabilizacije na poprištima donedavne bitke u regiji Harkiv, u Hersonu traju borbe u tri odvojene zone

Igor Tabak, ‘ježevi‘, tj. barikade za tenkove u Kijevu, ruski tenk u Ukrajini

 Afp/Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Ukupno 205. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini uvelike prolazi u sjeni dvije ofenzive branitelja - kako one vidljivo uspješne u Harkivskoj oblasti, tako i one nadalje nastavljajuće te polaganije u Hersonskoj oblasti. U sjeni tih uspješnih ofenziva, Ukrajina je krenula i sa svojim saveznicima podrobnije definirati svoje daljnje vojne potrebe, naglašavajući kako su postignuti uspjesi tek dokaz ispravnosti politike pojačanog naoružavanja vlasti u Kijevu. Tako je i prema Sjedinjenim Američkim Državama navodno dostavljen novi popis želja - na što je službeni Washington jučer odreagirao po svom, objavivši 21. pošiljku vojne pomoći, sastavljenu prema principu predsjedničkog povlačenja roba iz rezervi državnih tijela SAD (Presidential Drawdawn Authority).

Vrijednost pošiljke je oko 600 milijuna USD, a ona sadrži: dodatne rakete za precizni sustav HIMARS, 36.000 granata kalibra 105 mm, 1.000 preciznih granata za haubice 155 mm, 4 topnička radara, 4 kamiona i 8 tegljača, sredstva za razminiranje, tehniku za borbu protiv bespilotnih letjelica, razne mine i eksplozive, streljivo za ručno naoružanje te opremu za noćno gledanje i ratovanje u nadolazećoj zimi. Baš ove zadnje stavke - razna vojna elektronika, neborbena sredstava i zimska oprema, izgleda da će se uskoro naći i na repertoaru japanske pomoći Ukrajini, o čemu se ovih dana posebno razgovaralo kako s tamošnjim Ministarstvom obrane, tako i s pojedinim velikim kompanijama. Naime, i Japan nastavlja podupirati Ukrajinu, provoditi sankcije Rusiji, a sudjeluje i pri istraživanju potencijalnih ratnih zločina u Ukrajini u okviru Međunarodnog kaznenog suda.

Ponešto konkretnija trebala bi biti pomoć Velike Britanije, u kojoj je od prvotno najavljenih oko 10.000 do sada dovršena obuka oko 5 tisuća ukrajinskih vojnika - u okviru programa koji traje već od početka ljeta, i kojem se zadnje vrijeme svojim instruktorima pridružio i veći broj NATO država. Ta djelatnost, sada nazvana „Operacija Interflex“, probila je led po pitanju masovnije vojne obuke Ukrajinaca u inozemstvu, a uz Dansku koja je već ranije najavila kako misli kod sebe pokrenuti nešto slično, baš danas se i od Francuske, Njemačke te Poljske čulo kako bi i one krenule u pružanje dugoročne pomoći Ukrajini kroz uspostavu posebne misije za obuku pripadnika ukrajinskih Oružanih snaga.

Pale brane u Njemačkoj

No, ova objava tek je dio preokreta koji je izgleda na djelu u Njemačkoj po pitanju Ukrajine i pomoći vlastima u Kijevu. Nakon što se dugo oklijevalo - što je kulminiralo početkom ovoga tjedna, kada je tamošnja vojna industrija počela prigovarati kako obnavlja staru tehniku za Ukrajinu, ali im Vlada ne dopušta njen izvoz - sredinom ovoga tjedna kao da su tu pukle neke brane. Prvo je u srijedu 14. rujna objavljeno da u Ukrajinu odlaze još 4 protuzračna oklopnjaka Gepard (ondje je sada ukupno njih 24), i medicinski frižideri, a dodano je novaca i u Europski instrument mirovne pomoći (European Peace Facility - EPF) koji bi trebali biti na raspolaganju za Ukrajinu.

