"Ista mučenja, iste masovne grobnice... stvari koje Rusi rade u Ukrajini, radili su i u Čečeniji". To su riječi 30-godišnjeg čečenskog borca kodnog imena Maga, kojem su užasi onoga što se događa u Ukrajini i predobro poznati. Svoju je priču ispričao za The Daily Beast prošlog mjeseca iz skrovišta svoje jedinice u istočnoj Ukrajini. "Oni samo dođu i unište svakoga tko bi se mogao suprotstaviti njihovoj moći".
Nakon što se najprije borio u obrani Kijeva na početku ruske invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine, a potom sudjelovao u borbama za oslobađanje regije Harkiv, Maga kaže da se zločini koje je vidio u Putinovoj invaziji podudaraju s pričama njegovih rođaka koji su se borili u ratovima za čečensku neovisnost protiv Ruske Federacije u 90-ih godina prošlog stoljeća.
Dok je velik dio svijeta bio šokiran krvavim zločinima koje su počinile snage ruskog autokrata Vladimira Putina u ukrajinskim gradovima poput Mariupolja i Buče, za mnoge Čečene ništa od toga nije bilo iznenađenje. Čini se da je zajednička trauma stvorila vezu između Čečena, koji su požurili u Ukrajinu kako bi se borili protiv Putinove invazije, i njihovih novih ukrajinskih drugova, koji su se zajedno složili da će, kada u Ukrajini rat završi, krenuti u borbu za slobodnu Čečeniju.
"Ako budem živ, sudjelovat ću u oslobađanju Čečenije", rekao je 43-godišnji Aleksandar, koji se bori u sklopu bataljuna Džohar Dudajev (čečenski čelnik za vrijeme ratova s Rusijom) i kaže da je dobio ime po prvom predsjedniku neovisne Čečenske Republike, koju je Putin napao i uništavao kako bi je pokorio. "Zašto? Jer za mene su oni bratski narod. Mnogo toga sam usvojio od njih - način na koji se odnose prema životu i smrti, način na koji se odnose prema starijima".
Njegova brada, kosa i odjeća uređeni su u stilu njegova okruženja - iako je zadržao svoju kršćansku vjeru, izgleda kao Čečen po svemu osim po imenu. Aleksandrov i Magin bataljun čini uglavnom oko 1000 Čečena koji se bore za Ukrajinu i koji nalaze vezu između ukrajinske borbe u oslobađanju svoga teritorija i borbu Čečenije za neovisnost. Oni su pozvali ekipu The Daily Beasta da posjeti njihovu skromnu vojarnu u maloj kući u ukrajinskom gradu Kramatorsku na istoku Ukrajine kako bi im ispričali svoje priče.
‘Sve dolazi iz okupiranih teritorija‘
Pripadnici bataljuna razgovarali su s Daily Beastom pod uvjetom da im se ne navode prezimena i da se ne fotografiraju. Nedavno su se borili na prvim linijama u Bahmutu i kažu da je tamo ruska taktika ista kao ona Sovjeta tijekom Drugog svjetskog rata. "Bacaju meso i sve njime prekrivaju i zauzimaju (teritorij) jer imaju puno tog mesa" i ne mare uopće za živote svojih vojnika ili ukrajinskih civila uhvaćenih u unakrsnoj vatri, kaže jedan član bataljuna.
Ova skupina boraca u kući u gradu drži arsenal velike snage, uključujući mitraljeze kalibra 30 i 50 mm, jurišne puške AK74 (kalašnjikov, op.a.) i raketne bacače. Vani su neki muškarci pekkli meso na roštilju, pušili cigarete, provjeravali oružje i punili ga streljivom. Njihov ljubimac, malo štene, švrljalo je po dvorištu i hvatalo zalogaje ispale hrane. Na vojničkoj oznaci jednog vojnika uz plave i žute boje ukrajinske zastave stajao je kur‘anski stih na arapskom, budući da su velika većina Čečena muslimani.
Ukrajinski parlament već je usvojio rezoluciju kojom se Čečenija proglašava neovisnom državom koju je okupirala Rusija te je osudio ono što su nazvali genocidom nad čečenskim narodom. Maga kaže da ima mnogo ukrajinskih dragovoljaca koji se prijavljuju za borbu, ali ne samo u Ukrajini, već i ljudi iz Ruske Federacije.
"Regruti dolaze ovamo cijelo vrijeme", kaže Maga. "Oni prolaze obuku i svi se naravno pripremaju za oslobađanje Ičkerije (lokalni naziv za Čečeniju) i drugih teritorija koji su okupirani, jer tu su i Tatarstan, Dagestan i Ingušetija". To je, vjeruje, jedini način da se zauvijek zaustave ruske imperijalne ambicije. "Sav plin i nafta ne dolaze s ruskog teritorija, oni dolaze iz svih okupiranih zemalja i teritorija."
