"U Islamskoj Republici vlada vojna struktura". Ovo nije izjava nekog zapadnog, Teheranu nesklonog dužnosnika nego riječi iranskog ministra vanjskih poslova Muhameda Džavida Zarifa. Koja je izazvala buru u javnosti i pozive iz konzervativnih krugova da Zarif bespogovorno i bez odugovlačenja podnese ostavku.
Riječ je razgovoru koji je Zarif u ožujku vodio s vladi bliskim novinarom Saeedom Laylazom. Intervju je trajao sedam sati, a u javnost je iscurio trosatni ulomak koji je objavila televizija Iran International, koja emitira program na perzijskom, smještena je u Londonu, neprijateljski raspoložena prema režimu u Teheranu. I, što je možda najvažnije, financira ju Saudijska Arabija.
Iransko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je autentičnost snimke, ali i dodalo da je riječ o razgovoru koji nije imao za cilj biti objavljen nego je trebao biti interni dokument koji bi se možda objavio u kolovozu, nakon što dođe nova vlada (predsjednički izbori su 18. lipnja). Ministarstvo je naglasilo da ulomak ne odražava ton riječi ministra Zarifa. Koji je samo potvrdio ono što svi znamo: da Iranska revolucionarna garda, organizacija koja je pod izravnim zapovjedništvom vrhovnog religijskog vođe Alija Hamnenija, djeluje kao osnovna vertikala vlasti kojoj sve ostale sastavnice sustava moraju biti podređene. “Žrtvovao sam diplomaciju u ime vojske umjesto da vojska bude servis diplomacije”, žali se Zarif.
Osudio Soleimanija
Ovo je priznanje čak i manji problem od osude djelovanja Qassema Soleimanija, bivšeg zapovjednika snaga Quds, elitnog dijela Garde, kojeg je SAD likvidirao u zračnom napadu u siječnju prošle godine. Soleimani mu je, navodi Zarif, otvoreno davao naredbe što mora provesti u razgovorima s drugim ministrima odbijajući bilo kakav zahtjev ministra vanjskih poslova da učini bilo što protivno njegovim željama. “Doslovce svaki put kad bih došao na razgovor, mučenik Soleimani je govorio: “Želim da ostvarite prednost, na ovoj točci”. Pa zatim: “Kad ćete razgovarati s Lavrovom, inzistirajte na 1,2,3,4 …” Kad bih rekao, primjerice, nemojte koristiti civilne zrakoplove državne kompanije na liniji Teheran-Sirija za vojne potrebe, on to ne bi prihvatio”. Zbog čega su uslijedile dodatne sankcije.
Zarif navodi i da je Soleimani, nakon što je 2015. godine postignut dogovor o iranskom nuklearnom programu (JCPOA), otišao u Moskvu bez da mu je o tome išta rekao i ondje tražio da Rusija sabotira taj sporazum. Čemu je Moskva bila sklona. Iranski ministar vanjskih poslova navodi i da nije znao da je Garda srušila ukrajinski zrakoplov i to puna tri dana te da nije bio obaviješten o napadu na američke snage u Iraku koji je bio odmazda za Soleimanijevo ubojstvo. Navodi da ga je o tome izvijestio John Kerry, bivši američki državni tajnik jer su predstavnici Garde otišli u Bagdad i upozorili iračku vladu da će doći do napada pa su o tome odmah bili izviješteni Amerikanci.
Zarif je prije dvije godine izazvao buru kad je u Teheran došao sirijski predsjednik Bašar al-Asad i susreo se s Hamnenijem. Na tom je sastanku bio Soleimani, ali ne i Zarif koji je nakon toga dao ostavku, ali ju Rouhani prije prihvatio.
Teokracija
Ništa od navedenog nije novost i za površnijeg pratitelja iranske politike. Ali o tome u Iranu ne govore predstavnici vlasti. I sada se otvara pitanje je li riječ o sabotaži Zarifa u koju je uključena i Saudijska Arabija. Koja je nedavno imala pregovore s Teheranom. Ili je riječ o Zarifovoj želji da vrati udarac Iranskoj revolucionarnoj gardi prije predsjedničkih izbora. Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo da će, “ako se relevantni entiteti s tim suglase, objaviti cijeli sedmosatni intervju”. Čime se dodatno naglašava da postoje sile iznad Ministarstva i ministra u zemlji koja se pretvara da predstavlja oblik islamske demokracije dok je u stvari teokracija.
Sve se događa u trenutku kada reformistička struja (u sadašnjim iranskim političkim strukturama nema progresivne) traži svog kandidata za predsjedničke izbore. Predsjednik Hasan Rouhani se nakon dva mandata ne može kandidirati, a konzervativna struja smatra da bi Zarif mogao biti ozbiljan konkurent. Pa je bila emitirana i televizijska serija koja je govorila o njemu kao nesposobnjakoviću. Nije, dakle, isključeno da Zarif odgovara konzervativcima da ga je Soleimani onemogućavao u ostvarivanju vanjskopolitičkih ciljeva. Konzervativci su zabrinuti da bi povratak SAD-a u JCPOA mogao dovesti do ukidanja dijela sankcija što bi bio vjetar u jedra reformističkom kandidatu. Kojeg će prihvatiti Vijeće stručnjaka, tijelo u kojem sjede osobe zadužene da procijene kandidate, sklono konzervativcima. Nakon ovog intervjua gotovo je sigurno da to neće biti Zarif.
Konzervativci se u sve većem broju okupljaju oko Ibrahima Raisija koji je prije četiri godine izgubio izbore od Rouhanija. Raisi je nakon toga preuzeo pravosuđe, smanjio broj optužbi, povećao broj pomilovanja, a i broj smrtnih kazni, onih vidljivih, javnim vješanjem, se smanjio. Javnost je na svoju stranu privukao kažnjavanjem “zlatne mladeži”, korumpirane omladine kako ju vole zvati. Djece bogate iranske elite. Raisi je ovih dana napao i pregovore o povratku SAD-a u nuklearni sporazum i rekao da bi se “političari trebali posvetiti rješavanju pitanja kod kuće i većina problema bi tako već bila riješena”. Što je otvoreni udarac na Zarifa i Rouhanija.