Samo dan kasnije, u četvrtak 15. rujna njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht objavila je slanje put Ukrajine i 50 MRAP vozila tipa Dingo, te još dva precizna raketna sustava MARS 2 na gusjenicama, s oko 200 pripadajućih raketnih projektila - navodeći kako je tu riječ o robi o kojoj se raspravlja od srpnja. Ipak, jednako je jasno da se nije tako dugo raspravljalo o dodatne dvije objavljene njemačke inicijative - prva od kojih obuhvaća jučer obznanjenu organizaciju skupa o obnovi Ukrajine 25. listopada u Berlinu, dok druga obuhvaća danas objavljeno privremeno preuzimanje dviju podružnica Rosnefta u Njemačkoj. Preuzimanjem na 6 mjeseci operativne kontrole nad poduzećima „Rosneft Deutschland GmbH (RDG)“ i „RN Refining & Marketing GmbH” planira se od 16. rujna do veljače 2023. godine osigurati neprekinuti rad triju njemačkih rafinerija nafte - u Schwedtu, Karlsruheu i Foburgu an der Donau.

I dok Njemačka kreće dodatno opremati ukrajinske vojne snage te osiguravati svoju opskrbu energentima tijekom ove zime - Turska se izgleda u Uzbekistanu aktivno bori za nastavak provedbe svoje inicijative pomorskog izvoza prehrambenih proizvoda iz zaraćene Ukrajine i Ruske Federacije. Iako se prošlog tjedana itekako čulo o ruskom nezadovoljstvu ovim sustavom - koji je Ukrajini do sredine ovoga tjedana omogućio izvoz oko 3,1 milijuna tona prehrambenih roba putem više od 134 teretna broda koja su mogla ploviti iz Odese, Čornomorska i luke Južni - očigledno je da se tu igra i jedna šira igra.

Dramatično rusko popunjavanje praznina

Naime, baš je nesmetano održavanje prometa spomenutim „žitnim koridorom“ izgleda potaklo i vlasti SAD da do daljnjega odustanu od proglašenja Ruske Federacije državom podržavateljicom terorizma, dok bi uskoro tim putem mogao prema zemljama u razvoju krenuti i izvoz ruskih umjetnih gnojiva - gdje oko 300 tisuća tona takve robe otposlano besplatno očigledno predstavlja jaku kartu u budućim ruskim igrama na polju međunarodne politike. Dio tih igara su izgleda bila i ruska nastojanja za dobavom borbenih bespilotnih letjelica iz Irana, o kojima su zapadni izvori pisali tijekom kolovoza, da bi tijekom ovoga tjedna prvi ostaci takve vojne tehnike bili prikupljeni na bojištima Ukrajine.

Konkretno, u utorak 13. rujna ostaci kamikaza-drona Shahed-136 (Geran-2) bili su pronađeni oko grada Kupjanska, koji se tijekom zadnjih faza ukrajinske ofenzive u Harkivskoj oblasti našao podijeljen među zaraćenim stranama, a onda su takvi ostaci (posebno iranski motor Mado M550) 15. rujna pronađeni i kod Nikopolja u Djepropetrovskoj oblasti. Dio je to širih ruskih nastojanja za nadomještanjem praznina i manjkova koje je aktualni rat u Ukrajini otkrio širom njihova obrambenog sustava - gdje se navodno i od Tadžikistana traži streljivo za sustave sovjetskog podrijetla (rakete sustava BM-27 „Uragan“ te granate kalibra 203 mm za sustav 2S7 Pion), kao i motore za oklopnjake BMP-1 i BMP-2, dok i ta (baš kao i susjedne države) postaje plodnim tlom i za rusko novačenje dragovoljaca za ratovanje u Ukrajini.

No, uz pokušaj takvog popunjavanja ispražnjenih kadrovskih pozicija pretežito veterana ili osoba s vojnom izobrazbom, u srijedu 14. rujna je pod reflektore svjetske javnosti isplivao i napor Vladimiru Putinu bliskog magnata Jevgenija Prigožina da ljudima popuni redove svoje privatne kompanije Wagner. Video od oko 5 minuta trajanja Prigožina je pokazao u ruskim zatvorima kako zatvorenicima opisuje potencijalni posao koji bi im u samo nekoliko mjeseci donio novce i oprost svih grijeha, opisujući pritom i oštru disciplinu koju trebaju očekivati na ratištima pod zastavom Wagnera.

Ukrajinska stabilizacija povraćenih područja

A kako stvari stoje na bojištima Ukrajine? Pa to je prilično jednostavno. S jedne strane treba spomenuti da i nadalje, baš kao i svih proteklih tjedana, ruske snage nastavljaju svoje pokušaje prodora kroz ukrajinske obrambene linije na istoku Donbasa. Njihovi su napadi na grubo koncentrirani oko grada Bahmuta, posebno na njegovu jugoistoku, i kod Donjecka, na zapadu i jugozapadu tog grada. Sva ta djelovanja, ako u posljednje vrijeme i imaju nekog manjeg uspjeha, nisu dovela do nikakvog bitnijeg preokreta borbene situacije. Za to vrijeme fokus većine promatrača rata u Ukrajini bio je posljednje vrijeme koncentriran na ukrajinske ofenzive - onu započetu 29. kolovoza u Hersonskoj oblasti, i drugu otpočetu 6. rujna u Harkivskoj oblasti.

