Utorak 23. svibnja ujedno je bio i 454. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Zadnje dane relativno lijepog i toplog vremena obilježila su intenzivna sukobljavanja uzduž crte bojišta, koja će ponešto oslabiti tijekom idućih dana – za koja se predviđa kvarenje vremena i praktično tjedan dana proloma oblaka s jakim kišama. Uz topničke duele uzduž kompletne bojišnice, te nekoliko dana započetih ruskim udarima po ukrajinskoj pozadini, bilo raketnim naoružanjem bilo kamikaza-dronovima, bilježen je i niz kopnenih sukobljavanja od sjevera Donbasa (od Kupjanska prema okupiranom gradu Svatove, te istočno i jugoistočno od okupirane Kremine), oko rijeke Siverski Donjec (Bilogorivka), pa prema Bahmutu. Iako je zadnjih dana postalo prilično jasno da je grad Bahmut osvojen, borbe su se ondje do jučer nastavile na krajnjem jugozapadu grada, ali i oko grada (kako na njegovim sjeverozapadnim prilazima, tako i južno i jugozapadno). Naime, područje prigradskih sela na sjeverozapadu (Grigorivka, Bogdanivka, Hromove), u načelnom prostoru prometnica M-03 (Bahmut-Slovjansk) i O-0506 (Bahmut-Časiv Jar) već je neko vrijeme prostor ukrajinskog napredovanja – jednako kao i prostor jugozapadno od Bahmuta (sela Ivanivske, Stupočki, Bila Gora) gdje se zadnje vrijeme agresore odbacilo od prometnice T-0504 (Bahmut-Kostjantinivka), uz napredovanje branitelja oko kanala „Siverski Donjec-Donbas“ i prema okupiranom selu Klišćivka oko 5 km južno od Bahmuta.
Istini za volju, dok se s ruske strane još u subotu 20. svibnja vojno poduzeće „Wagner“ pohvalilo zauzimanjem Bahmuta nakon barem 224 dana borbi - što su im onda u nedjelju 21. svibnja priznali i ruski službeni izvori (uz najavu izdavanja odlikovanja „Za oslobođenje Artemovska“ sudionicima ove bitke) - ukrajinska je strana tu i nadalje ponešto suzdržana i nejasna. Naime, jasno je bilo da su tada već bili izgubljeni i zadnji visoki objekti na zapadnom rubu grada, dok su agresori polagano napredovali jugozapadno niz ulicu Čajkovski prema izlazu spomenute magistrale T-0504 u smjeru Kostjantinivke. Iako se u vrijeme ruskih samohvala vidjelo snimke nekakvih podizanja agresorskih zastava na pojedinim rubnim gradskim točkama, Ukrajina se tješila da i dalje drži barem krajnji jugozapad grada – tek djelić prostora od oko pola kvadratnog kilometra na samome kraju ulice Čajkovski, sa zgradama nedaleko negdašnjeg spomenika MiG-17 (po kojem je i ta okolina nazvana „Litak“ ili „avion“). Dok se prije koji dan od ukrajinskog generala Oleksandra Sirskog čulo da je to zadnje uporište iz kojeg bi se moglo kasnije i ulaziti u grad bude li za to potrebe, neslužbeni izvori su do kraja utorka 23. svibnja krenuli spominjati njegovu sustavnu evakuaciju do obližnjih poljskih fortifikacija. Naravno, kako god bilo, ruske snage koje su zauzimale ukrajinski prostor zadnjih dana intenzivno provode tzv. „čišćenje“ okupiranog urbanog terena, a nadalje se nalaze i pod nadzorom ukrajinskih dronova te vatrom braniteljskog topništva.
