Vatikan je pristao izgubiti 100 milijuna britanskih sterlinških funti da bi se riješio vlasništva nad bivšom Harrodsovom palačom na uglu Sloaneove i Kensingtonske avenije, objavio je danas engleski ekonomski dnevni list Financial Times. U tu je zgradu Sveta Stolica od 2014 do 2018 investirala oko 300 milijuna funti. Sada se prodaje za oko 200 milijuna, javljaju iz Londona. Pokazalo se da je to bio glupo uložen novac (sud će presuditi je li to bio kriminal). Vrijednost zgrade je po svoj prilici bila precijenjena u trenutku kupnje, Brexit joj je dodatno srušio vrijednost, a provizije posrednicima su u tome dodatan čisti gubitak.
Kupovina te zgrade u središtu je sudskog procesa u Vatikanskome Gradu, gdje su na optuženičkoj klupi kardinal Angelo Becciu, mešetari Raffaele Mincione i Gianluigi Torzi, te više tadašnjih dužnosnika Papina Državnog tajništva. Skandali nastali i vezani uz nabavku te zgrade i raspolaganje njome natjerali su poglavara Katoličke crkve papu Franu da iz temelja izmijeni sustav raspolaganja državnim i njegovim osobnim (ali ne privatnim) financijama. Papa je Upravi imutka Apostolske Stolice (APSA) prebacio upravljanje dobrima i fondovima kojima se dotad bavilo Državno tajništvo, među inim i Petrovim novčićem, milodarom koji se jednom godišnje po svoj Katoličkoj crkvi prikuplja za Papinu karitativnu djelatnost, jer su Becciu i njegovi zaimali i iz tih novaca a da o tome Papu nisu ni obavijestili, kamoli ga pitali za dopuštenje.
Lani u rujnu smo objavili kako je tadašnji krah kardinala Angela Becciua bio nagao i neočekivan, pa utoliko teži. Otišao je u četvrtak - dan kada prefekti kurijalnih kongregacija referiraju Papi - u Dom svete Marte podnijeti Frani na potpis nekoliko dekreta o beatifikacijama. Ušao je kao prefekt Kongregacije za kauze svetaca, kao prelat koji, figurativno, drži ključeve najviših nebeskih sfera, onih koje napučuju sveci i blaženici, jer je njegova logistika definirala brzinu i redoslijed kojima će aureola napokon obasjati glavu odabranika i na oltarima na Zemlji - a izišao kao teško kažnjeni kardinal, kojemu je od sve časti i vlasti ostala samo purpurna oprava, ali bez ijednog prava, bez ulaska u sljedeći konklav, bez mogućnosti da možda i njega jednog dana izaberu za papu. Ostao je kardinalom samo nominalno, smije i dalje nositi purpurnu kapicu, jednom mu je bilo dopušteno služiti misu s Papom - ali mu nije oproštena kaznena odgovornost, na čijem kraju ga možda čeka dugogodišnji zatvor.
Bivši predsjednik vatikanskoga kurijalnoga Tajništva za ekonomiju kardinal George Pell u četvrtak je rekao u Rimu, razgovarajući s novinarima o svojoj upravo objavljenoj knjizi Tamničkom dnevniku, da bi revizor računâ ili samo Tajništvo za ekonomiju bili spasili "mnogo novca spiskanoga u londonsku palaču i na drugim mjestima" da ih u tome nije sprečavalo Državno tajništvo.
Prvi kardinal koji će izaći pred suca
I prije nego presuda bude donesena, Becciu je već ušao u povijest, jer on je prvi kardinal u povijesti Svete rimske crkve koji će odgovarati pred redovitim državnim sucem kao i bilo koji građanin optužen, u ovom slučaju, za malverzacije. Sve do lani nekom su kardinalu smjeli suditi samo ini kardinali, pod predsjedanjem pape. To je u povijesti uvijek značilo da suđenje kardinalu ima političku, možda i teološku dimenziju. Sadašnji poglavar Katoličke crkve papa Frane lani je promijenio zakon, tako da su kardinali pred sudom izjednačeni s ostalim smrtnicima. To omogućuje da se za lopovluk i njima sudi bez političkih implikacija.
I tako je kardinal Becciu u srpnju, kao i ostalih devet optuženika, sjeo na optuženičku klupu u vatikanskom sudu (zapravo u Vatikanskim muzejima, kamo je sudnica bila privremeno izmještena da bi svi nazočni mogli poštovati antiepidemijski razmak). Ne sudi mu se za ono što je činio kao kardinal prefekt, nego za ono što je činio na prethodnoj, formalno nižoj, ali faktički moćnijoj dužnosti zamjenika državnog tajnika, dakle glavnog operativca vatikanske upravne mašinerije.