Iako je posljednjih dana ritam dolaska svježih vijesti s harkivske bojišnice pomalo usporio, to je uvelike bilo zbog nastavka oslobađanja istočnih dijelova te ukrajinske oblasti, te zbog postupka „stabilizacije“ koji vlasti Ukrajine nastoje provoditi na poprištima donedavne bitke. Naime, oslobođeni prostor od oko 9.000 kvadratnih kilometara još je itekako pun ostavljene vojne tehnike, minskih zapreka i uništene infrastrukture, a ne bi čudilo da se naokolo još kreće i oveći broj ruskih vojnika koji ili razmišljaju o predaji ili se nastoje provući bilo do granica Ruske Federacije ili do nekih područja pod ruskom vojnom kontrolom. Uglavnom, tu je oslobođeno oko 400 većih ili manjih mjesta s preko 150.000 stanovnika, deseci tisuća ruskih simpatizera izgleda su krenuli u bijeg s ruskom vojskom u povlačenju, a na oslobođenim područjima tek predstoji i obnova opskrbe strujom, mobilnih komunikacija, te raznih državnih sustava pred hladnu zimu koja nadolazi.

Na kraju su ukrajinske snage, kako izgleda, sa svojim napredovanjem načelno stale na potezu koji od ruske granice na jug ocrtava rijeka Oskil, iako je moguće da su na pojedinim mjestima uspjeli zauzeti i manje mostobrane preko te rijeke dalje na istok. Time je oslobođeno oko 94 posto Harkivske oblasti, a na preostalih 6 posto trenutno ruske snage nastoje uspostaviti kakvu-takvu novu obrambenu liniju. Kako izgleda, oslonac ove linije bi dobrim dijelom trebao biti oslonjen na tok manje rijeke Žerebec, koja teče paralelno Oskilu oko 20 kilometara istočnije. Ukupno gledano, ta obrambena linija bi se načelno naslanjala na gradove Troicke na sjeveru, Svatove u sredini, te Kremina na jugu.

No, treba napomenuti kako taj ruski obrambeni postav već u svome startu ima i suštinski problem na svome južnom kraju, gdje su posljednjih dana ukrajinske snage uspjele uspostaviti nekoliko mostobrana na sjevernoj obali rijeke Siverski Donjec o koju se ruska obrana oslanja u Donbasu. Oslobođena područja (1) oko Svjatogirska, (2) oko Limana kod kojeg traju borbe, te navodno (3) i sjeverno od nedavno nanovo oslobođene Bilogorivke, ako se pokažu održivima, lako mogu postati temeljima nekog budućeg ukrajinskog napredovanja na sjever – direktno u bok novo uspostavljenih ruskih obrambenih položaja na granici Harkivske i Luhanske oblasti.

U Hersonu borbe u tri odvojene zone

Na dijametralno suprotnoj strani ukrajinskog bojišta, na jugozapadu Hersonske oblasti, uz Crno more i rijeku Dnjepar, nastavljaju se borbena djelovanja po čitavom prostoru od Rusa okupirane enklave na zapadnoj obali Dnjepra. Dok ukrajinske snage taj čitav prostor i nadalje drže pod „vatrenom kontrolom“ preciznih raketnih sustava HIMARS, radikalno otežavajući rusku dostavu potrepština i pojačanja - ondje se i nadalje vode borbe u barem tri odvojene zone. Kao prvo, na sjeveru enklave izgleda da su branitelji uspjeli potisnuti Ruse od grada Krivi Rih, doduše manje uz rijeku Ingulec (gdje se borbe vode južno od Arhangeljske i oko Novopetrivke), a ponešto više istočno, prema zapadnoj obali Dnjepra (gdje od oslobođenih mjesta Visokopilja i Oljgine nova crta bojišta ide jugoistočno prema mjestu Zolota Balka na Dnjepru).

