Tajvan će ovog vikenda održati jedan od najpraćenijih izbora na globalnoj razini, a njegov bi ishod mogao utjecati na nestabilne američko-kineske veze i diktirati geopolitičke trendove 2024. godine. Kina je to nazvala izborom “između rata i mira”, prenosi Newsweek.
Prema informacijama Središnjeg izbornog povjerenstva u Taipeiju, 19 milijuna ljudi koji čine 83 posto stanovništva Tajvana mogu glasati, uključujući i milijun stanovnika koji će po prvi puta moći izaći na izbore. Obećane su bezbrojne društvene reforme, budućnost ekonomske i energetske politike uz različite stavove na pitanje odnosa sa susjednom Kinom i desetljećima bliskom Amerikom.
Narodna Republika Kina tvrdi da je bivša japanska kolonija dio kineskog teritorija. Tajvanska vlada Republike Kine, koja se povukla u Taipei 1949. godine nakon poraza u građanskom ratu od strane Komunističke partije koja sada vlada iz Pekinga, kaže da je s pravom povratila otok od Japana nakon Drugog svjetskog rata.
Washington ne zauzima stav o suverenitetu nad Tajvanom, za čiji poslijeratni status vjeruje da ostaje neodređen. SAD ne podupire neovisnost Tajvana, ali je intervenirao u Tajvanskom tjesnacu u ime Taipeija najmanje tri puta od Hladnog rata. Sada održava samo neslužbene veze sa svojim bivšim saveznikom otkako su priznali legitimitet Pekinga kasnih 1970-ih godina, kada je započela politika "jedne Kine".
U desetljećima nakon toga, sve tri strane su svjesno ili nesvjesno promijenile takozvani "status quo", koji nikada nije istinski zadovoljio sve, iako ima široku podršku među Tajvancima. Jedini preostali konsenzus, barem na papiru, činjenica je da se razlike između tjesnaca trebaju riješiti mirnim putem.
Na glasačkom listiću u subotu će biti dva kandidata čije najnovije ankete pokazuju da obojica možda neće uspjeti privući većinu birača i jedan kandidat koji bi mogao okrenuti zemlju u nepredvidivom smjeru.
Lai Ching-te iz vladajuće Demokratske progresivne stranke trenutačni je potpredsjednik Tajvana. Jednom se opisao kao "pragmatični radnik za neovisnost Tajvana", a sada se opisuje kao nepokolebljivi protivnik ujedinjenja, iako bi kineski čelnici mogli tvrditi da su to dvije strane iste medalje.
Njegov glavni protivnik je gradonačelnik Novog Taipeija - Hou Yu-ih iz oporbenog Kuomintanga koji se protivi neovisnosti Tajvana, ali ne prihvaća ni planove Pekinga za otok. Njegov plan za očuvanje mira uključuje povećanje gospodarske i kulturne razmjene. Obojica kažu da žele istu stvar - održati status quo, ali u se osnovi ne slažu oko toga kako bi Taipei to trebao učiniti.
Kandidat treće stranke Ko Wen-je, predsjednik je Tajvanske narodne stranke osnovane 2019. godine, populist i realist koji svoj nedostatak doktrine pripisuje praktičnoj želji za rješavanjem problema iz stvarnog svijeta. Umirovljenog liječnika nazivaju “kameleonom”, budući da se nalazio na oba kraja tajvanskog dvobojnog političkog spektra. Svojoj skupini birača objašnjava da su ih KMT i DPP godinama varali ukorijenjenim ideologijama o Kini.
Nemirna dinamika Tajvanskog tjesnaca bila je puna proturječja od samog početka. Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Joe Bidena, rekao je prošle godine da se "unutarnje napetosti" u politici Kine nikada nisu trebale smiriti. Nadodao je kako je “prastara formula zapravo uspjela postići praktični cilj desetljeća mira i stabilnosti diljem Tajvanskog tjesnaca".
Demokratizacija Tajvana 1990-ih godina, nakon desetljeća ratnog stanja pod KMT-om, dovela je do formiranja jedinstvenog nacionalnog identiteta i zrelog izbornog sustava koji su zajedno učinili političku uniju s autoritarnom Kinom još nepovoljnijom za stanovnike otoka, budući da su tradicionalno imali bolje stavove prema Sjedinjenim Državama.
Donositelji odluka u Pekingu prešutno su pristali na američko-tajvansko gospodarsko i sigurnosno partnerstvo provedeno pod pokroviteljstvom Zakona o odnosima s Tajvanom. Zakon iz 1979. godine podržavao je i tadašnji senator Delawarea Biden, iako su ga kineski dužnosnici nazvali "nezakonitim i nevaljanim”.
- Kina je prakticirala dugu igru sa strateškim strpljenjem, ali to se ne može nastaviti s jedne generacije na drugu - rekao je Suisheng Zhao, profesor kineske politike na sveučilištu Josef Korbel u Denveru.
