Prema svemu sudeći, Izraelske obrambene snage (IDF) u bliskoj budućnosti pokrenut će kopnenu operaciju u pojasu Gaze kakva još nije zabilježena. Nekoliko prethodnih desetljeća Izrael se vodio konceptom obuzdavanja svojih brojnih protivnika: u slučaju eskalacije, IDF je minimizirao štetu od napada (prije svega raketnih) i izvodio uzvratne udare, prisiljavajući protivnike da se povuku. Međutim u 2021. godini izraelsko je vodstvo zaključilo da je strategija odvraćanja neadekvatna te je vojska počela razvijati koncept "odlučne pobjede", koji bi prvu primjenu trebao doživjeti u Gazi.
Sadašnja situacija ne ostavlja puno izbora vladi Benjamina Netanyahua, "odlučna pobjeda" je jednostavno neophodna. Problem je u tome što se čini da Izrael trenutačno nije spreman provesti ovu strategiju, kao što nije jasno kako bi izraelska pobjeda mogla izgledati.
Ministar obrane Yoav Galant najavio je da će se operacija IDF-a u pojasu Gaze sastojati od tri faze. Prva bi uključila uništavanje Hamasove infrastrukture, tako što će izraelske kopnene snage ući i zauzeti značajan dio teritorija. Faza "nižeg intenziteta" je eliminacija džepova otpora na dijelovima pojasa Gaze koje Izraelske obrambene snage neće odmah okupirati. Posljednja faza je povlačenje Izraela od odgovornosti za život u pojasu Gaze, koji će se vjerojatno ograditi novim barijerama i potpuno blokirati.
Međutim, postrojbe IDF-a će se morati boriti u uvjetima koji su povoljni za Hamas i Islamski džihad, skupina koje kontroliraju pojas Gaze i već dugo pokušavaju uključiti izraelsku vojsku u ulične borbe. U takvim borbama IDF riskira velike gubitke. Osim toga, izraelska će vojska u tim okolnostima biti pod stalnim pritiscima da iskoristi artiljeriju i zrakoplovstvo, a kako se žrtve među civilnim stanovništvom Gaze budu pritom povećavale, izraelsko vodstvo bit će pod sve većim međunarodnim pritiskom. Također, kako operacija bude napredovala, povećavat će se vjerojatnost rata na dvije fronte u Gazi i južnom Libanonu, a možda i na Zapadnoj obali.
Portal Meduza citira izvore agencije Reuters u izraelskom vojnom vrhu, prema kojima još uvijek ne postoji plan za povoljan završetak rata. Naime, Izrael može trajno zaustaviti opskrbu i tranzit resursa - električne energije, hrane, druge robe u Gazu, ali to očito neće poboljšati sigurnost. Nedavni Hamasov napad pokazao je da dosadašnja izraelska izgradnja fizičkih prepreka, poput ograde na granici s Gazom i južnim Libanonom, uništavanje tunela prema Egiptu i pomorska blokada, ne rješava problem. A čak i ako očiste Gazu, ključni problem Izraela ostaje budućnost ovog područja. Dugotrajna okupacija sektora je nemoguća iz političkih razloga, a među Palestincima nema onih koji su spremni preuzeti odgovornost za život u Gazi, odnosno zamijeniti Hamasovu vladu nekom koja je manje radikalno nastrojena prema Izraelu.
U takvim okolnostima ne iznenađuje da je IDF dugo izbjegavao kopneni rat u sektoru Gaze. U gusto naseljenom području svaka veća operacija neizbježno će dovesti do velikih žrtava među civilnim stanovništvom i rast će međunarodni pritisak na Izrael, i to ne samo muslimanskih zemalja, nego i zapadnih saveznika, što se već dogodilo 2008. i 2014. godine. Osim toga, borci Hamasa, ali i Hezbolaha i sličnih skupina pokazali su se otpornima na metode rata koje je izraelska vojska u prošlosti koristila protiv regularnih vojski arapskih zemalja. I u posljednjem rata s Hamasom 2021. IDF je izbjegavao kopnenu intervenciju, tako što je najveći posao odradio sustav Iron Dome koji je presreo značajan dio raketa lansiranih iz Gaze.
Izrael je u to vrijeme počeo planirati novu koncepciju oružanih snaga, koja uključuje unutarnju reformu kako bi bili u stanju izvesti kopnene operacije u Gazi, Libanonu i na drugim neprijateljskim područjima. Prema tom konceptu, planirano je formirati kopnene postrojbe novog tipa, koje su veličine bojne, dakle imale bi manje od tisuću pripadnika, ali i vatrenu snagu jedne divizije. IDF-ova strategija podrazumijeva sukobljavanje s Hamasom kako bi neprijatelji otkrili svoje položaje, ali i položaje i tunele koje Izraelci namjeravaju locirati pomoću modernih tehnologija, i potom uništiti avijacijom ili raketno-artiljerijskim sredstvima.
Ali implementacija koncepta je u ranoj fazi, a neuspjeh izraelske obavještajne službe koja 7. listopada nije uspjela otkriti Hamasov plan napada pokazuje da se vodstvo IDF-a možda vara da je u prednosti u odnosu na suprotnu stranu, barem u usporedbi s prošlim vremenima.
Tu je i problem Hamasovih skrivenih položaja, kao i mreže tunela u Gazi, koje koriste za manevriranje, čuvanje oružja i zapovjedne centre. Isto tako, nije poznato koliko je projektila Hamas proizveo i uvezao, koliko ima bespilotnih letjelica kojima se mogu učinkovito boriti protiv izraelskih vojnika, ali i tenkova Merkava. U svakom slučaju, očito je da su se oni za ovaj rat pripremali nekoliko godina.
Na kraju, Izrael i dalje mora djelovati pod međunarodnim pritiskom, koji će se pojačavati kako se operacija u Gazi bude razvijala. Stoga će IDF morati uzeti u obzir vremenska ograničenja i pokušati svim silama izbjeći masovnu smrt stanovnika Gaze, ali i pokušati spasiti živote barem dijela od 200 talaca koje drže hamasovci.