Wagner i ruske snage
Dok nema spora kako se tu radi o prvoj bitnijoj ruskoj pobjedi od osvajanja Lisičanska 2. srpnja prošle godine, itekako je upitno hoće li se ispuniti najave Jevgenija Prigožina, vlasnika poduzeća „Wagner“, o kompletnom povlačenju iz Bahmuta do 25. svibnja - te onda i do njihova odlaska u pozadinu s čitavog bojišta do početka lipnja, ne bi li se odmarali i probali rekonstituirati izgubljene snage te jurišne postrojbe. Jednako kao što je problematičan izlazak „Wagnera“ iz borbenog kontakta s ukrajinskim snagama, još su više upitne i sposobnosti preostalih ruskih snaga da u svježe osvojenom Bahmutu uspostave neke ozbiljnije obrambene položaje, ili da iz grada nastave s napadima u smjeru ukrajinskih položaja kod Kostjantinivke (jugozapad), Časiv Jara (zapad), Slovjanska (sjeverozapad) ili Siverska (sjever). Imajući u vidu ofenzivnu prirodu ruskog djelovanja u Ukrajini, ne bi čudilo ni prenošenje agresorskog fokusa prema Donjecku – bila kod Avdiivke, ukrajinskog uporišta koje je donekle u zahvatu ruskih kliješta, ili kod Marinke, gdje izgleda kako je samo još mali dio kompletno srušenog gradskog prostora u rukama branitelja. Sve su to dileme koje dolaze u očekivanju veće ukrajinske protuofenzive – operacije o kojoj se mnogo priča, za koju već dugo vidljivo teku pripreme, i koja bi lako mogla opet biti ponešto odgođena novim valom padalina koje će odgoditi sušenje blatnog terena i opet (privremeno) otežati prohodnost mimo cesta. Za njen se početak pokušavaju pripremati i Rusi, o čijem se općem rasporedu čuje s ukrajinske strane. Procijenjenih oko 300.000 vojnika navodno je raspoređeno s naglaskom na jug Ukrajine (oko 150.000 ljudi), pa sjever Donbasa (oko 100.000 ljudi), i konačno središte fronte s oko 50.000 raspoređenih ljudi – što valjda govori nešto i o njihovim očekivanjima najvjerojatnijih smjerova ukrajinskoga napada.
Ovo je ljudstvo prikupljeno usprkos gubicima, a iako treba s mnogo zadrške uzimati brojke žrtava kojima barataju zaraćene strane – zanimljivo je da ukupna snaga agresora u Ukrajini ne varira mnogo u ukupnim brojkama, iako se od Dmitrija Medvedeva čulo kako se od početka siječnja do prije koji dan toj vojsci dodalo preko 117.000 ugovornih vojnika i raznolikih dragovoljaca. Jednako tako Ruska Federacija donekle uspijeva dopunjavati i svoj raketni arsenal – gdje su ukrajinski obavještajni izvori spomenuli da se na bojištu aktualno troše projektili proizvedeni tijekom prvog kvartala ove godine. Pri tome oni ruske proizvodne kapacitete procjenjuju na oko 25 raketa 3M-54 Kalibr mjesečno (s isporukama na Krim dva puta u mjesecu), oko 35 raketa Kh-101, dva komada Kh-47M2 „Kindžal“ mjesečno, te do 5 komada balističkih raketa 9M723 Iskander-M. Takvim ritmom proizvodnje, naravno, bit će relativno teško održati dosadašnji ritam napada na Ukrajinu – bez obzira na raznolikost korištenih sredstava. Naime, iako se u rano jutro subote 20. svibnja registriralo 18 kamikaza-dronova Shaheed usmjerenih prema Kijevu (navodno svi uništeni) - dva dana kasnije, u ponedjeljak 22. svibnja, još oko 20 dronova Shaheed-136/131 bilo je dopunjeno s oko 16 raketnih projektila. Radilo se tu o 4 krstareće rakete Kh-101/555 lansirane iz strateških bombardera Tu-95MS s Kaspijskog mora, 5 krstarećih raketa Kh-22 iz bombardera Tu-22M3 s Azovskog mora i regije Kursk, dvije balističke rakete "Iskander-M" s Krima, te 5 protuzračnih raketa sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva, ispaljenih u Zaporižju. Od svega toga su navodno bili uništeni svi kamikaza-dronovi i 4 rakete Kh-101/555, dok su ostala oružja pogodila ciljeve u Dnjepropetrovsku, Zaporižju i