Dodaje da kineski vođa Xi Jinping želi ostvariti svoj san o nacionalnom pomlađivanju.
- Kina sada ima više alata i moći da pritisne Tajvan prema njihovim uvjetima ujedinjenja. Ako ne mirnim putem, sigurno će upotrijebiti silu. Ali Kina nije spremna, sigurno - smatra Zhao.
U svojim naporima da podrže Tajvan i zadrže ranjivo društvo podalje od američkog najvećeg geopolitičkog suparnika, čelnici u Washingtonu otišli su dalje od onoga što se prije smatralo mogućim u okviru politike Kine i američkog dugotrajnog položaja "strateške dvosmislenosti". Summit Biden-Xi u studenom nije riješio temeljne napetosti u bilateralnim odnosima, prema Zhaou, koji vjeruje da su dvije supersile zarobljene u "produljenoj krizi".
- U najboljem slučaju smo svjedoci privremenog popuštanja napetosti i zabrinut sam zbog zatišja prije oluje - rekao je.
Prema nedavnoj procjeni Bloomberg Economicsa, oružani sukob između SAD-a i Kine koštao bi globalno gospodarstvo najmanje 10 trilijuna dolara ili 10 posto svjetskog BDP-a. Dugoročna istraživanja pokazuju da Tajvanci nemaju mnogo interesa za proglašenje službene neovisnosti ili prihvaćanje ujedinjenja s Kinom.
- Glavno javno mnijenje očekuje da se održi status quo i protivi se politici preko tjesnaca - rekao je Kuan-chen Lee, pomoćni istraživač na Institutu za istraživanje nacionalne obrane i sigurnosti u Taipeiju.
Nadodaje da zaoštravanje od strane Kine eskalira napore da iznude ponovno ujedinjenje i takozvani “status quo” stalno se redefinira, dok se prostor za njegovo tumačenje smanjuje.
- Vladinu politiku preko tjesnaca birači lako mogu protumačiti kao previše prokinesku ili provokativnu - dodaje Lee.
Niti jedan od kandidata nije mogao artikulirati vjerodostojnu alternativu kineskom inzistiranju na Konsenzusu iz 1992. godine - sporazumu između KMT-a i KPK koji ne dotiče uzajamni legitimitet, ali se slaže oko "jedne Kine", čiji dio bi bio Tajvan.
Ko Wen-je oslanja se na svoje iskustvo s kineskim sugovornicima dok je bio gradonačelnik Taipeija, a Konsenzus iz 1992. opisao je kao "ukaljan". Drugi kandidat Hou Yu-ih signalizirao je svoju spremnost za održavanje daljnjeg dijaloga s Pekingom. Treći kandidat Lai Ching-te tijekom ovog tjedna je tvrdio da tajvanski narod može prihvatiti mirno i demokratsko ujedinjenje s Kinom.
- Naša vrata uvijek će biti otvorena za angažmane s Pekingom na načelima jednakosti i dostojanstva. Spremni smo i voljni angažirati se za zajedničku dobrobit ljudi s obje strane Tajvanskog tjesnaca. Mir nema cijenu, a rat nema pobjednika - dodao je Ching-te.
SAD je bio oprezan tijekom komentiranja izbora, čekajući hoće li birači biti naklonjeni nekom kandidatu kao novoj izvršnoj vlasti u Taipeiju.
- Snažno podupiremo slobodne i poštene izbore u Tajvanu, koji su model demokracije ne samo u regiji, već i globalno. Politika SAD-a prema Tajvanu ostat će ista bez obzira na to koja je stranka na vlasti. Veselimo se suradnji s onim koga tajvanski birači izaberu - rekao je glasnogovornik američkog State Departmenta.
Kharis Templeman, znanstveni suradnik na Hoover institutu Sveučilišta Stanford, tvrdi da je trenutna predsjednica Tsai Ing-wen postavila iznimno visoke standarde.
- Ona je najbolja tajvanska predsjednica koju će SAD ikada dobiti. Potpuno pouzdana i predvidljiva, dok sva tri kandidata na ovim izborima ne zadovoljavaju taj standard - smatra Templeman.
Dodaje da će SAD zasigurno imati nekih zabrinutosti u vezi svakoga od kandidata uz potrebnu ponovnu izgradnju povjerenja koju trenutno imaju s administracijom predsjednice.
Tajvanska predizborna pravila zabranjuju objavljivanje i raspravu o istraživanjima javnog mnijenja deset dana prije glasanja. Početkom siječnja, Lai Ching-te bio je favorit birača, dok se za Ko Wen-jea pretpostavlja da će kontrolirati značajnu manjinu u zakonodavnom tijelu. Ako Lai-Hsiao lista prevlada, to će biti prvi put u demokratskoj povijesti Tajvana da se vladajuća stranka vrati na vlast za treći uzastopni mandat.
Bilo kakva pretjerana reakcija u Pekingu vjerojatno će utjecati na pozicije demokrata i republikanaca dok se natječu za Bijelu kuću ove jeseni.