Kao drugo, u središnjem dijelu ove enklave izgleda da se bilježi širenje mostobrana koji ukrajinske snage već duže drže na istočnoj obali rijeke Ingulec. Osim što se u dubinu stiglo oko 13 km (otprilike do sela Šćasljive), sada je i u osnovici tog mostobrana dostignuta širina od barem 13 km, od sela Bilogirka sjeveroistočno, do Male Seideminuhe na jugozapadu. Dok izgleda da se borbe vode na pojedinim dijelovima tog mostobrana, ruski su izvori ponosni na činjenicu da njihova strana izgleda još u svojim rukama drži Davidov Brid, nedaleko kojeg je i otpočelo to ukrajinsko napredovanje. Kao treće, dalje južno, u široj okolici grada Hersona, ukrajinske snage izgleda napreduju na istok u nekoliko načelno paralelnih pravaca (1) nedaleko crnomorske obale, gdje se vjerojatno borbe i dalje vode istočno od mjesta Oleksandrivka, dok su ruske položaje u njegovom zaleđu Ukrajinci navodno pokušali zaobići prodorom u smjeru ponešto istočnijeg obalnog mjesta Sofijivka.

Zatim je tu (2) nešto sjeverniji pravac koji načelno prati cestu M14 od Mikolajeva prema Hersonu, gdje su ukrajinske snage uspjele osloboditi Kiselivku te se još malo primaknuti prema desetak kilometara udaljenim predgrađima Hersona. Ujedno su (3) na tom načelnom smjeru produžena i djelovanja sjeverno od te ceste, od sela Ternove Podi na istok preko Šmidtove. Nije do kraja jasno da li se u dodatku na sve to formira i još jedan smjer ukrajinskog napredovanja između borbene zone kod Hersona i već spomenutog mostobrana preko Inguleca - konkretno, u prostoru od mjesta Voskresenske prema ruskom uporištu Snigurivka na Ingulecu uzduž ceste T1508. Ondje se borbe vode otprilike na pola puta, a nakon oslobađanja sela Blagodatne i uzastopnih ruskih protunapada, borbe i dalje traju oko Kvitneve i Kiselivke na oko 6 km južno od te prometnice.

Udari na infrastrukturu i ratna vodna nepogoda

Kakvo je stanje u svim dijelovima bojišta dobro pokazuje i aktualna orijentacija ruskih snaga na uništavanje ukrajinske kritične infrastrukture - gdje se prvo 11. i 12. rujna na meti našla elektro-opskrbna mreža. Tada je bila gađana termo-elektrana Harkiv, koja je bez struje na duže ili kraće ostavila potrošače u više ukrajinskih oblasti, da bi se taj pristup ratovanju nastavio i u srijedu 14. rujna - kada se na meti ruskih raketa našla brana hidroelektrane kod grada Krivi Rih, nedaleko bojišta kod Hersona. Popodnevni napadi projektilima Kh-101 ispaljenim iz zrakoplova Tu-95MS otvorili su prodor u brani na zapadu grada, tako da je voda iz tamošnje akumulacije navrla u inače obuzdanu rijeku Ingulec. Razina rijeke je brzo porasla za oko 2,5 metara, a prodor oko 100.000 kubika vode u sekundi brzo je poplavio pojedine dijelove grada Krivi Rih, te oštetio neke od nedalekih mostova.

Do četvrtka 15. rujna navodno je prodor bio za prvu ruku saniran - zatrpan s oko 50 kamiona građevinskog materijala - da bi onda napad bio ponovljen i jučer popodne i opet danas. Napomenimo kako cilj ovih djelovanja nije bilo tek nanošenje štete gradu i njegovim stanovnicima, ili uništavanje ukrajinske elektro-infrastrukture - već je izgleda namjera bila i šira. Naime, rijeka Ingulec je u svom donjem toku poprište borbi u Hersonskoj oblasti, gdje su preko nje postavljeni i brojni pontonski mostovi.

Oni bliži gradu Krivi Rih pripadaju ukrajinskoj strani, kod njihova mostobrana južno od naselja Davidov Brid - pa se čulo i nagađanja da se baš i njih htjelo otplaviti puštanjem vodnoga vala niz rijeku. Iako je to itekako moguće, takva bi stvar bila od upitne koristi za ruske agresore, budući da još malo dalje nizvodno od Davidova Brida, kod mjesta Darivka, i oni sami imaju u pogonu pontonske mostove i skele na Ingulecu - koje vjerojatno također neće bezbolno proći kroz ovu ratom izazvanu vodnu nepogodu.


(Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. listopad 2022 21:31