Giuseppe Conte će vjerojatno prekosutra podnijeti ostavku Ministarskog vijeća. Zasad se predviđa da će to biti pilotirana kriza i da će dva-tri dana kasnije biti formirana III Conteova vlada s istom većinom. Ali u Italiji nikada ništa nije izvjesno dok se ne dogodi (a katkad ni godinama pošto se dogodi – vidi rušenje putničkog aviona kod Ustice ili ubojstvo Alda Mora).
Krizu stalnim ucjenama oko korištenja dviju vrsta sredstava Evropske unije – Fonda za oporavak (EU next generation) i novca za oporavak zdravstva (kroz Evropski mehanizam stabilnosti) – nastoji iznuditi bivši premijer Matteo Renzi. Njegova Živa Italija je dio vladajuće koalicije. Ta stranka raspolaže u Senatu paketom od 18 senatora, presudnim za opstanak vlade, iako joj je podrška u javnosti oko 3 posto. Naime, u doba sastavljanja kandidatskih lista za parlamentarne izbore 2018 Renzi je još bio šef Demokratske stranke, pa je broj „njegovih ljudi“, s kojima se izdvojio, veći od postotka koji bi ga išao da su sada izbori. Zapravo, pitanje je bi li uopće prešao prag da su sada izbori.
Renzi pokušava stalnim pritiscima iznuditi vidljivost i povećati svoju cijenu (metoda kojom su se u Hrvatskoj služili, na različite načine, Radomir Čačić ili Ivan Pernar).
Kontekst toga gloženja je ekonomski. Kroz Fond za oporavak Italija bi trebala imati na raspolaganju 222 milijarde eura, više nego ijedna ina od 27 članica. Još 32 milijarde su ponuđene za oporavak zdravstva kroz Evropski mehanizam stabilnosti.
„Napad na diližansu“ je u Italiji neslužben ali slikovit naziv uobičajenoga međustranačkoga gloženja kad su na dnevnom redu državni proračuni – a ovaj put je svota i te kako masna. Profesionalne mafije već su na gotovs, ali u tišini, kako se to radi, a političari naprotiv moraju dizati halabuku, inače nisu u medijskome prvom planu.
Pokret 5 zvjezdica, koji ima relativnu većinu u Parlamentu (iako mu se podrška u javnosti prepolovila nakon parlamentarnih izbora 2018) apsolutno je protiv korištenja sredstava kroz Evropski mehanizam stabilnosti, jer je uvjeren da će u tom slučaju Italiju zajašiti „trojka“ i da će je izmrcvariti kao Grčku nedavno. Otpor je više ideološki (evroskeptičan) nego politički. Renzi, naprotiv, insistira na korištenju te 32 milijarde eura jer, kaže, Italija troši za zdravstvo upola manje od Njemačke. Ne vidi se prostor za kompromis.
U pogledu korištenja sredstava Fonda za oporavak, Renzi još od Badnjeg dana ne prestaje prijetiti da će danas-sutra povući svoje obje ministrice iz Ministarskog vijeća. Pomalo podsjeća na mitska obećanja „Sad će te karam“ koja je u Grlićevoj „Štefici Cvek“ utaman obećavao lik koga je glumio Bata Živojinović.
Tek danas ministri ekonomije odnosno ekonomskog razvitka, Roberto Gualtieri i Giuseppe Provenzano, šalju šefovima koalicijskih stranaka nov prijedlog korištenja 220 milijardi eura evrosredstava, modificiran po zahtjevima koalicijskih stranaka (ponajviše Demokratske stranke i Žive Italije). Oni moraju na brzu brzinu proučiti tih oko 150 stranica, jer sutra o tome raspravlja Ministarsko vijeće.
Odmah nakon toga slijedi „provjera“ vlade, ritual nejasan većini normalnih parlamentarnih demokracija: prebrojavanje podrške. Nakon toga Conte se penje na Kvirinal u posjet predsjedniku Republike Sergiu Mattarelli. U Italiji je predsjednik Republike arbitar kriza, vladinih ili parlamentarnih. A sadašnja tinjajuća kriza može poprimiti bilo jedan, bilo drugi aspekt – a možda i nikakav. Bar je napeto.