Harkivskoj oblasti. No zapadni izvori ujedno bilježe i razne ruske promjene taktika na bojištu, jednako kao i modernizacije opreme koju se koristi na bojišnici. Nije tu riječ samo o korištenju zaštitnih mjera za smanjivanje otiska ljudstva i u IC-spektru, ili uvođenju nove generacije odora za zračno-desantne postrojbe, već i o pojačanom korištenju sredstava elektroničkog ratovanja za ograničavanje rada ukrajinskih bespilotnih letjelica te jačanju protuzračne obrane – za koju izvori iz Velike Britanije tvrde da sada uspijeva bolje izlaziti na kraj i s donedavno iznimno ubojitim američkim preciznim višecijevnim raketnim sustavima tipa HIMARS. Pri tome, usprkos tradicionalno trijumfalnim ruskim navodima, nije jasna efikasnost ruskog odgovora na svježe isporučene britanske krstareće rakete Storm Shadow – koje se često spominju kao oružje napada na duboku pozadinu (ranije Mariupolj, a ove subote i luka Berdjansk u Zaporižju).
Cirkus na državnoj granici
Međutim, nije samo ruska linija bojišnice ili agresorska logistika duboko u pozadini zadnje vrijeme poprište borbi, budući da Ruska Federacija na svom državnom teritoriju, uz međunarodne granice s Ukrajinom, ustrajno drži pojedine vojne postrojbe te ih periodično i premješta (ne bi li osigurala da i određeni dio ukrajinske vojske bude daleko od bojišta Donbasa i juga zemlje). Iako se u Brijanskoj, Kurskoj i Belgorodskoj oblasti – koje graniče sa sjeverom i sjeveroistokom Ukrajine – povremeno bilježilo napade ukrajinskih dronova ili razmjene topničke vatre, donedavno je izgledalo da je tamošnji posao izgradnje utvrda i dizanja rezervista prilično dobar primjer bacanja novca. Nisu taj dojam bitno promijenili ni početkom ožujka (i opet početkom travnja ove godine) izvedeni upadi boraca tzv. „Ruskog dragovoljačkog korpusa“ na pojedina područja Brijanske oblasti – a onda je došao ponedjeljak 22. svibnja. U sjeni kontradiktornih navoda o stanju u Bahmutu, tog ponedjeljka ipak je uspio glasno odjeknuti upad boraca „Legije ‘Sloboda Rusije‘“ i „Ruskog Dragovoljačkog korpusa“ na izvorni teritorij Ruske Federacije. Za razliku od prijašnjih situacija, sada se na meti našla Belgorodska oblast, čiji je guverner Vjačeslav Gladkov u prvom trenutku mislio da su te vijesti prije „masovni informacijski napad“ nego opis stvarnih događaja. Ipak, do ranih popodnevnih sati postala je jasna ozbiljnost vijesti o upadu manjih postrojbi mehaniziranog pješaštva, praćenog jakom ukrajinskom topničkom podrškom, na prostor sjeverozapadno od Harkiva – gdje su u brzom ritmu bili „oslobođeni“ granični prijelaz Graivoron, a onda navodno i sela Kozinka, Glotovo i Graivoron.
Iako su borbe u tom kraju potrajale čitavo popodne – za izlaženje na kraj s „diverzantsko-izviđačkom grupom“ iz Ukrajine na kraju su lokalne vlasti Belgorodske oblasti do popodneva pribjegle i proglašenju režima „protuterorističke operacije“, što im je dalo ovlasti lokalnog uvođenja izvanrednog stanja. Uz odvođenje dijela civilnog stanovništva pogođenih područja, u međunarodnoj su javnosti posebno odjeknule vijesti o hitnoj evakuaciji nedalekog kompleksa „Belgorod-22“. To vojno skladište nuklearnog naoružanja smješteno je u šumama na oko 10 km sjeveroistočno od sela Graivoron, na samo oko 15 km od najbliže granice s Ukrajinom. Činjenica da je ono i nakon više od godinu dana obližnjeg rata bilo u funkciji (i da ni zaštiti tog kompleksa nisu nimalo pomogle nove utvrde i zaštitne mjere), najbolje govori o razini neorganiziranosti i neozbiljnosti koja aktualno vlada u Rusiji. U svemu tome zapravo nije ni posebno bitno da ruski pobunjenici na kraju nisu dalje napredovali u smjeru ovog kompleksa.
