U 7:30 ujutro francuskim ratnim brodom Tonnerre odjekuje "Country Roads", pjesma Johna Denvera iz 1971. godine. Neki od članova posade amfibijskog nosača helikoptera klase Mistral već doručkuju - piju kavu i jedu kruh i džem uoči planirane vježbe desanta na španjolsku plažu. Noć je bila kratka, a planovi za iskrcavanje mijenjali su se nekoliko puta.
Francuski ratni brod - 199 metara dug, 32 metra širok i sposoban nositi 21.500 tona - ključni je element u prvoj vojnoj vježbi Europske unije u listopadu kod južne obale Španjolske. U scenariju obuke koji su odabrali najviši vojni dužnosnici EU-a, europske vojne snage moraju napasti plažu kako bi spasile vladu fiktivnog saveznika nazvanog Seglia.
To je upravo ono za što je i dizajniran Tonnerre (grmljavina ili grom u prijevodu). U terminologiji NATO-a nazvan Landing Helicopter Dock, ovaj brod može nositi helikoptere, oklopna vozila, tenkove i ljudske snage te ih prevoziti preko mora brzinom od 19 čvorova i pretvoriti se u bazu za slijetanje. Desantni čamci parkirani u zaljevu od 885 četvornih metara mogu prevesti ljude i vojna vozila na obalu.
"Amfibijski nosači helikoptera jezgra su francuske projekcije moći, to jest sposobnost projiciranja vojnih kapaciteta na neprijateljski teritorij ili savezničkoj zemlji suočenoj s neprijateljem", kaže za Politico kapetan Adrien Schaar, zapovjednik broda. "Tonnerre se može primijeniti u cijelom spektru, od niskog do visokog intenziteta".
Afera s Kremljom
Moto broda - "si vis pacem, para Tonnerre" - dosjetka je izvučena iz poznate latinske poslovice "si vis pacem, para bellum" (ako želiš mir, pripremi se za rat). U ovoj varijanti, značilo bi "ako želiš mir, pripremi se za Grmljavinu". Tonnerre je u službi od 2007. godine i stacioniran je u Toulonu na francuskoj obali Sredozemnog mora.
Brod je klase Mistral, koju je Francuska izgradila 2000-ih godina, a ta su plovila predviđena za širok raspon operacija, što uključuje i evakuaciju francuskih i europskih građana s Bliskog istoka tijekom rata Izraela i Hezbollaha 2006. godine te potporu francuskoj vojnoj intervenciji u Maliju 2013. Također sudjeluju u mirovnim misijama NATO-a i UN-a. Izgrađeno je ukupno pet brodova, od kojih Francuska upravlja s tri, a to su Tonnerre, Mistral i Dixmude. Preostala dva, pak, imaju mnogo burniju prošlost.
Naime, bivši predsjednik Nicolas Sarkozy isprva ih je prodao Rusiji, što je prvi put da je neka zemlja članica NATO-a odlučila poslati vojnu opremu Moskvi. Ipak, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin 2014. anektirao Krim, postalo je politički nemoguće isporučiti Sevastopolj i Vladivostok. Sarkozyjev nasljednik François Hollande otkazao je narudžbu i Francuska je morala vratiti Rusiji 950 milijuna eura, što je i danas jedan od najlošijih diplomatskih neuspjeha između Pariza i Moskve prije nego što je Putin pokrenuo svoju invaziju punog opsega na Ukrajinu.
Francuska je kasnije prodala brodove Egiptu, a cijela zavrzlama na kraju je koštala francuske porezne obveznike 409 milijuna eura.
Tonnerreova misija projekcija vojne sile, a potrebno je puno svakodnevnih aktivnosti da bi se to realiziralo. Ovaj ratni brod je samodostatni mini-grad s bolnicom sa 69 kreveta koja uključuje dvije kirurške jedinice, stomatologa, teretane, pa čak i pekarnicu, gdje pekari peku stotine komada slavnog francuskog kruha bageta svaki dan.
