Pronađeni su ostaci parobroda Principe Umberto koji je austro-ugarska podmornica U-5 potopila 8 lipnja 1916 blizu Valone (Vlore) u Albaniji. Tom prilikom je poginulo 1926 osoba: 110 članova brodske posade, 52 časnika, te 1764 vojnika Pedeset i pete pješačke pukovnije Marche. To je u povijesti talijanskog brodarstva nesreća s najvećim brojem ljudskih žrtava.
Brod je prije samo mjesec dana locirao švicarski podmorski istraživač Guido Gay, a ovih dana je robotizirana podmornica stigla do podrtine, snimila ju je i identificirala.
Kako u rimskome Messaggeru izvješćuje Alessandro Marzo Magno, podrtina prekooceanskog parobroda leži na dubini od 930 metara pod morem, ispred rta Kepi i Gjuhezes (u prijevodu: Rt Jezičak, talijanski Capo Linguetta) na poluotoku Karaburunu koji kao divovski lukobran zatvara valonsku luku. Taj rt je samo 72 kilometra daleko od Otrantskog rta u Italiji. Tu su Otrantska vrata najuža. Crta od jednoga do drugog rta čini granicu između Jadranskog i Jonskog mora.
Brigada Marche prebačena je s Krasa u Albaniju da bi organizirala prijevoz u Italiju austro-ugarskih zarobljenika koje su u Albaniju dopremile srbijanske trupe, te da bi gradila rovove i utvrde.
Budući da je u svibnju 1916 general Franz Conrad von Hötzendorf organizirao austro-ugarsku ofenzivu na alpske visoravni, talijanski zapovjednik Luigi Cadorna (koji će kasnije izgubiti bitku kod Kobarida) zahtijevao je da se brigada odmah vrati u Vicenzu, kao pričuva. Za prijevoz su određeni parobrodi Principe Umberto i Ravenna. Prije polaska je provjereno da nema u blizini austro-ugarskih brodova ni podmornica.
Dogodilo se, međutim, da se u austro-ugarsku bazu u Boki kotorskoj u Dalmaciji vraćala podmornica U-5 pod zapovjedništvom poručnika bojnog broda Friedricha Schlossera, koji je podmornicu nedugo ranije preuzeo od prethodnog zapovjednika Georga von Trappa (koga je Christopher Plummer ovjekovječio u filmu Moje pjesme, moji snovi). Kad je naišao na talijanske parobrode, Schlosser je samoinicijativno ispalio dva torpeda. Jedno je promašilo, drugo je pogodilo kotlovnicu, pa je parobrod nazvan po tadašnjem prestolonasljedniku potonuo veoma brzo. Preživjelih 895 vojnika pokupio je parobrod Vittorio Emanuele.
Principe Umberto je počeo ploviti 1908 na pruzi iz Genove za Južnu Ameriku, ali ga je Italija rekvirirala za vojne potrebe kad je ušla 1915 u rat protiv svojih dotadašnjih saveznica Njemačke i Austro-Ugarske.