Kako izgleda, oni su se prvo na oslobođenim prostorima utvrdili, da bi se onda nakon borbi postupno povukli natrag u Ukrajinu, navodno opet pod zaštitom jake topničke podrške. Doduše razni izvori su se tu poprilično razišli, tako da tijekom većine utorka 23. svibnja zapravo nije bilo jasno je li taj napad stvarno okončan ili ne – iako je u popodnevnim satima utorka 23. svibnja bio ukinut ruski režim „protuterorističke operaciju“ u Belgorodu nakon otprilike 24 sata trajanja.
Dok su u javnost dopirale snimke oštećene vojne tehnike, a ruski su izvori navodili velik broj neutraliziranih „Ukrajinaca“ – iz redova pobunjenika slika je bila poprilično drugačija i manje tragična. Jednako tako, tijekom utorka 23. svibnja u pojedinim se izvorima moglo čuti i navode o daljnjim sličnim upadima u Rusiju, na potezu od oko 30 km istočno od Graivorona i ne dublje od 2 km u Rusiju (sela Gorkovskij, Capovka, Bogun-Gorodok i Šćetinovka) – što je također ostalo prilično nejasno. Ukupno gledano, teško je bilo ne zamijetiti i kako se oko Graivorona (gdje se nedvojbeno odigrao upad i borbe) radilo o brzom „oslobađanju“ prostora veličine oko 35 kvadratnih km – dok su se ruske snage s Bahmutom i njegovih oko 25 kvadratnih kilometara urbanog prostora mučile mjesecima.
Natezanje oko dodatnih sankcija za Rusiju
Od petka 19. do nedjelje 21. svibnja u japanskom gradu Hirošima održavao se veliki skup šefova država skupine G7. Među ostalima je po posebnom pozivu tom sastanku bio prisutan i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je priliku iskoristio i da priča s čelnicima Indije, Indonezije i Južne Koreje, dok se na začudan način uspio promašiti s predsjednikom Brazila. Ipak, usprkos glasne i jasne podrške ruskim napadom ugroženoj Ukrajini, ovaj su skup obilježile i najave dodatnih restriktivnih mjera koje niz utjecajnih svjetskih država sprema za agresivnu Rusku Federaciju. Uz Veliku Britaniju koja će zabraniti uvoz ruskih dijamanata, te sankcionirati dodatnih 86 osoba i tvrtki, slično se čulo i iz Australije, Kanade (70 dodatnih osoba i poduzeća na listi), Japana (100 osoba i 80 poduzeća) te Sjedinjenih Američkih Država (71 dodatna tvrtka na listi ograničenja) – koje nije omela ni ruska objava uzvratnih, uvelike simboličkih, sankcija za oko 500 viđenih osoba iz američke politike, ekonomije i društva, optuženih za „širenje rusofobnih osjećaja i laži“. Dapače, skup G7 je jedinstveno pozvao i Kinu ne bi li ona utjecala na Rusku Federaciju da se vojno povuče iz Ukrajine
