Institucije Europske unije odlučile su pritisnuti grupu od sedam članica da se ozbiljno pozabave pretjeranom potrošnjom, odnosno gomilanjem dugova. Ta vrlo važna informacija više pažnje dobila je na pojedinim američkim blogovima nego u europskim mainstream medijima, iako će imati snažan utjecaj na europsku ekonomsku i političku scenu te, naravno, standard građana u pojedinim članicama. Prvi čovjek EU za ekonomsku politiku, Paolo Gentiloni, poručio je kako se čak ne radi o pokušaju vraćanja na "staro normalno" nakon praktično četverogodišnjeg izvanrednog stanja iniciranog pandemijom.
Izvanredna procedura bazirana na procjeni gomilanja pretjeranih deficita trebala bi se primijeniti u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Mađarskoj, Malti, Poljskoj i Slovačkoj. EU ovim činom iznova počinje funkcionirati kao zajednica sa zajedničkim pravilima, a ne raspušteno društvo u kojem se svatko može neodgovorno fiskalno koprcati kako god želi i umije. Postavlja se pitanje je li povratak nužne temeljne fiskalne discipline u međusobnim odnosima recept koji će na srednji i dugi rok prihvatiti sve članice, pa i najveće. Fiskalna priča EU sve više podsjeća na legendu o Damoklu, kojem je Dionizije II. priredio sjajnu lekciju s mačem koji mu je objesio iznad glave o jednu konjsku dlaku.
Nova akcija dogovorena među 27 članica EU ima povijesnu težinu jer će se bazirati na reformiranim pravilima Maastrichta, odnosno Pakta za stabilnost koja jesu fleksibilizirana, ali uz zadržavanje temeljnih kriterija od najvišeg deficita od 3 posto te omjera duga i BDP-a od 60 posto.
"Nakon gotovo četiri godine pod fiskalnom General Escape klauzulom, naše ekonomske i fiskalne politike sad ulaze u novi ciklus. To ne znači ‘povratak u normalu‘, jer ne živimo u normalnim vremenima; i definitivno ne ‘povratak na štednju‘, jer bi to bila užasna pogreška", upozorava Gentolini. No čak i bez naročite štednje, pitanje je jesu li pojedine članice politički spremne na bilo kakve prilagodbe ili bi mogli gledati raspad bilo kakvih zajedničkih suvislih fiskalnih kriterija, što bi pak moglo voditi prema kraju zajedništva europske obitelji.
"Prema reformiranim pravilima, dug države članice EU ne smije biti veći od 60 posto BDP-a. Visoko zadužene zemlje EU-a s razinom duga iznad 90 posto BDP-a moraju smanjiti svoj omjer duga za jedan postotni bod godišnje. Uz to, deficit opće države - manjak između državnih prihoda i potrošnje - mora se držati ispod 3 posto. Prema ekonomskoj prognozi Komisije, Francuska je na -5,5 posto deficita, Italija na -4,4 posto, a Belgija na -4,4 posto i probit će ovu granicu deficita 2024. godine. Deficite koji su prema pravilima preveliki imaju i Austrija, Finska, Estonija, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska te Slovačka. Španjolska je na točno -3,0 posto", objašnjava Deutsche Welle.
Situacija je krajnje ozbiljna jer su dvije velike članice, Francuska i Italija, od izbijanja pandemije počele gomilati ekstremne fiskalne deficite kao da se ne radi o stvaranju novih, ogromnih obveza.
La Monde naglašava da bi članice koje ne prihvate preporuke EK trebale biti kažnjavane s 0,1 posto BDP-a sve dok ne počnu implementirati zajednička pravila/procedure. Primjerice, u francuskom slučaju taj bi iznos mogao premašiti 2,3 milijarde eura, što dodatno usložnjava ionako problematično upravljanje državom koja se nakon potopa Emmanuela Macrona na izborima za EU parlament našla u političkom kaosu.
Kad se priča o fiskalnoj održivosti, ne može se, naravno, govoriti samo o tome koliki je fiskalni deficit ili suficit, nego se mora razgovarati i o vrlo sofisticiranim pitanjima rasta te razvoja pojedinih članica. U ovogodišnjem Ekonomskom biltenu br. 4, Europska centralna banka (ECB) objavila je analizu "Dugoročni izazovi fiskalnih politika u eurozoni", koja je detaljno obradila ključne utjecaje na fiskalne ishode na nacionalnim razinama. Analizirali su pet ključnih fiskalnih čimbenika: 1) održavanje vladinog duga na razini iz 2023.; 2) reduciranje državnog duga s razine u 2023. na 60 posto BDP-a; 3) utjecaj starenja stanovništva; 4) nužna ulaganja u sigurnost, odnosno obranu; i 5) investiranje u klimatske promjene.
