U četvrtak, 21. ožujka, umrla je Vesna Bosanac, koja je tijekom Domovinskog rata bila ravnateljica Vukovarske bolnice. Ovu istinsku junakinju nisam poznavao, ali sam mnogo što čuo o njezinim visokim moralnim vrlinama i junaštvu. Žena koja je postala primjer žrtvovanja u ime svog naroda. Žena koja je postala legendarna priča o predanoj borbi za svoju državu. Ime Vesne Bosanac postalo je jedan od simbola neslomljivog i mučeničkog grada Vukovara.
Kada pričam o Vukovaru, na pameti mi je ukrajinski grad mučenik i grad heroj - Mariupolj, koji je postao svjedočanstvo brutalnog rata Rusije protiv Ukrajinaca. U misli mi dolazi ime Marije po kojem je grad dobio ime. Grad je nazvan po Djevici Mariji, po Bogorodici. Ali istovremeno to je i grad koji ruski okupator pretvara u groblje. Grad koji je prekriven beživotnim tijelima ljudi.
Tamni dim tinjajućih vatri u gradu gotovo da i ne otpuhuje vjetar. Nad Mariupoljem se nadvila zloslutna sjena. Među preživjelima su ljudi koji su se raštrkali po malobrojnim nesigurnim skloništima. Izgladnjeli su i promrzli. Život im se preselio unutar četiri zida skloništa. Trgovine su opljačkane. Ljudi traže hranu i lijekove u očajničkim pokušajima da prežive. Oni koji su bliže uvali, donose vodu iz mora. Pitke vode uopće nema. Gradom je zavladala smrt uzrokovana dehidracijom.
U kratkim prekidima između granatiranja, najhrabriji Mariupoljci izlaze iz podruma i lutaju ulicama podignutih ruku s upaljenim mobitelima tražeći rijetka mjesta na kojima se još uvijek može uhvatiti signal. Javljaju se rodbini i prijateljima, a oni potom na stranicama društvenih mreža objavljuju njihova svjedočanstva. Iz tih riječi rađaju se teške slike bezizlazne situacije.
Novorođena djeca pate u gradu: neke su majke izgubile mlijeko, teško je dostaviti umjetnu hranu. Zato čak i dojenčad gladuje.
Stan koji je tek nedavno dobilo dijete koje je ostalo bez oba roditelja, razrušen je pod udarom tenkovske paljbe. Stambene zgrade, domovi i kuće česta su meta tenkovskih napada.
Teško je pronaći prave riječi kojima bi se moglo opisati ono što se događa u Mariupolju, gradu mučeniku.
Kremlj to naziva „oslobođenjem stanovništva koje govori ruskim jezikom“, dolaskom ruskog svijeta, a zapravo je isti taj Kremlj svojim zlodjelima iskopao jarak mržnje koji se ne može premostiti ni za sto godina. A to je genocid.
Đavao mrzi Mariju. No, unatoč đavolskim akcijama ruske vojske protiv Mariupolja, grad stoji i odupire se neprijatelju.
Vukovar je opstao jer su ga branili hrabri i nepokoreni junaci. Opstat će i ukrajinski Mariupolj, jer brane ga neustrašivi Ukrajinci.
Stoji grad...
Pod kišom čelika, ognja i smrti
Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti
Stoji grad…