Upravo o dodatnim mjerama prema Rusiji već tjednima nastoji diskutirati i Europska unija, koja je također najavila ograničavanje trgovine ruskim dijamantima, ali i poteze protiv barem 90 raznih međunarodnih igrača koji se zadnje vrijeme bave gotovo sustavnim zaobilaženjem antiruskih sankcija. Iako su dosadašnje sankcije EU protiv Ruske Federacije navodno dovele do smanjenja izvoza u tu državu od 55 posto (oko 50 milijardi eura godišnje), te uvoza za 60 posto (oko 90 milijardi eura godišnje) – u tijeku je usuglašavanje 11. po redu paketa sankcijskih mjera. U ponedjeljak 22. svibnja o tome su raspravljali ministri vanjskih poslova EU i po pitanju sankcija (jednako kao i oko pružanja dodatne financijske pomoći Ukrajini) opet se iskazala pozicija Mađarske kao kontinentalnog kočničara. Formalni razlog za to je ovoga puta nađen u poziciji mađarske OTP banke na ukrajinskoj listi „međunarodnih sponzora rata“ – gdje ne samo da ta banka usprkos sankcijama i dalje posluje u Rusiji, nego ondje navodno ima i posebne kreditne ponude za borce protiv Ukrajine iz Donjecke i Luhanske oblasti. Zato i ne čudi da nikakvog pomaka nije bilo ni po pitanju 8. tranše europskih sredstava iz EPF fonda za Ukrajinu, baš kao ni po 11. paketu sankcija – gdje se usprkos daljnjim pregovaranjima u utorak i srijedu 24. svibnja iz francuskih izvora čulo tek nadu da bi spomenute nove sankcija možda mogle biti bliže usvajanju na idućem sastanku EU ministara vanjskih poslova u lipnju.
Jednako je to neodređeno i privremeno kao i aktualno stanje međunarodnog sporazuma o pomorskom izvozu prehrambenih roba iz Ukrajine i Rusija putem sigurnih koridora na Crnome moru, kojeg su pomogli sklopiti UN i Turska. Taj izvozni sustav - usuglašen prošloga ljeta - nakon više rundi produženja opet je dolazio svome kraju 18. svibnja, da bi u zadnjem momentu dobio još 60 dana važenja. Pri tome, po dogovoru od 17. svibnja zapravo se nisu riješila sporna pitanja na kojima je Ruska Federacija inzistirala. Ostalo je otvoreno pitanje ponovnog aktiviranja produktovoda koji iz Rusije u luku Odesa prenosi amonijak za izvoz – što Ukrajina uvjetuje proširenjem ukupnog broja luka obuhvaćenih dogovorom, kao i širenjem liste roba podobnih za ovakav izvoz. S druge strane, Rusija i dalje izgleda da blokira izvoz brodovima iz najdublje ukrajinske luke „Pivdenji“ ili „Južni“. Osim toga, ovoga se tjedna pokazalo i kako Europska unija ne planira popustiti po pitanju ponovnog uvrštavanja ruske banke „Rosselkhozbank“ u međunarodni sustav plaćanja SWIFT, što su tražili iz Rusije – gdje bi kompromis možda moglo biti već spominjano korištenje pojedinih turskih banaka kao posrednika, na čemu aktivno i nadalje rade Ujedinjeni narodi.