Novost je da je materijal istrage prije četiri mjeseca objavio Vatican News, informacijski portal u sklopu vatikanskih obavijesnih sredstava. Iako sažet, pisali smo tada, taj tekst zaprema petnaestak novinskih kartica (barem četiri stranice našega novinskog formata), a čita se napeto kao krimić. Poenta nije u napetosti, nego u dosad nepoznatoj otvorenosti i proglednosti vatikanskih informacija.
I to, kao i suđenje kardinalu pred sucem bez kleričkog ranga, pokazuje dubinu promjena koje je papa Frane unio u centralu Katoličke crkve.
Posebna je tema - kojom se ovdje ne stignemo sada baviti - zašto ga u tome ne slijede mnoge crkve na terenu, nego ga štoviše napadaju da satire tradiciju i, čak, uvodi krivovjerje.
Becciu je odgovoran, tvrdi optužnica, za mehanizam kojim su mešetari, u prvom redu londonski broker Gianluigi Torzi i njegovi suradnici i partneri, muzli Vatikan, usput koristeći njegove fondove (pa i one striktno namijenjene milosrđu, poput "Petrova novčića") za financiranje vlastitih unosnih operacija.
Prvo je Raffaele Mincione, spekulirajući vatikanskim novcem (koji je trebalo oprezno uložiti, da donosi sigurnu dobit), izgubio nekoliko milijuna eura. Dio je bio uložen u bivšu Harrodsovu zgradu u londonskom Kensingtonu. Upravljanje njome je, nakon Mincionea preuzeo Torzi, kroza svoj holding GUTT.
Torzi je Svetu Stolicu brutalno prevario, pa ucijenio. On je prepustio Vatikanu 30.000 dionica, ali bez prava glasa, a za sebe je zadržao samo 1000 dionica, ali jedine s pravom glasa, tako da zgradom nije mogao raspolagati Vatikan, nego samo sam Torzi.
Cipele, parfemi, kožni naslonjači...
Napokon je na sastanku s nadležnim zamjenikom državnog tajnika mons. Edgarom Peñom Parom (Becciuovim nasljednikom na toj dužnosti) i još nekim sudionicima, Torzi pristao prepustiti Vatikanu i utajene dionice s pravom glasa, pod uvjetom da mu nadoknade troškove i omoguće malu zaradu. Ukupno 3 milijuna eura, kvantificirao je na sljedećem sastanku. Na još jednom sastanku je dodao da treba platiti još "nekim osobama".
Enrico Crasso, koji je raspolagao novcem Državnog tajništva kroz Sogenel Capital Holding, zajedno sa šefom upravnog odsjeka Državnog tajništva Fabriziom Tirabassijem, ponudili su Torziju 9 milijuna eura, ali on je zahtjev povisio na 24 milijuna, pa na 30 milijuna - tvrdi optužba.
Napokon su Tirabassi i njegov nadređeni mons. Alberto Perlasca zaključili da je najprikladnije izvaditi 20 milijuna iz Papina Diskrecijskog fonda (formiranoga 2015), ali je mons. Mauro Carlino, voditelj informacijske i dokumentacijske službe, uspio nagovoriti Torzija da se zadovolji sa 15 milijuna eura. Isplatom te svote realizirana je iznuda, ocjenjuje vatikanska istraga.
Becciuu se sudi i za novac koji je dobila Cecilia Marogna, predstavljana u Vatikanu kao Beccuiuova nećakinja. Njezina ljubljanska tvrtka Logsic Humanitarne Dejavosti D.O.O., dobila je iz Državnog tajništva od prosinca 2018 do srpnja 2019, kada je prasnuo skandal, ukupno 575.000 eura, kaže optužnica. Marogna je tvrdila da joj je novac dan za obavještajne djelatnosti za račun Vatikana, ali je istraga u Sloveniji pokazala da je Marogna potrošila više od 500.000 eura vatikanskog novca na osobne potrepštine: cipele, parfeme, galanteriju, te kožne naslonjače jer je, rekla je milanskome Corriereu della Sera, "imala prava odmoriti se nakon napornog rada". Za osobne potrebe digla je 69.000 eura džeparca u gotovini. "Novac mi je upućivao monsignor Alberto Perlasca po uputama kardinala Becciua", jasno je rekla Marogna milanskome Corriereu della Sera.