Vojnici iz navedenih regija naseljenih etničkim manjinama činili su najveći dio ruskog tzv. topovskog mesa u ovom ratu, a jedna analiza BBC-ja procjenjuje da je poginulo deset puta više muškaraca iz većinski muslimanske regije Dagestana od onih iz Moskve. Neki kritičari tvrde da je to izravan rezultat cinične Putinove strategije - izbjegavanje reakcija kod kuće na način da etničke manjine snose najveći teret slanja boraca u stroj za mljevenje mesa. "Rusi se zapravo sami ne žele boriti", kaže Maga.
Putin svoj uspon i zadržavanje na vlasti uvelike duguje ratovima u Čečeniji. Čečeni su pobijedili u prvom ratu, boreći se između 1994. i 1996. protiv nadmoćne vojne snage i na kraju uništili ionako krhki legitimitet nove demokratske ruske države. No, 1999. godine, kada je preuzeo dužnost ruskog premijera, Putin je pokrenuo drugi rat koji je uništio tek nastalu Čečensku Republiku.
Njegova tadašnja taktika u Čečeniji nagovijestila je iste u Ukrajini koje su prenerazile svjetsku javnost. On je iskoristio golemu prednost Rusije u topništvu i zrakoplovstvu kako bi čečensku prijestolnicu Grozni sravnio sa zemljom. Istu je taktiku ponovio više puta u Ukrajini, posebno u Mariupolju, ali i u Sjeverodonjecku, Volnovahi i Bahmutu.
Aleksandar priznaje da je čak i on rusku propagandu smatrao uvjerljivom. "Stalno su nam ispirali mozak da su nam Čečeni neprijatelji. Cijele dane su nam to govorili na televiziji. Muslimani, teroristi, itd. Ali moramo reći, nismo imali izvore (koji bi nam omogućili) da to kritički procijenimo. Imali smo samo jedan izvor - novine i televiziju i vjerovali ste u to".
‘Kadirovci su nepotrib‘
Izuzetno ga obeshrabruju njegovi sunarodnjaci, pa čak i članovi obitelji koji - unatoč pristupu internetu i društvenim mrežama - i dalje vjeruju ruskoj propagandi o ratu u Ukrajini. "Za što ljudi koji žive preko granice sada imaju sve te mogućnosti... Zašto ne mogu uzeti drugi (izvor) informacija, pročitati ih, usporediti i pomisliti: ‘Oh, zašto to radimo? Koja je svrha svega toga?‘, rekao je. "Ispran im je mozak da se bore protiv nekakvog mitskog fašizma i da štite svoju domovinu. Kako možete štititi svoju domovinu dok ste na tuđem teritoriju", pita se on.
No, Čečeni u Aleksandrovoj jedinici nisu jedini koji se bore u ovom ratu. Oko 9.000 drugih Čečena, lojalnih zloglasnom čečenskom vođi Ramzanu Kadirovu (tzv. kadirovci, op.a.), kojega je postavio Kremlj, bore se u Ukrajini na ruskoj strani. Postali su ozloglašeni ne samo zbog svoje brutalnosti, već i zbog svoje sklonosti da na TikToku objavljuju videozapise svojih ‘pothvata‘.
Čečeni koji se bore za Ukrajinu žele osvijetliti ime svoje nacije. "To nisu dobri ljudi, kadirovci… Postoji ukrajinska riječ nepotrib (smeće). To su TikTok snage… oni (također) imaju te pozadinske jedinice koje funkcioniraju po Staljinovoj metodi - nema povlačenja, samo naprijed", kaže Aleksandar, misleći na snage koje imaju zadatak ostati iza regularnih ruskih vojnika i pucati na sve koji se pokušaju povući.
Za Magu jedina stvar koja će Čečeniji donijeti slobodu nije samo poraz u ratu u Ukrajini, već i kraj šireg ruskog carstva. "Ovo je neophodno za mir unutar i izvan granica Rusije", kaže on. "Dudajev je rekao da ako danas zadržite Čečeniju kao unutarnji problem Rusije, Europa će sutra biti unutarnji problem Rusije". "Rusija mora biti slomljena, inače neće biti mira za buduće generacije. To je naš cilj - oslobađanje Čečenije i cijelog Kavkaza od ruske okupacije jer bez tih zemalja Rusi se neće sami ići boriti. Tek kada carstvo bude uništeno, ljudi će se promijeniti".
Za Aleksandra je ključ ukrajinskog uspjeha razlog zašto su Čečeni dobili svoj prvi rat protiv Rusije - njihov moral i vjera u ono za što se bore. "Oni (Rusi) ne razumiju kamo su došli. Ne shvaćaju da njihova navodno ‘druga svjetska vojska‘ ne vrijedi ništa. Zašto? Jer nemaju tu unutarnju snagu, nemaju motivaciju, ne razumiju što rade. Oni su samo stado ovaca", kaže. "Borit ću se do kraja, dokle god budem mogao. Do pobjede", zaključuje Aleksandar.