ECB je dao specifične zaključke po svakoj od analiziranih ključnih kategorija dugoročnog fiskalnog utjecaja te su kumulativne podatke prezentirali kroz vrlo specifičan grafikon s naslovom "Pregled fiskalnih napora kao odgovor na specifične izazove". U simplificiranoj interpretaciji zaključaka tog grafikona mogli bismo reći da se radi o svojevrsnoj karti nacionalnih fiskalnih perspektiva članica eurozone. Ta karta fiskalnih perspektiva donosi iznenađenja jer Grčka više nije među zemljama za koju trebamo tvrditi da ih tek čeka fiskalna kalvarija. Grčka je, naime, uz Hrvatsku jedna od tri članice eurozone s najmanjom ukupnom dužinom "štapića" na grafikonu, što znači da ih prema ECB-u čekaju najmanji zbirni fiskalni izazovi. Ovo ne znači da su analize, procjene i prognoze ECB-a točne, ali možemo reći da su u ovom trenutku vrlo indikativne. Mnogima će grafikon koji govori o budućim europskim fiskalnim bolesnicima biti šokantan jer se sama grafička poruka drastično razlikuje od uvriježene percepcije fiskalne uspješnosti europskih država.
Hrvatska je, proizlazi iz nalaza ECB-a, članica s drugim najboljim fiskalnim perspektivama u eurozoni. Prije samo 5 godina, ovakvu tezu nazvali bi jako čudnom, a prije 10 suludo bizarnom. Pa ipak, korak po korak, Hrvatska je došla na ugledne pozicije na jednom od važnijih usporednih grafikona članica eurozone koji su objavljeni ove godine.
Generalni zaključak ECB-a, donesen odmah ispod ovog grafikona, glasi:
"Postizanje omjera državnog duga i BDP-a od 60 posto do 2070. u odnosu na današnje razine duga zahtijevalo bi od vlada europodručja da odmah i trajno povećaju svoje primarne bilance u prosjeku za 2 posto BDP-a (tamnoplave i žute trake na grafikonu 5). Šesnaest zemalja europodručja zahtijevalo bi fiskalne prilagodbe samo kako bi održale trenutnu razinu duga, uz potrebne prosječne uštede od 1,4 posto BDP-a (plave trake). Ići dalje i smanjiti dug na 60 posto BDP-a u prosjeku bi zahtijevalo dodatne uštede od ukupno 0,6 posto BDP-a u europodručju, pri čemu zemlje s visokim dugom imaju najveće potrebe za prilagodbom (žute trake).
Gore navedeni dodatni izazovi, isključujući digitalizaciju, mogli bi povećati prosječni fiskalni deficit europodručja za otprilike dodatnih 3 posto BDP-a. Od tih izazova, očekuje se da će demografsko starenje rezultirati najvećim fiskalnim opterećenjem u sljedećih pet desetljeća, potencijalno zahtijevajući dodatnu potrošnju do 4 posto BDP-a za neke zemlje i 1,2 posto za europodručje u prosjeku. Što se tiče NATO-ovog cilja za rashode za obranu, četiri članice NATO-a u europodručju već troše ciljani iznos od 2 posto BDP-a, dok se ostalih 12 suočava s dodatnim opterećenjem do 1 posto BDP-a, što rezultira prosječnim opterećenjem od 0,5 posto BDP-a na razini eurozone. Za četiri zemlje koje nisu članice NATO-a - Irsku, Cipar, Maltu i Austriju - ne postoji formalan zahtjev da troše određeni iznos na obranu. Međutim, grafikon 5 prikazuje jaz u odnosu na 2 posto BDP-a u svjetlu promjenjivog geopolitičkog okruženja.
Za klimatske promjene, uz pretpostavku scenarija "neto nula do 2050.", koji ograničava globalno zagrijavanje na 1,5° C, procjenjujemo prosječno povećanje troškova od ukupno 1,1 posto BDP-a na razini europodručja kao cjeline. To je potaknuto povećanjem primarnog omjera deficita i BDP-a od 0,4 postotna boda koji je izračunao MMF i dodatnim kamatnim opterećenjem duga koje je projicirao NGFS".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....