Donald Trump je najavio još jednu, treću predsjedničku kandidaturu, i to je naišlo na ozbiljne otpore u Republikanskoj stranci te, što je važnije, u krugu financijera.
Mediji su se poveli za tim reakcijama najavljujući vjerojatni potop bivšeg predsjednika u predizborima, mnogi smatrajući da se time Republikanska stranka vraća u srednju struju. The Financial Times je 16. studenoga objavio urednički komentar naslovljen "Vrijeme je da republikanci odbace Trumpa i trumpizam". Fox News je objavio popis imena za koja se očekuje da bi mogla ući u borbu za predsjedničku nominaciju Republikanske stranke ne navodeći ime bivšeg predsjednika - ali uz njegovu sliku.
The Wall Street Journal je taj izljev oduševljenja prizemljio komentarom naslova "Da bi pobijedili Trumpa, republikanci bi trebali prigrliti trumpizam".
Trumpizam je već etablirani politički pojam, poput degolizma i kemalizma, ali još uvijek nema općeprihvaćene definicije. Imamo tako jednostavne, "trumpizam ilustrira populizam na vlasti", preko sažete "za mnoge znanstvenike označava populističku političku metodu koja sugerira nacionalističke odgovore na političke, ekonomske i društvene probleme", do opsežne u kojoj Henry A. Giroux navodi da je riječ o "mješavini nadmoći bijele rase, supresije glasača, tržišnog fundamentalizma i autoritarizma ... sustavno laganje središnje je za Trumpov uspon na vlast i razvoj njegove društvene baze".
Bubnjar na čelu
Jay Ogilvy je u Stratforu još u ožujku 2016. pronicljivo zaključio da je Trump stao na čelo parade vješto preuzevši palicu, ali da bismo se trebali "brinuti zbog parade, ne samo zbog plavokosog bubnjara na čelu".
Trump, kako se sada čini, neće uspjeti dobiti republikansku predsjedničku nominaciju, ali, kako piše WSJ, niti jedan od mogućih kandidata neće moći pobijediti na izborima ako ne zadrži ključne odrednice trumpizma. Većina je političke javnosti u SAD-u i globalno s neskrivenim zadovoljstvom promatrala kako izbore gube kandidatkinje i kandidati koje je Trump podržao, zanemarujući da je većina njih izgubila u vrlo tijesnoj borbi.
Trump je tijekom godina izgradio moćnu bazu, ali je svojim nastupom i retorikom alijenirao neovisno biračko tijelo. Ankete su potvrdile da je četiri posto neovisnih birača više glasalo za demokrate nego za republikance - postotak je i veći u nekim saveznim državama gdje pobjednik nikad nije unaprijed poznat. Zbog toga je Trump doživio poraze u tri posljednja izborna kruga. I to je glavni razlog zbog kojega ga se Republikanska stranka odriče, ne zbog političkih stavova.
Uvjerljiv kandidat
Konačno, Ron DeSantis, koji trenutačno kotira kao najizgledniji republikanski kandidat za predsjedničku nominaciju (američki analitičari upozoravaju da se dvije godine prije izbora ne može predvidjeti tko će biti kandidati, a kamoli tko bi mogao pobijediti), u velikoj mjeri baštini osnovne odrednice trumpizma kako ga znanstvenici definiraju. Profesor Samuel Farber je 2021. napisao da "Trump možda napušta Bijelu kuću, ali uvjeti koji su doveli do jačanja brenda njegove štetne politike neće nestati tako skoro".
Demokrati, kako se sada čini, mogu mirno promatrati očekivani sukob jer bi im to moglo otvoriti put prema izbornoj pobjedi za dvije godine. Ali, ipak će trebati uvjerljivog kandidata, što i njih stavlja pred velik izazov: većina demokrata smatra da to Joe Biden nije. Zbog godina.