Jevgenij Ljamin (23) ispred gruzijskog parlamenta u Tbilisiju u kamion ubacuje kutije pune hrane i odjeće. Kada bude pun, kamion će krenuti prema Ukrajini. Ljamin je jedan od više od 25 tisuća Rusa koji su nakon izbijanja rata u Ukrajini otišli u Gruziju. No, u većim gradovima ne uspijevanju pronaći pristupačan smještaj. Nerijetko ih se može vidjeti kako s kovčezima i kućnim ljubimcima u rukama tumaraju ulicama, piše BBC.
Na reveru Ljaminovog kaputa stoji žuto-plava vrpca. Zbog nje su ga uhitili na prosvjedu koji je 25. veljače, dan nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, organiziran u Rusiji. "Najbolji način da borim protiv režima (ruskog predsjednika Vladimira Putina) je da napustim Rusiju", rekao je Ljamin, 23-godišnji diplomirani politolog. "Moja je dužnost pomoći Ukrajincima."
Kako avionom ne mogu otići u Europsku uniju, Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju i Kanadu, Rusi odlaze u zemlje u koje mogu otputovati avionom i koje ne traže vize. Može ih se vidjeti u središnjoj Aziji, južnom Kavkazu. Mnogi su pobjegli u Armeniju.
Ne miruju ni Bjelorusi. Zapad je njihovoj zemlji zbog pomoganja Rusiji tijekom invazije na Ukrajinu također nametnuo sankcije. Cijene letova za Istanbul u Turskoj i glavni grad Armenije Jerevan znatno su porasle, a slično se dogodilo i s cijenama smještaja u tim gradovima. "Jednosmjerni let za Istanbul moj muž i ja platili smo više nego što smo on i ja zajedno zaradimo u mjesec dana", rekla je za BBC Ruskinja Anja (nije htjela otkriti svoje prezime, op. a.). Ona i njezin muž Rusiju su odlučili napustiti nakon što je izglasan zakon koji brani podupiranje Ukrajine te za takve propisuje zatvorske kazne od maksimalno 20 godina. Anja vjeruje da bi ona mogla biti meta progona. "Strah od zatvorenih granica, politička represija i prisilni vojni rok utkani su u naš DNK. Sjećam se da mi je baka pričala koliko se bojala za vrijeme (Josifa Visarionoviča Staljina). Mi sada živimo u sličnom strahu", rekla je Anja.
Prema procjeni Konstantina Sonjina, ruskog političkog ekonomista s Fakulteta za javnu politiku "Harris" Sveučilišta u Chicagu, iz Rusije je od početka rata u Ukrajini pobjeglo možda čak i 200 tisuća Rusa.
Među novim ruskim emigrantima mnogo je djelatnika iz sektora informacijskih tehnologija koji svoj posao mogu raditi od praktički bilo gdje. Djelatnik u industriji videoigara Igor rekao je za BBC da se većina ljudi koje poznaje ne slaže s ruskom politikom te da bi se bilo kakav prosvjed protiv isti nasilno ugušio. "Možemo prosvjedovati jedino tako da napustimo zemlju, da svoje sposobnosti i novac odnesemo sa sobom. Gotovo svatko iz mog kruga prijatelja i poznanika napravio je slično", rekao je Igor (pseudonim, op. a.) te dodao da planira prije ili kasnije napustiti Tbilisi jer se tamo ne osjeća dobrodošao.
Brojni mediji pišu da vlasnici smještaja koji iste oglašavaju na popularnoj platformi za iznajmljivanje smještaj Airbnb odbijaju stranke iz Rusije i Bjelorusije. "Ne prihvaćam Ruse i Bjeloruse", rekao je jedan vlasnik smještaja jednom bjeloruskom paru. "Nemate vremena za godišnji. Pobunite se protiv svojih korumpiranih vlada", rekao je vlasnik smještaja bjeloruskom paru.
"Oni misle da mi iz Rusije bježimo zato što se Apple Pay povukao s tog tržišta", požalio se Igor. "Ne bježimo u komfor. Sve smo izgubili, mi smo praktički izbjeglice. Putinova geopolitika uništila je naše živote."
Emigranti koji su došli u Tbilisi odmah su predali dokumentaciju za ostanak u zemlji i pokretanje tvrtki. Kristina i Nikita, IT stručnjaci iz Minska, prijavili su se kao poduzetnici. To im omogućava otvaranje bankovnih računa u Gruziji. "Ne podržavamo svoje vlade. Inače ne bismo pobjegli. Ovdje želimo biti sigurni", rekla je Kristina. "Maltretira nas se samo zbog nacionalnosti. Moram skrivati odakle sam. Ne osjećam se ugodno kada me ljudi pitaju odakle sam."
Neki od najvećih skupova potpore Ukrajini organizirani su upravo u Tbilisiju. Nedavno provedena anketa pokazala je da 87 posto Gruzijaca rat u Ukrajini vidi isto kao rat Gruzije i Rusije.
Mnogim Gruzijcima nije ugodno što toliko mnogo Rusa dolazi u njihovu zemlju. Nema još ni punih 14 godina otkad je Putin naredio ruski napad na Gruziju. Neki se boje da bi Putin mogao ustvrditi da je potrebno zaštititi Ruse u inozemstvu. Pod tom je izlikom 2008. godine opravdao okupaciju gruzijske regije Južne Osetije. Dvadeset posto gruzijskog teritoraija još se uvijek pod ruskom okupacijom. Poduzetnik u IT-ju Lav Kalašnjikov smatra da bi Gruzija mogla profitirati od, kako kaže, najvećeg odljeva mozgova u modernoj povijesti Rusije. Dok je jednog dana stajao u redu, pokrenuo je grupu za iseljenik na aplikaciji za slanje poruka Telegram. "Pedeset je ljudi bilo ispred mene u redu, a 50 iza. Oni su postali moji prvi pretplatnici i sada imamo gotovo 4000 članova", rekao je Kalašnjikov. Članovi grupe raspravljaju o tome gdje se smjestiti, kako otvoriti račune u bankama i je li sigurno u javnosti govoriti ruski.
Jevgenij Ljamin već je krenuo na satove gruzijskog. "Ja sam protiv Putina, protiv rata. Još uvijek ne mogu podići novac sa svog ruskog bankovnog računa, no to nije nikakav problem kada ga usporedim s onima koji muče Ukrajince", rekao je Ljamin.