Plutajući mini-grad
Tonnerre može izdržati i do tri tjedna bez obnavljanja zaliha, objašnjava Pierre, koji radi u kuhinji i mornar je već čitavo desetljeće, no njegovo se pravo ime iz sigurnosnih razloga ne smije otkrivati. Vojni kuhari prolaze kroz posebnu obuku da bi naučili kako posadama od stotina vojnika osigurati uravnoteženu prehranu. Na ratnom brodu tipična večera sastoji se od piletine, riže i špinata. "Ne možete svaku večer jesti tjesteninu ili pomfrit", kaže Pierre.
Za vojnu vježbu EU-a u listopadu, kuhinja je radila punom parom jer je Tonnerre ugostio oko 600 pripadnika vojnog osoblja, uključujući i zračne snage, uz stalnu posadu od oko 200 ljudi, a golemu većinu čine muškarci. "U početku su se neki teško prilagodili", rekao je Daniel, koji je četiri i pol godine bio u vojsci i prvi put je bio na ratnom brodu. Dodaje da ako nisi klaustrofobičan, navikneš se na to. "Otkrivamo mornaricu", kaže on uz smiješak.
Amfibijski nosači helikoptera su, po svojoj prirodi, višenamjenski brodovi koji povezuju kopnene, zračne i pomorske snage. Tonnerre može djelovati kao mobilni zapovjedni i kontrolni centar, a može nositi 16 helikoptera i 60 oklopnih vozila ili 13 Leclerc tenkova. Uzletno-sletna paluba od 5200 četvornih metara također služi kao staza za jogging.
Ne koristi se uvijek za ratne misije. Jedna od Tonnerreovih misija bila je u Libanonu nakon zastrašujuće eksplozije 2020. koja je razorila luku u Bejrutu, kada je Francuska osigurala zalihe hrane i građevinskog materijala. Uski, bijeli hodnici broda ukrašeni su fotografijama te misije i uokvirenim crtežom strip-crtača Plantua o francusko-libanonskom prijateljstvu.
Članovi posade pridružili su se brodskoj ekipi iz raznih razloga - poput želje da pripadaju grupi, prilici da plove u različite zemlje, zanimljivoj karijeri. No, misije nisu lake. Biti na brodu Tonnerre tjednima ili mjesecima znači ograničene kontakte s prijateljima i obitelji. Mobiteli su dopušteni - osim ako misija ne zahtijeva potpunu tajnost - ali često nema signala, a samo visoko rangirano osoblje ima pristup računalima.
Borba za svakog čovjeka
"Prilagođavamo se, takav je život mornara, ali i obitelj se mora držati", rekao je Charles, koji je u mornarici već gotovo tri desetljeća i čiji je otac također bio mornar. "U to vrijeme nije bilo nikakvog kontakta, mjesecima bez kontakta s obitelji".
Sada su tu fiksni telefoni i televizori, a navečer na palubi, u improviziranom prostoru za pušače, mladići u uniformama provjeravaju internetsku vezu na svojim telefonima, ali španjolska obala je predaleko. "Dakle, igramo glupe igrice", kaže jedan od njih, sliježući ramenima i prčkajući po ekranu svog pametnog telefona.
Nedostatak solidne Wi-Fi veze problem je koji treba riješiti kako bi se privukli i zadržali mlađi ljudi, rekao je zapovjednik mornarice, admiral Nicolas Vaujour, u Parizu prošlog mjeseca.
Francuska vlada također pokušava olakšati život mornarima i njihovim obiteljima, svjesna da njihova mornarica - kao i većina europskih vojski - ima problem sa zadržavanjem talenata u službi. Civilni posao možda je manje uzbudljiv, ali je ugodniji, a vanjske ugovorne obrambene tvrtke više su nego voljne ‘otimati‘ obučene i specijalizirane ljude iz vojske.
Francuska vlada je stoga osmislila tzv. Obiteljski plan kako bi pomogla, između ostalih izazova, s brigom o djeci. "Potpuno smo svjesni da moramo raditi za mornare koji su na moru", rekao je Vaujour ranije ovog mjeseca. "Pitanje koje postavljam svom osoblju je: ‘Što ste danas učinili za one na moru? Jeste li potrošili barem pet minuta svog vremena za one u operacijama?‘", rekao je on.