Švicarska je, ne treba to naročito isticati, vrlo bogata zemlja. A kanton Ženeva, dom za više od pola milijuna stanovnika, jedan je od najbogatijih u Švicarskoj, piše BBC.
Što i nije čudno - riječ je o mjestu s izrazito razvijenim bankarskim sektorom, sjedištima niza međunarodnih institucija (među njima i UN-a za Europu), ali i domu bogatih aukcijskih kuća. Prema procjenama švicarskog federalnog ureda za statistiku, BDP per capita u kantonu iznosi čak 100.000 franaka godišnje.
A bogati kanton od ovog će se mjeseca moći podičiti i uvođenjem najvećeg minimalca na svijetu. Konkretno, najmanja satnica za radnika u ženevskom kantonu iznosit će minimalno 23 franka ili 162 kune. Preračunato, to znači minimalnu mjesečnu plaću, pod pretpostavkom punog radnog vremena, od oko 4000 franaka ili čak 28.000 kuna.
To je, na primjer, veća plaća nego što je trenutno zarađuju predsjednik Republike Hrvatske, hrvatski premijer ili predsjednik Ustavnog suda RH.
No, to ne znači i da će oni koji će zarađivati minimalac u Ženevi lagodno živjeti.
Za početak treba napomenuti da je Ženeva puna radnika u uslužnim djelatnostima, od čistača do konobara, koji teško spajaju kraj s krajem svakog mjeseca. Kada je Švicarska u ožujku bila u lockdownu, svijet su preplavile fotografije ljudi iz Ženeve koji stoje u redovima ispred banaka hrane. A one su postojale i prije izbijanja pandemije, navodi BBC.
Colis du Coeur, jedna od takvih banaka hrane, u centru grada svakog tjedna podijeli tisuće paketa s namirnicama. Redovi su dugi, a u njima je puno majki s djecom. Potreba za većim primanjima, očito je, postoji.
No, mnogi se pitaju je li 4000 franaka previše?
Ne ako živite u Ženevi, objašnjava volonterka u banci hrane Charly Hernandez.
- Najam jedne sobe koštat će vas 1000 franaka mjesečno. Zdravstveno osiguranje košta još 550 franaka, a na hranu ćete potrošiti minimalno 500 franaka. Ako imate dvoje djece, s dosadašnjim minimalcem ćete jedva preživjeti mjesec - kaže.
Novi, viši minimalac nekim će ljudima značiti itekako puno.
- Na kraju mjeseca moji su džepovi prazni. Da nije bilo banki hrane, ne znam kako bih spojila kraj s krajem - kaže Ingrid koja često dolazi do banke hrane.
Čak i neki od volontera u banci hrane, poput medicinske sestre Laure, kažu da si sa svojim primanjima ne mogu priuštiti da makar unajmljuju stan u gradu.
- Da to pokušam, živjela bih u vrlo maloj sobici, stoga sam i dalje u domu svojih roditelja - kaže Laura.
No, mnogi poduzetnici odredbu o povećanju minimalca nisu dobro prihvatili.
- Hoteli, restorani, kafići... Svi su suočeni s velikim izazovima zbog pandemije. Ovo bi moglo ugroziti sam opstanak sektora - smatra Vincent Subilia iz Obrtničke komore Ženeve.
Vlasnik jednog restorana, Stefano Fanari, za švicarsku je televiziju rekao da ne može nastaviti dalje s poslovanjem ako perače posuđa bude mjesečno morao plaćati 4000 franaka. On kaže da njegova plaća kao glavnog kuhara iznosi između 5000 i 6000 franaka mjesečno.
- Nemojte me krivo shvatiti. Nisam protiv toga da netko zarađuje 4000 franaka mjesečno. Ali postoji granica, a ovu plaću ja sada naprosto ne mogu isplatiti. Mogu jedino srezati satnicu radnicima. A ja za svoju plaću itekako puno radim, po 12 sati dnevno. Puno se žrtvujem - kazao je Fanari.
Dizanje minimalca u kantonu nametnuli su sami građani Ženeve koji su prvo skupili dovoljno potpisa za pokretanje referenduma o tom pitanju, a potom na njemu i velikom većinom, od 58 naprema 42 posto, glasali za podizanje minimalnog iznosa satnice. Prema zakonu, njihova je odluka za ženevski kanton obvezujuća.
Priredio: Jutarnji.hr