Vojna pomoć za Ukrajinu
Iako se ovoga tjedna očekuje održavanje idućeg, 12. po redu sastanka Kontaktne skupine za pomoć Ukrajini (poznate kao „Ramstein format“) – čitavom temom prikupljanja vojne pomoći saveznika ipak je dominirala tema zapadnih borbenih aviona, radikalno izmijenjena na već spomenutom sastanku G7 u Japanu. Već u petak 19. svibnja postalo je jasno da su Sjedinjene Države promijenile svoj dosadašnji stav i da sada počinju dozvoljavati organizaciju slanja borbenih aviona F-16 u Ukrajinu. Nakon što se „na marginama skupa G7“ riješilo pitanje dozvole zemlje proizvođača – brzo se počela formirati i koalicija država spremnih pomoći Ukrajini u obuci pilota za F-16, a onda vjerojatno i za pribavljanje takvih aviona. Kako izgleda, ta obuka bi se trebala pretežito odvijati u Europi, a kako se radi o postupku od najmanje nekoliko mjeseci – te borbene letjelice teško će osvanuti blizu bojišta tijekom ove godine. Za pomoć pri obuci pilota odmah su se izjasnile SAD, Belgija, Danska, Nizozemska i Velika Britanija, a onda još i Kanada, Poljska te Portugal, dok je Italija spomenula da će to razmotriti kao mogućnost. Detalje čitavog tog programa trebati izbrusiti u nadolazećim tjednima, odnosno do kraja lipnja, no izgleda da je uvjet za slanje ovakvih borbenih aviona – da oni ne budu korišteni na teritoriju Ruske Federacije (u njihovim granicama od prije 2014. godine). Točno se taj isti uvjet spominjalo i u kontekstu raketnog sustava HIMARS te protuzračnog sustava Patriot. Na ruske navode kako bi takav potez predstavljao „kolosalan rizik“ (za zapadne zemlje) – Joe Biden se u Japanu tek šaljivo složio, potvrdivši da su ti avioni stvarno „kolosalan rizik“ za ruske agresore na ukrajinskom nebu.
Pred sastanak EU ministara obrane zakazan u Bruxellesu u utorak 23. svibnja – skup od 12 država održao je prethodno okupljanje u Poljskoj u ponedjeljak 22. svibnja, ne bi li se na njemu pretreslo pitanje sigurnosti istočnog krila NATO saveza te usuglasilo daljnju podršku Ukrajini (kako u EU tako i po pitanju predstojećeg NATO skupa u Vilniusu). Iako će tu EU mjere vjerojatno biti praćene s manje problema i opstrukcija, ipak EU-kontekstom dominira činjenica isporuke vojne pomoći (do sada prikupljeno oko 220.000 komada raznolikog topničkog streljiva i oko 1.300 raketnih projektila, a akcija prikupljanja traje do 31. svibnja) – jednako kao i uspjeh dosadašnje EU-obuke 15.000 ukrajinskih vojnika, gdje se do kraja godine planira obuka njih još 15.000. Uz sve to posebno je odjeknulo i upozorenje iz Litve da buduća tema modernih borbenih aviona F-16 za Ukrajinu ne smije zasjeniti aktualne ratne potrebe koje ta država ima na svakodnevnoj bazi – prvenstveno po pitanju streljiva, te protuzračnih i protuoklopnih oružja.
U tom kontekstu, opet su u prvi plan iskočile Sjedinjene Američke Države, koje su u subotu 20. svibnja objavile svoj 38. po redu paket vojne pomoći iz zaliha pojedinih tijela američke države (Presidential Drawdown Authority – PDA). Ovaj paket, vrijedan 375 milijuna USD, koncentriran je baš na sredstva koja su neposredno bitna – dodatne rakete za precizni višecijevni sustav HIMARS; topničke granate kalibra 155 i 105 mm; dodatne rakete za protuoklopni sustav TOW; dodatne protuoklopne sustave Javelin i AT-4; laserski vođene rakete i eksploziv; mostopolagače i oklopna sanitetska vozila; teške tegljače i odgovarajuće prikolice; raznu logističku opremu i rezervne dijelove, te optička sredstva za noćno djelovanje. Na to se u utorak 23. svibnja nadovezala i Njemačka, koja je najavila slanje u Ukrajinu još jednog naprednog radara TRML-4D, 2 mostopolagača Biber, 54 izviđačke bespilotne letjelice VECTOR; oko 70 raznih kamiona, 9 sustava za ometanje dronova i radijske komunikacije, te terenskih vozila za graničare i opreme za razminiranje. Ukratko, sve ono čega nikad nema dovoljno pred očekivane velike ukrajinske napadne operacije – koje će doći na red kad to vrijeme dozvoli, i za koje se itekako priprema okvir bilo kontinuiranim pritiskom na sektor oko Bahmuta, bilo pomaganjem upada ruskih pobunjenika direktno na slabo branjeni teritorij agresivne Ruske Federacije pod autoritarnim režimom Vladimira Putina.