Bruxelles je napokon slomilo mađarskog premijera Viktora Orbana i barem djelomično obranio svoju vjerodostojnost. Naime, nakon što su članice EU-a potpuno podbacile kada je u pitanju obećanje o isporuci milijun granata do ožujka ove godine Kijevu - do sada su ih, naime, do kraja prosinca poslale tek 300.000, a neki optimistični dužnosnici tvrde da će ih do ožujka ipak biti ukupno 524.000 te do kraja godine 1,1 milijun, kako je konkretno naveo povjerenik za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell - uspjele su postići dogovor o slanju 50 milijardi eura financijske pomoći Kijevu.
Radi se o paketu bespovratnih sredstava i zajmova kojima se podupiru nastojanja Ukrajine za održavanje makrofinancijske stabilnosti, oporavak te obnovu i modernizaciju zemlje, ali i provođenje ključnih reformi potrebnih radi njezina pristupanja EU-u. Cilj je da se Kijev održi solventnim do 2027. godine.
Pomoć EU-a trebala bi pomoći u pokrivanju potreba Ukrajine za razdoblje od 2024. do 2027. godine, pri čemu se 33 milijarde eura odnosi na jeftine zajmove, a 17 milijardi su bespovratna sredstva iz proračuna EU-a kako bi se Kijevu omogućilo stabilno financiranje dok se bori protiv ruske invazije. Ukrajini je hitno potreban svježi novac kako bi mogle funkcionirati osnovne usluge i ispunjavati se temeljne državne obveze. Pomoć EU-a pokrila bi trenutačne potrebe i omogućila Ukrajini da planira svoj dugoročni proračun. Također, uz tih 50 milijardi proračunskih eura postoji i odvojeni instrument s ukupno oko 20 milijardi eura vojne pomoći.
Ubrzo nakon postizanja dogovora oglasio se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Pozdravio je finalizaciju dogovora nakon što je Mađarska povukla svoj veto. "Vrlo je važno da je odluku donijelo svih 27 čelnika, što još jednom dokazuje snažno jedinstvo EU-a", rekao je ukrajinski čelnik u izjavi. Dodao je da će financiranje ojačati dugoročnu gospodarsku i financijsku stabilnost u Ukrajini. Očekuje se da će prva tranša od 4,5 milijardi eura stići u Ukrajinu u ožujku, priopćilo je ukrajinsko ministarstvo gospodarstva.
Politički test
Iako, ovdje se radilo i o puno širim pitanjima, odnosno o velikom političkom testu za EU - trebalo je demonstrirati europsko jedinstvo u potpori Ukrajini protiv ruske agresije re poraziti podlu, ucjenjivačku politiku Viktora Orbana, koji Mađarsku i dalje drži bliskom Kremlju i njegovom šefu Vladimiru Putinu. Da se se čelnici EU-a nisu uspjeli dogovoriti o dugoročnoj potpori Ukrajini, to bi duboko potkopalo kredibilitet bloka. Pritom, prema usuglašenom tekstu zaključaka, Orban za svoj pristanak nije dobio ništa zauzvrat po pitanju dogovora o Ukrajini.
Ukrajini je ova europska pomoć važna da bi doslovno držala glavu iznad vode. Dok se ruska agresija nastavlja, Kijevu ponestaje sredstava da održi svoje gospodarstvo i pruži osnovne usluge i obveze kao što su zdravstvena zaštita i obrazovanje, plaće, mirovine i slično.
Ukupna potpora EU-a Ukrajini od početka ruskog rata iznosi oko 85 milijardi eura, prema podacima EU-a. To uključuje više od 40 milijardi eura za potporu ukrajinskom gospodarstvu, oko 27 milijardi eura u mjerama vojne pomoći i više od 17 milijardi eura za pomoć državama članicama EU-a u potpori Ukrajincima koji bježe od rata.
Istovremeno, administracija američkog predsjednika Joea Bidena i Kongres SAD-a usmjerila je do sada više od 75 milijardi dolara pomoći Ukrajini, što uključuje humanitarnu, financijsku i vojnu potporu, prema njemačkom istraživačkom institutu Kiel Institute for the World Economy. No, američke isporuke pomoći su stale jer je paket vrijedan 61 milijardu dolara za sada zapeo u obračunu republikanaca i demokrata u Kongresu.
Ipak, unatoč ovom uspjehu nastojanja Bruxellesa i čelnika članica EU-a, koji su svi redom bili do krajnjih granica iziritirani ponašanjem mađarskog premijera - do mjere da se ozbiljno raspravljalo o aktiviranju članka 7 iz temeljnog ugovora EU-a čime bi se Budimpešti čak moglo oduzeti pravo glasa - paket od 50 milijardi eura europske pomoći, kako je još ranije ocijenio utjecajni The Economist, nije dorastao izazovu s kojim se suočava Kijev.
