Repovi neostvarenog puča u Rusiji još se vuku. Tako je The New York Times, pozivajući se na svoje izvore u američkoj obavještajnoj zajednici, objavio kako je general Sergej Surovikin, bivši zapovjednik ukrajinskog bojišta i sadašnji zamjenik novog zapovjednika bojišta, koji je ujedno i šef ruskog Generalštaba Valerija Gerasimova, bio u najmanju ruku upoznat s pobunjeničkim planovima Jevgenija Prigožina i njegovih Wagnerovaca.
Američka obavještajna služba ispituje, odnosno pokušavaju ustanoviti, je li general Surovikin bio i uključen u vojnu pobunu, odnosno je li on dio "ljudi iz sjene" za koje se tvrdi da su sigurno postojali te da Prigožin nije djelovao sam na svoju ruku, kao što, sam nije ni donio odluku o prekidu puča, kada su njegove postrojbe bile na svega 200-tinjak kilometara od Moskve, a nisu nailazili praktički ni na kakav otpor. Mnogi zapadni analitičari uvjereni su da se Prigožin ne bi odlučio na ovaj svoj čin, da nije bio siguran da ga neki drugi jaki ljudi iz kruga Vladimira Putina ili kremaljske elite neće podržati.
Neki ruski mediji špekuliraju da se očekivalo da bi se i neke ruske armijske postrojbe na ukrajinskoj bojišnici mogle pobuniti. Upravo zato, smatra se da je Prigožin i izbjegao "osvetu" i krivični progon, jer je nakon Putinove optužbe za veleizdaju i najavu da će se "bespoštedno obračunati" s pobunjenicima, on ipak povukao i dopustio i Prigožinu i Wagnerovcima da odu u egzil u Bjelorusiju.
Šira vojna podrška Prigožinu zahtjevu?
Naime, postoje vrlo "opipljive" indicije koje ukazuju da su i neki drugi generali podržavali (pitanje je samo u kojoj mjeri - aktivno ili pasivno) glavni Prigožinov zahtjev - smjenu ministra obrane Sergeja Šojgua i generala Valerija Gerasimova, s čijim "ratovanjem" mnogu u kremaljskoj političko - vojnoj i medijskoj eliti nisu zadovoljni. Nije tajna, da je Prigožin otvoreno negodovao nakon smjene generala Surovikina te da su njih dvojicu - uz Ramazana Kadirova (on je podsjetimo među prvima izrazio lojalnost Putinu i ponudio svoje Čečene da "uguše pobunu") - smatrali nezadovoljnicima i oponentima Ministarstvu obrane i Armiji.
Naime, kada je Prigožin "pokupio" s bojišta svoje trupe i poslao ih na Rostov, nije našio ni na kakav otpor niti ih je vojska pokušala zaustaviti, a zauzeli su i sjedište Južnog vojnog okruga, odakle se "rukovodi" ratom u Ukrajini, bez ispaljenog metka. Podsjetimo da je još ranije Prigožin sebe nudio na mjesto ministra obrane, a Surovikina za zapovjednika ukrajinske operacije. No, Putin nije dao Šojgua, kojeg u javnosti nije bilo tijekom puča, niti se o njemu previše izjašnjavao, a on je doista nepopularan u ruskoj javnosti.
Neki analitičari smatraju da su Šojguovi dani već odbrojani, ali se čeka da se maslo slegne šok zbog Prigožinovog puča, a i neki pogodniji trenutak za smjenu i neka lijepa zavjetrina u koju će ga se smjestiti. Naime, kako kaže analitičar Fabian Burkrardt za Deutsche Welle, Putin ne može odmah skinuti Sergeja Šojgua da ne ispadne kako je slab, odnosno da je podlegao pučističkim zahtjevima Prigožina.
No, i u Rusiji sve više smatra da je Šojgu bivši, ali s obzirom na to da je on zadužio Putina i ulazi u njegov najintimniji krug - mora se naći delikatan izlaz i ne smije sličiti na to da je Putin popustio. Pogotovo mu je važno sada u situaciji općeg nepovjerenje imati nekog na koga se može osloniti, trenutno mu je najvažnija da, kako navodi NYT, ustanovi je li generala Surovikin bio upetljan u puč i do koje mjere te što učiniti s njim ako se to utvrdi?
Podsjetimo, da je nakon Putinova obraćanja javnosti, baš general Surovikin, bio taj koji se nedugo potom obratio Wagnerovim plaćenicima i zatražio da "polože oružje" i da "se sve završi mirno". Sugovornik NYT iz američke obavještajne zajednice misli da Putin i njegovo okruženje ne žele javno širiti "sudionike puča", nego će svu krivici svaliti na leđa Prigožina, a onda će se oni polako obračunavati u tišini. No, kakva će biti sudbina Surovikina vidjet će se, ali sugovornik NYT smatra da bi njegova smjena, kao i daljnja čistka u Armiji, svakako imala utjecaj na rat u Ukrajini te bi pomogla Kijevu koji je nedavno počeo kontraofenzivu.
Američko upozorenje Kijevu
No, i tu ima jedna intrigantna stvar. Naime, Washington Post, navodi kako su u Bijeloj kući, znali za Prigožinove namjere nekoliko dana prije, ali tu informaciju nisu podijelili sa svim članicama NATO-a, već samo s onima najbližim saveznicima Velikom Britanijom, Francuskom i Njemačkom, a nisu odmah javili ni Ukrajini, bojeći se da bi ju Rusi mogli "presresti".
Amerikanci su Kijev obavijestili u "zadnji čas", ali uz opasku da ne koriste tu situaciju da bi napadali ciljeve na teritoriju Rusiji, kako ne bi dali povoda Moskvi da optuže Zapad da je involviran u puč. Stoga je i stav Bruxellesa i Washingtona bio da se radi "o unutarnjoj stvari Rusije", ali i da se vidi "kuda će i može to ići".
I na Zapadu, a pogotovo u SAD-u ljudi iz Bidenove administracije ne komentiraju previše Prigožinovu "vikend pobunu", kako ruskoj, odnosno Putinovoj propagandnoj mašineriji ne bi dali povoda da "optuže Zapad za organizaciju ili da je makar bio upetljan u organizaciju pobune". Doduše, pitanje je kako to da ruske službe nisu "provalile" Prigožina, a neki smatraju da - ili su "omanule" ili pak nisu adekvatno reagirale ili čak nisu namjerno podijelile svoje saznajna s najvišim kremaljskim vrhom.
Pitanja se roje, a odgovore ćemo dobivati na kapaljku i s vremenom.