Vatikanski tužioci naposljetku predbacuju kardinalu Becciuu što je financirao i dao financirati zadrugu svog brata Antonina. Riječ je o 600.000 eura iz sredstava Talijanske biskupske konferencije i 225.000 eura iz sredstava Državnog tajništva. "Donacije Državnog tajništva" - stoji u optužnom prijedlogu, "bile su, suprotno Becciuovoj obrani, široko korištene u druge, a ne u dobrotvorne svrhe kojima su namijenjene". Znatan dio salda na tekućem računu zadruge kardinalova brata bio je "otuđen i namijenjen u svrhe različite od dobrotvornih", uključujući posudbu kardinalovoj nećakinji za kupnju nekretnine u Rimu.
'Petrov novčić'
Naime, kako je pisao rimski tjednik L'Espresso, Tonino Becciu, kardinalov brat, vodi zadrugu Spes (nada) u Ozieriju (blizu Sassarija). Ta zadruga funkcionira kao izvršna ruka mjesnoga biskupijskog Caritasa. Na zahtjev Angela Becciua kao tadašnjeg zamjenika državnog tajnika (a zamjenik, sostituto, faktički je crkveni "ministar unutrašnjih poslova") Talijanska biskupska konferencija je zadruzi Spes dvaput darovala po 300.000 eura. Prvi put u rujnu 2013, za širenje djelatnosti i moderniziranje peći, a u siječnju 2015 za saniranje posljedica požara. Sve iz poreza od osam promila na prihod građana koji se usmjeruje Katoličkoj crkvi osim ako obveznik izrijekom ne odabere drugu vjersku ili humanitarnu organizaciju. Napokon, 100.000 eura je u travnju 2018 sam Becciu dao iz "Petrova novčića" navodno za strukture za prihvat migranata. "Petrovim novčićem" je desetljećima izravno rukovao zamjenik papinskoga državnog tajnika, a to je Becciu bio 2011-2018, nakon diplomatske karijere započete 1984.
Dok je nadbiskup Becciu bio nuncij u Angoli pa na Kubi okoristio se drugi brat, drvodjelac Francesco Becciu, koji je u tim dvjema zemljama restrukturirao brojne crkve, u doba kada nije bilo kontrole natječaja, a nepotizam je bio uvriježena praksa.
Nije zapostavljen ni treći brat, Mario Becciu, redoviti profesor psihologije na Papinskome salezijanskom sveučilištu u Rimu. On je naslovnik tvrtke "Angel's" (sličnost s kardinalovim imenom teško da je slučajna, možda ukazuje na zbiljskog vlasnika), koja proizvodi strojeve za automatsko točenje vina, piva i napitaka za ugostiteljske objekte te Birru Pollicinu, pivo izvan maloprodaje (k vragu i marža). Glavni naručitelji i uređaja i piva su samostani i druge crkvene ustanove. Novinari su se ondje raspitivali i doznali da im je te narudžbe sugerirao baš kardinal Becciu.
Zarada je u svim tim slučajevima, dokumentira L'Espresso, reinvestirana u dionice, holdinge, odnosno financijske ustanove. Novac se prikupljao, sklanjao, oplođivao i gomilao.
Becciu je prethodno, u lipnju 2020, ponovo nijekao da je imao prste u londonskom skandalu, kada je također "Petrov novčić" korišten za nekretninske spekulacije, tj. za kupovinu bivše Harrodsove palače. Papa je baš na blagdan sv. Josipa radnika, tj. na Prvi svibnja 2020, izbacio iz službe četiri dužnosnika koji su se time bavili, uključujući i mons. Maura Carlina, osobnog tajnika kardinala Becciua. Naprasno je umirovio i zapovjednika Vatikanske žandarmerije Domenica Gianija, samo po liniji zapovjedne odgovornosti, jer su žandari glupošću dopustili da se istraga pročuje i tako provali.
"Petrov novčić" treba davati siromasima iste godine kad je prikupljen, a ne njime spekulirati, objasnio je lani indignirani Frane.
A on je, netom je izabran za papu, utopistički zavapio da bi htio siromašnu Crkvu za siromahe. Te se smjestio u vatikanski gostinjac a ne u veličanstvenu Apostolsku palaču. A 2015 je naglasio, s izrazom gađenja na licu, da je ono što je korumpirano naprosto "prljavo, pa kršćanin koji u sebe pusti korupciju nije kršćanin, on smrdi".