Također, u trenucima slavlja i međusobnim čestitkama zasigurno se smatra nepristojnim primijetiti da će se taj paket od 50 milijardi eura rasporediti na četiri godine te da on čini tek oko 0,08 posto BDP-a EU-a u tom razdoblju. Za usporedbu, Fond za oporavak nakon nakon pandemije covida-19 iznosio je vrtoglavih 750 milijardi eura, a financiranje zelene tranzicije iznosi više od bilijun eura godišnje.
EU se zadovoljila ‘mrvicama‘
Novaca, dakle ima. No, kada je riječ o Ukrajini, Bruxelles se zadovoljio izdvajanjem svote koja predstavlja tek puku pogrešku pri zaokruživanju u nacionalnim proračunima imućnih članica europskog bloka, unatoč tome što se stalno naglašava da Ukrajina svojom obranom od Putinove invazije zapravo brani cijelu Europu.
Nije da EU nije učinila ništa za Ukrajinu, istaknuo je Economist. Zemlje članice raširenih su ruku prihvatile izbjeglice, Kremlju su uvedene sankcije bez presedana, a Ukrajini je postala i kandidat za članstvo. Također, 50 milijardi eura nisu jedina pomoć koju Kijevu nude članice EU-a, što kao dio bloka, što pojedinačno. Neke zemlje, posebno Njemačka, još uvijek bilateralno šalju veliku vojnu i financijsku pomoć. Europske zemlje koje nisu članice bloka, poput Velike Britanije ili Norveške, također su poslale i obećale velike količine oružja i financijske pomoći.
No, ovaj višegodišnji paket gotovo u potpunosti će zamijeniti nova slanja kratkoročne pomoći i to je oni sa čime se Ukrajina trenutačno morati zadovoljiti.
Europsku računicu su odredila tri faktora, kako situaciju tumači Economist. Prvi je da je nekim čelnicima zemalja članica, posebno u zapadnoj Europi, potiho odgovaralo da se Kijevu na kapaljku šalje novca dovoljno da ne izgubi rat, ali ni da ne pobijedi u punoj mjeri, kako se Rusiju ne bi ponizilo. U ranoj fazi rata, u strahu od eskalacije nuklearnih razmjera, to se donekle moglo i razumjeti, no dvije godine nakon početka ruske invazije teško se može opravdati. S druge strane, držanje vlasti u Kijevu na kratkoj uzici ima svoje prednosti, primjerice ako se dogodi situacija da Ukrajinu jednog dana treba posjesti za pregovarački stol.
Drugi čimbenik je želja da pomoć Ukrajini često ne dolazi u obliku novca, već vojne opreme. Vojna skladišta država članica EU-a u velikoj su mjeri presušila pa se javila potreba proizvodnje granata i oružanih sustava. Neke zemlje, posebice Francuska, žele osigurati da se oružje proizvodi u Europi - što najčešće znači upravo u Francuskoj.
Razlozi europske ‘škrtosti‘
Primarni cilj ipak nije da profitiraju lokalne tvrtke, već da se izgrade kapaciteti za proizvodnju oružja kao dio planova da Europa ojača svoju stratešku autonomiju. No, kombiniranje cilja pomoći Ukrajini s ciljem razvoja industrijske proizvodnje nije najbolje funkcioniralo, što se ogleda upravo na primjeru podbačaja u osiguranju obećanih količina granata.
Treći razlog europske škrtosti, kako to opisuje Economist, jest to što je Ukrajina bila uhvaćena u klopku unutarnjih prepirki u Bruxellesu - tih 50 milijardi eura dolazi iz institucija EU-a, čiji je godišnji proračun sam po sebi prilično malen i iznosi samo oko 1 posto BDP-a 27 članica. Budući da je pomoć Ukrajini povezana s revizijom ukupne potrošnje EU-a, trebalo je sedam mjeseci da se taj iznos deblokira.
Uglavnom, pri planiranju cijele ove akcije previđene su neke jednostavne činjenice - u prvom redu ta da je Europska unija bogata i da bi situacija bila puno gora da je Ukrajina izgubila rat pa bi velikodušnija ponuda bila itekako u interesu Europe. Ukrajini bi pomogli adekvatniji iznosi financiranja, budući da se samo ove godine zemlja suočava s proračunskim manjkom od više od 40 milijardi dolara.
Estonska premijerka Kaja Kallas predložila je da bi saveznici Ukrajine trebali izdvajati 0,25 posto svog BDP-a godišnje za Ukrajinu i da je to ono što Kijev treba da pobijedi u ratu. To je otprilike jedna trećina onoga što zemlje članice namjeravaju potrošiti na razvojnu pomoć i jedna osmina NATO-ovih ciljeva izdvajanja za obranu. Taj iznos, otprilike trostruko veći od onog što se sada nudi, omogućio bi vladi u Kijevu planiranje pobjede i ruskog poraza.
Stoga, kada se radi o upravo dogovorenoj pomoći od 50 milijardi eura, članice Europske unije, zaključuje Economist, Ili pričaju prazne priče kada govore o tome koliko su njihove sudbine vezane za Ukrajinu ili su kratkovidne - ali u svakom slučaju, svojim djelovanjem ne pokazuju da doista vjeruju i stoje iza onoga što govore.