Ruska je agresija na Ukrajinu ušla u šesti mjesec, a Moskva je grad koji čini sve da zatvori oči pred ratnim užasima i uživa u opuštenom šampanjcem natopljenom ljetu, baš poput svakog drugog ljeta u ruskoj metropoli. Unatoč tisućama mrtvih i ranjenih u brutalnom ratu.
Kako piše Guardian, u parku Gorki održava se niz događanja, festivala na otvorenom krcatih publikom, barovi i kina u večernjim su satima puni gostiju, a mladi zaljubljeni parovi cupkaju uz muziku, dok se šetači zaustavljaju uz rijeku kako bi napravili selfie.
"Da, zabavljamo se. Politika nas ne zanima, želimo plesati i dobro se provoditi. Ne mogu se više brinuti i ovo mi pomaže da zaboravim", kaže Ana Mitrohina, jedna od plesačica na pontonskoj platformi na rijeci Moskvi.
Jedna od sugovornica Guardiana je lifestyle blogerica na Instagramu s preko 100 tisuća pratitelja koja se u početku protivila ratu, a sada kaže da je svjesno odlučila prestati govoriti o toj temi, kako zbog službenih zabrana, tako i zbog negativnih reakcija svojih pretplatnika.
"Nitko više ne želi slušati o ratu, odnosno specijalnoj vojnoj operaciji. Govore mi da prestanem pričati o tome i da se vratim normalnim temama kao što su briga za šminka i fitness", veli blogerica, tražeći da ostane anonimna.
"Svaki puta kada to spomenem, dobivam poruke pune mržnje. To boli i šteti mom poslu. Prestala sam to spominjati. To jednostavno ne postoji za mnogo ljudi", kaže, dodajući da najviše boli što ljudi ne žele spominjanje rata ne zbog zabrane već jer ih to zamara.
U članku naslovljenom "Kako se javno mnijenje krije od istine", ruski politički analitičar Andrej Kolesnikov i anketar iz Levada Centra Denis Volkov pišu kako je rat za mnoge Ruse postao rutina.
"Zbog nemogućnosti da utječu na ono što se događa ljudi manje razmišljaju o globalnim političkim temama i fokusiraju se na svakodnevne životne teme", pišu autori.
Ako su Rusi u ožujku i bili šokirani izbijanjem rata, pišu autori, sada ih vrlo malo to navodi kao temu koja je važna za tu zemlju.
Mnogima je lakše pridružiti se "mainstreamu" i podržati rusku invaziju, ili biti ravnodušan prema ratu, navode autori, nazivajući to "najudobnijom" pozicijom u kojoj pojedinac nije prisiljen "pratiti, ili, što je najvažnije, razmišljati". Nakon vala represije, vrlo je malo glasova koji javno progovaraju protiv rata. No, neki su i dalje tu.
Za stolom kraj prozora u moskovskom kafiću Puškin, Aleksej Venediktov glasno opisuje sukob kao "katastrofu", dok ga osoblje zabrinuto pogledava. Bivši ravnatelj radijske postaje Moskovska jeka, koja je zatvorena zbog protivljenja ratu, proglašen je stranim agentom.
"Bio sam neprijatelj, sada sam izdajnik", kaže o svom odnosu s Vladimirom Putinom. Venediktov je godinama igrao oprezno, štiteći nezavisnost radijske postaje i održavajući dobre odnose s dužnosnicima u Kremlju. Sada je i jedno i drugo gotovo.
"Rekao sam našim zaposlenicima da je zatvaranje Jeke cijena naše slobode. I da je njihova nezaposlenost također cijena. Željeli ste slobodu, ja sam je osiguravao. Bio sam vaš zaštitnik. Sada plaćamo cijenu", kaže za Guardian.
Venediktov je također bio prijatelj s ljudima poput Margarite Simonijan, čelnice RT-a i glavne Putinove navijačice na televiziji.
"Pokazao sam joj fotografije mrtve djece u Mariupolji. Vidio sam da su joj se oči zasuzile. A onda sam čuo što je rekla na televiziji. Da su si to sami napravili, da je to namješteno, da su to nacisti.... Zato više ne razgovaramo. Ne razumijem kako ona, kao majka, može to podržavati. I tako je to u svakoj obitelji", veli.
Guardian piše da tenzije postoje u obiteljima diljem zemlje, posebno u većim gradovima, gdje su mlađe generacije najčešće liberalne, a starije podržavaju rat, pa su česti slučajevi da roditelji i djeca više ne razgovaraju zbog situacije u Ukrajini.
